U okviru obilježavanja 2. avgusta - Međunarodnog dana sjećanja na romske žrtve genocida u Drugom svjetskom ratu (Samudaripen), u galerijskom prostoru Romskog edukacijsko-kulturnog centra u Zagrebu postavljena je i krajem jula otvorena izložba "In Memoriam… Osobna svjedočanstva Roma i ne-Roma". Sunčica Habus i Dunja Jakopović autorice su izložbe, ostvarene uz podršku Ministarstva kulture i medija, Grada Zagreba i Saveza Roma u RH "Kali Sara".
Izložba koju čini niz panoa s tekstovima te određenim brojem pripadajućih fotografija i kopija novinskih članaka, zasniva se na osobnim iskustvima, zapisima te svjedočanstvima Roma i pripadnika drugih nacionalnosti zatočenih u logoru Jasenovac. Sadrži također iskaze vezane uz "rješavanje ciganskog pitanja u NDH", kako je ustaški režim nazivao pokolje Roma i njihovo slanje u Jasenovac na osnovu odluke od 19. maja 1942.
- Temeljni izvor za izložbu su svjedočanstva o logoru Jasenovac koja su većinom zabilježena nakon rata, kao i iskazi svjedoka i memoarski zapisi suvremenika, a tu su i članci iz tadašnje periodike jer se, proučavajući dnevne novine, može mnogošto pretpostaviti i rekonstruirati o javnoj percepciji romske manjine u hrvatskom društvu u razdoblju prije i početkom Drugog svjetskog rata, rekla nam je Dunja Jakopović, kustosica Romskog Memorijalnog centra u Uštici.
- U pripremi izložbe od velike su nam pomoći bili materijali Hrvatskog državnog arhiva, Državnog arhiva u Zagrebu i JUSP-a Jasenovac, a većina svjedočanstava prikupljena je iz optužnice ministru unutarnjih poslova NDH Andriji Artukoviću kojem je 80-ih suđeno u Zagrebu. Kao izvor smo koristile objavljene memoare i sjećanja bivših logoraša u kojima se spominju Romi i način na koji se s njima postupalo u Jasenovcu - kaže Jakopović.
- Dakle, namjera izložbe je prenošenje iskustava "nevidljivih ljudi" kroz njihova svjedočanstva, izjave svjedoka i individualizaciju statističkih podataka o gotovo 17.000 pobijenih Roma i Romkinja u osobne priče. Sjećanje na događaje iz osobne perspektive i svjedočanstva preživjelih, bitni su da probude empatiju kod posjetitelja i svih koji će se sresti s izložbom - naglašava Jakopović.
Ciljevi izložbe također su promocija vrijednosti koje bi posjetitelji spoznali i primijenili u životu, promidžba poštivanja ljudskih prava, posebno manjina, razvijanje empatije prema žrtvama te promocija osuđivanja svake vrste zločina, nasilja i nesnošljivosti među ljudima. Naravno, osim odavanja počasti i čuvanja uspomena na sve žrtve ustaških koncentracijskih logora i senzibilizacije javnosti, autori izložbom nastoje građane educirati o stradanjima Roma i primorati ljude da uvide grozote Drugog svjetskog rada. Konačno, nastoje razbijati predrasude koje nikad nisu nestale, podsjetiti na sadašnje probleme romske zajednice i s tim u vezi, pokrenuti javni dijalog. Jakopović dodaje da su jedan od okidača za rad na izložbi bile fotografije koje su u propagandne svrhe pripremile vlasti NDH. Na jednoj od njih su dvije djevojčice koje su pobijene iste večeri, skoro odmah nakon slikanja.
U okviru izložbe koju su Sunčica Habus i Dunja Jakopović počele osmišljavati prije nekih godinu dana, nalazi se i nekoliko panoa vezanih uz konclogor u Komaromu - danas Komarno u Slovačkoj - na mađarsko-slovačkoj granici. Tamo su mađarski fašisti nakon ulaska Nijemaca i preuzimanja vlasti 1944. dovozili Rome iz Međimurja koje je bilo pod mađarskom okupacijom. Uvjeti u tom logoru nisu bili ništa bolji od onih u Jasenovcu, odnosno u njegovom posebnom dijelu 3c, pa su i iskazi preživjelih iz Komaroma bili podjednako stravični. Taj logor, odnosno utvrda Csillagerod služio je kao centralna sabirna točka za Rome koji su čekali deportacije prema konclogorima u Njemačkoj, gdje su trebali služiti kao radnici-robovi. Tamo su izabrani muškarci i žene, dovoljno snažni za rad, za sljedeću etapu marša u Njemačku. Mnogi od logoraša pomrli su od zlostavljanja, hladnoće, gladi ili na dugim "marševima smrti" u druge logore krajem rata kad su ih Nijemci povlačili pred Sovjetima. Neki od njih poginuli su u savezničkom bombardiranju, kao u selu Draškovec. Prema procjenama preživjelo je tek 4.000 od ukupno 10.000 logoraša Komaroma.
Dio izložbe čine i svjedočanstva o Romima iz NDH koji su bili otpremljeni u Aušvic, zajedno s brojnim sunarodnjacima iz brojnih evropskih zemalja. O njihovim likvidacijama su svjedočili i Branko Lustig koji je kao dijete bio u tom logoru, te Miklos Nyiszli koji je kao logoraš bio u službi zloglasnog doktora Mengelea i koji je pukom srećom preživio iako su Nijemci nastojali pobiti sve svjedoke masovnih zločina.
Većina iskaza prikupljena je iz optužnice ministru unutarnjih poslova NDH Andriji Artukoviću kojem je 80-ih suđeno u Zagrebu
Izložba će uz prethodnu najavu biti otvorena za posjetioce u zagrebačkom Romskom edukacijsko-kulturnom centru, a u digitalnom obliku moći će se pogledati i u Romskom memorijalnom centru u Uštici, u čijem će stalnom muzejskom postavu biti i dio plakata s izložbe.
Brojni historičari, antifašisti i predstavnici Roma podsjećaju da se decenijama nakon samudaripena, odnosno genocida nad Romima o tome nije govorilo ili se govorilo uopćeno, dok su na ne tako davnim komemoracijama Romi označavani kao "ostale žrtve" ili "građani okupiranih zemalja" iako je za vrijeme Drugog svjetskog rata pobijeno između četvrtina i polovine njihove populacije.
Na područjima koja su 1941. ušla u sastav NDH, prije rata živjelo je oko 30.000 Roma, od kojih je prema raznim procjenama stradalo između 15.000 i 30.000. Vjerojatnija je ona druga brojka jer se na prvom poslijeratnom popisu kao Romi izjasnilo tek po nekoliko stotina Roma (u Hrvatskoj 405), pa se može reći da je po postotku genocid nad Romima u NDH bio najizraženiji unutar ovog naroda.
U tom kontekstu, pretakanje brojki, statistike, procjena i suhoparnih podataka u predstavljanje pojedinačnih sudbina Roma i nuđenje ljudskog pogleda, ne samo na romske žrtve, nego na Rome općenito, što je učinjeno izložbom "In Memoriam… Osobna sjećanja Roma i ne-Roma" itekako je značajno za hrvatsko društvo. Problem je što mediji, osim časnih izuzetaka, o tome nisu pisali u većoj mjeri, iako se izložba nalazi u centru Zagreba. No, kako je predviđeno da izložba bude prikazana na više mjesta, vjerujemo da će s vremenom polučiti i odgovarajući medijski i društveni odjek.
