Dva boksača međusobno se bore već desetljećima, ali posredno. Od proteklog vikenda ta se dva boksača izravno sukobljavaju u ringu. Boksači su Izrael i Iran. Donedavno su se sukobljavali preko Hezbolaha (koji je osnovala Islamska Republika Iran u Teheranu), Hamasa, u Siriji, Iranski korpus revolucionarne garde ratuje u regiji, Izrael ga je obavještajno prilično uneredio prije dvije godine, sukobljavali su se na neutralnim terenima.
Iran otkako je 1979. u njemu pobijedila islamska revolucija sanja o uništenju Izraela, Izrael strahuje od iranske veličine, snage i atomskog programa. Tenzije između dvije države ovisile su i o tome tko je na čelu države. Bivši predsjednik Irana Mahmud Ahmadinedžad govorio je da će Izraelu prirediti "nuklearni holokaust". Od listopada i izraelskog udara na Hamas u Gazi napetost je povećana. Do promjene je došlo nakon što je Izrael gađao, i pogodio, teritorij Irana u Siriji. Konkretno, konzulat u Damasku. Izrael inače nastoji presjeći opskrbne linije koje prema Hezbolahu u Libanonu idu preko Sirije, ali napad na konzulat, u kojem su poginuli i pripadnici Revolucionarne garde, formalno je napad na iranski teritorij. Iran je odgovorio lansiranjem 300 dronova i raketa na Izrael. Prvi je to izravni napad iz Irana na Izrael.
Čudan napad izazvao je golemu zabrinutost u svijetu. Čudan je zato što ga je Iran praktički najavio. Navodno je 99 projektila uspješno srušeno, a u rušenju su sudjelovale i vojske SAD-a, Velike Britanije i Francuske. Šteta je malena, a nakon napada skoro svi traže da se stane na dron i raketu. Napad je očito primarno politička poruka Teherana čiji se napad čini kao mamac bačen vladi Netanjahua koji ona zasad oprezno guta. Izraelska vlada je zasjedala, zaključila da će odgovoriti na napad, ali ne kada i kako.
Jerusalem Post je u utorak, 16. travnja, pozvavši se na više izvora, objavio da je vojska odlučila da će odgovoriti Iranu, ali ne kada. Očito je, a to i slično navode i mediji u Izraelu, da se pri planiranju akcije, a to znači određivanju ciljeva, vodi računa o tome da spirala nasilja ne preraste u kovitlac regionalnog rata. Izrael će malo pričekati s odgovorom, uz ostalo i zato što je tjedan velikog židovskog blagdana Pesaha. Načelnik glavnog stožera IDF-a general Herzi Halevi izjavio je da žele (i politika i vojska) u tjednu Pesaha omogućiti stanovnicima da žive "gotovo potpuno normalno".
Razloga za oklijevanje ima i zbog vrlo jasnih međunarodnih signala Izraelu. Svi pozivaju na smirivanje i oprez. Najvažniji signal stigao je iz Washingtona. Američki predsjednik Joe Biden razgovarao je s Netanjahuom, potvrdio da je SAD predan izraelskoj sigurnosti, ali se neće pridružiti nikakvom protunapadu na Iran. Predsjednik Irana Ebrahim Raisi ustvrdio je da je napad dronovima bio "ograničen" i "kaznen", ali sljedeća akcija odmazde, na eventualni izraelski odgovor na iransku akciju, "neće biti ograničena".
Izrael si ne može priuštiti otvoreni sukob s Iranom koji je protivnik s kakvim se vojno nije suočio desetljećima. Valja imati na umu da je izraelska vojska snažno angažirana u Gazi, a razvučena je i na svojim tradicionalnim područjima djelovanja poput Zapadne obale i južnog Libanona. Još jedan rat pogoršao bi i vanjskopolitički položaj Izraela. Jedini kojem bi rizik velikog sukoba mogao odgovarati je Netanjahu jer završetak rata, bez potpune pobjede, znači vraćanje unutarnjepolitičkim temama, što je za njega itekako nepovoljno, kao i odgovor na pitanje tko je kriv za propuste koji su omogućili napad Hamasa 7. listopada prošle godine.
Iranski režim je ponovno u fazi otvrdnjivanja, što se vidi na ponovnom vježbanju čistoće revolucije u samom Iranu. Režim želi očvrsnuti i zato što je vrhovni vođa Ali Hamenei star, ima 85 godina i nije najboljeg zdravlja, pa se treba pripremiti za moguću buduću borbu za vlast. No malo je vjerojatno da Iran, također snažno vojno angažiran u regiji (od Sirije do Jemena), želi oštar sukob s Izraelom, uz ostalo i zato što (vjerojatno) još ne raspolaže nuklearnim oružjem, a po svemu sudeći među mladima, barem dijelom njih, vojne ambicije režima u inozemstvu nisu naročito popularne jer povlače za sobom ekonomske sankcije. Bidenu pored svih nevolja u kampanji, a koje su dijelom prouzročene i američkim stavom prema načinu na koji se Izrael angažirao u Gazi, ne treba još i regionalni rat sa zastrašujućim potencijalom.
