U prostorijama Romskog edukativno-kulturnog centra u Savezu Roma RH "Kali Sara" u Zagrebu 11. septembra otvorena je izložba "19. svibnja 1942. – Genocid nad Romima u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj/Samudaripen" čiji je autor povjesničar Danijel Vojak uz stručnu suradnju Sunčice Nagradić Habus i Roberta Korenića.
Tema izložbe, organizirane u godini predsjedanja Hrvatske Međunarodnim savezom za sjećanje na holokaust (IHRA), stradanje je Roma u Drugom svjetskom ratu koje je jedna od središnjih točaka u povijesti romskog stanovništva.
– Nacističke vlasti su uoči i za vrijeme Drugog svjetskog rata provodile genocidnu politiku prema Romima s ciljem njihovog istrebljenja koju su vodile i nacističke zemlje saveznice u Europi, a jedna od njih bila je i NDH. Zato je i izložba fokusirana na iznimno važan datum u stradavanju Roma. Ustaške vlasti su ubrzo po preuzimanju vlasti počele provoditi genocidnu politiku temeljenu na rasnim zakonima. Vrhunac progona dogodio se 19. svibnja 1942. kad su vlasti HDH, odnosno Ministarstvo unutarnjih poslova, vojska i policija, donijele odluku da se svi Romi iz NDH deportiraju u jasenovački sustav logora - rekao je Vojak i dodao da su vojska i policija u tome imale zdušnu pomoć lokalnih vlasti i dijela neromskog stanovništva. Prema podacima Spomen područja Jasenovac, ukupno je u jasenovačkom logoru ubijeno 16.173 Roma, dok je od procijenjenih 30.000 Roma s područja NDH prema više izvora ostalo živo tek tristotinjak, polovina u Hrvatskoj, polovina u BiH.
Naglasio je i važnost povijesnog konteksta odnosa prema Romima. Izložba sadrži 22 panela na kojima su u deset tema dani brojni podaci o životu Roma i pritiscima nad njima. U stoljećima nakon doseljenja na područje današnje Hrvatske prije oko 700 godina, Romi su bili shvaćani kao egzotičan narod, ali su s vremenom, a to se ustalilo u 17. stoljeću i kasnije, Romi kao drugačiji bili žrtve raznih progona, pa ih se, ako su bili uhvaćeni u krađi, vješalo.
Da bi se imalo kontrolu nad njima, određivani su im i komesari; tako je krajem 17. vijeka Mitrofan Popović, vikar manastira Ćelije bio određen za "direktora rackih cigana", a slične funkcije dodjeljivane su i kasnije. Marija Terezija i Josip II romsko su pitanje pokušali riješiti prosvjećenije: zabranili su im da budu nomadi, za svaki slučaj oduzimali im kola i konje. Zabranili su im i međusobnu ženidbu, pa su se tako morali ženiti i udavati za pripadnice i pripadnike drugih naroda, s tim da su im vlasti morale isplaćivati miraz. Ta mjera nije zaživjela u Hrvatskoj jer se plemstvu i vlastima nije dalo plaćati, navodi se.
Dio izložbe bavi se i razvojem govora mržnje i nasilja prema Romima u Kraljevini Jugoslaviji, o čemu svjedoče tekstovi u brojnim novinama. Ipak, najveći dio bavi se stradanjem Roma u NDH počevši od likvidacija tokom 1941.; donose se brojni dokumenti, kao i novinske stranice ispunjene mržnjom. Izložba se bavi i otporom; brojni su Romi bili u partizanima, a dali su i narodnog heroja Stevu Đorđevića Novaka, dok je na području zapadne Slavonije godinu dana djelovala romska partizanske jedinica jačine voda. Partizani su 1942. u šumi naišli na grupu Roma koji su s porodicama bježali od progona i uvjerili ih da im se priključe borbi.
Prikazani su podaci o broju Roma po evropskim državama koji su stradali kao žrtve genocida, kao i ukupan broj njihovih žrtava. Za Jugoslaviju se navodi 26.000 Roma žrtava genocida i ukupan broj od 90.000 Roma.
- Od prvih naseljavanja do stradavanja u ratu, Romi su bili integrativni dio hrvatske povijesti i kulture. Ono što se dogodilo Romima od travnja 1941. do svibnja 1945. nije se dogodilo iznenada, već kroz višestoljetnu negativnu politiku prema njima, odnosno ono što mi u Hrvatskoj nazivamo "antiromski rasizam i diskriminacija", a u Europi "anticiganizam" - naglasio je Vojak.
Izložbu, kojoj je prisustvovao velik broj diplomata, predstavnika institucija i znanstvenih radnika iz zemlje i svijeta otvorila je predsjednica "Kali Sare" Suzana Krčmar, a moći će se uz najavu razgledati narednih 15 dana.