Iz Teherana ovih dana stižu vijesti o pljački nacionalne banke Melli, odrađenoj u holivudskom stilu – lopovi, od kojih je 13 zasad uhićeno, uspjeli su isprazniti više od 160 sefova. Teheran, grad koji se nekoć mogao hvaliti reputacijom relativno sigurnog mjesta, nakon godina sankcija, ekonomske krize i lošeg upravljanja, bilježi sve veći porast kriminala, naročito pljački. Prema službenim podacima iranskog statističkog centra, broj krađa dramatično se povećao u posljednje četiri godine, od američkog uvođenja sankcija. Građanima se savjetuje da poduzmu dodatne mjere opreza dok se kreću Teheranom, dok su žene i djeca posebno upozoreni da ne ulaze u neoznačene taksije. Oko milijun ljudi godišnje biva uhićeno zbog zločina povezanih s krađom, a policija i pravosuđe pokušavaju održati korak s intenzivnim rastom potrebe za njihovim intervencijama. Kako navodi kriminalistička policija Teherana, 2020. godina donijela je jednu važnu promjenu – gotovo polovica uhićenih bili su počinitelji kaznenog djela prvi put, za razliku od prošlosti kada su većina uhićenih bili ponavljači, ranije pritvarani i osuđivani. Sve je više istraživanja koja ukazuju na korelaciju između visoke stope nezaposlenosti u Iranu i porasta kriminala.
Iranski ekonomski istraživač Ehsan Soltani u regionalnim medijima često ističe kako je siromaštvo faktor koji najviše utječe na sve veći broj zločina u zemlji. Za portal Middle East Eye naveo je kako su se krađe javne imovine utrostručile u posljednje tri godine, a krađe privatne imovine više nego udvostručile. Uz rastuću ekonomsku nestabilnost, devalvaciju nacionalne valute i nedostatak povjerenja u financijske institucije zemlje, mnogi su svoju novčanu ušteđevinu pretvorili u predmete poput zlata, nakita ili vrijednih metala, kao i u valute poput američkog dolara. Te zalihe mnogi drže u kućama, a ne u bankama, što je dovelo do značajnog porasta stope provala u privatne objekte. Najrecentnije izvješće iranskog Ministarstva rada pokazuje da više od trećine iranskog stanovništva živi u "apsolutnom siromaštvu", a oko 55 posto stanovništva živi ispod "normalne" granice siromaštva. Uz sve veći broj ljudi koji su katapultirani u neimaštinu, krađama se okreću i oni najmlađi, pa tako istraživač Muhamed Reza Mahbubfar navodi kako i, primjerice, djeca od šest godina sada kradu da bi pomogla svojim obiteljima. Diljem zemlje raste i cyber-kriminal, evidentirane su brojne internetske prijevare.
Iako su važan otegotni faktor svakako pandemija i globalna svjetska kriza i rat u Ukrajini, iranska ekonomija primarno pati zbog sankcija koje je 2018. godine uveo bivši američki predsjednik Donald Trump. Podsjetimo, nuklearni sporazum s Iranom sredinom 2015. potpisale su sve stalne članice Vijeća sigurnosti, kao i Njemačka i Europska unija. Iran je tada odustao od razvoja nuklearnog programa u vojne svrhe, a u zamjenu je dobio ukidanje ekonomskih sankcija. Trump je sredinom 2018. jednostrano povukao SAD iz sporazuma, iako je Iran uredno prošao sve dotadašnje međunarodne kontrole. Iranu su brzo nametnute nove sankcije, kao i kompanijama koje su s Teheranom surađivale. Ciljalo se, kako to američke vlasti često ciljaju, na promjenu režima. Do promjene režima posljednje četiri godine nije došlo, ali jest (kako i to često biva) do masovnog osiromašivanja i uništavanja života iranskog stanovništva. Diljem Irana posljednjih godina jačaju i prosvjedi i radničke pobune. Nedavno su u brojnim gradovima prosvjedovali penzioneri, a početkom godine zbog smanjenja plaća i pogoršanja radnih uvjeta niz prosvjeda održali su industrijski radnici, kao i radnici i radnice u obrazovanju. Od radnika u šećeranama do učitelja, vlast je prosvjede nasilno gušila, a mnogi su prosvjednici uhićeni i još uvijek čame iza rešetaka. Iako radnički pokret jača, Iran se još čini daleko od promjene režima – barem onakve kakvu bi SAD želio (prosperitet radnog naroda im, naravno, nije bitan).
Razgovori o obnovi nuklearnog sporazuma još uvijek su u ozbiljnom zastoju, a u članku koji je nedavno objavio Foreign Policy navodi se kako nas možda "samo tjedni dijele od toga da Iran postane nuklearno sposoban". I ta predviđanja valja uzeti s rezervom, jer smo ih čuli već više puta. Ono prema čemu bi napokon valjalo usmjeriti sve riječi i djela jest činjenica da je zemlja za sve drugo već dugo nesposobna, i da ju je netko takvom učinio. A iz takve zemlje, jasno je, trenutno ništa dobro ne može proizaći.
