Izvršena je egzekucija i drugog sudionika masovnih protesta u Iranu započetih zbog policijskog ubojstva Mahse Amini. Još je dvadeset i pet osoba osuđeno na smrt. Kako komentirate takvu reakciju vlasti?
Kao i svaki autoritarni režim i iranski se služi strahom da bi ostao na vlasti. Pa još ako je i teokratski poput iranskog, koristi se i inkvizicijskim metodama. Mlade Iranke i Iranci koji se bune protiv sistema ove, kao i 2009. ili 2019. godine, ne strahuju više od Božje kazne. Njima je stalo do boljeg života i ljudskih sloboda. Ovaj put ne posustaju ni poslije javnog vješanja optuženih za moharebu, što znači "rat protiv Boga". Jeziva su ta vješanja kranovima na trgovima Teherana, vidio sam ih poslije revolucije 1979. To, međutim, pokazuje da ni režim ne odustaje od represije.
Nedavno je objavljena vijest o ukidanju moralne policije, što se zasad ispostavilo netočnim. Kakvi su izgledi da dođe do određenih reformi?
Pokret je masovan, ali nije toliko revolucionaran zato što nije organiziran politički i nema vodstvo. Nema karizmatičnog lidera, kao što je 1978/79. bio imam Homeini koji je okupio mase ne na strahu, nego na otporu korumpiranoj dinastiji Pahlavi i njenim američko-imperijalističkim mentorima. U međuvremenu se stvorio reformistički otpor unutar samog sistema. On ima svoje vođe, ali i na njih motri armija od blizu 200.000 "čuvara revolucije", pasdarana i basidža. Oni će te vođe, ukoliko se pridruže masama, opet strpati u zatvor po nalogu vladajućeg konzervativnog režima koji podržava Homeinijev nasljednik, vrhovni vođa ajatolah Ali Hamenei.
Iran od Rusije kupuje borbene avione, a rusku vojsku opskrbljuje bespilotnim letjelicama. Sjedinjene Države tvrde da dvije zemlje uspostavljaju "punokrvno obrambeno partnerstvo" koje predstavlja opasnost za njihove susjede. Što mislite o tome?
Iran i Rusiju privremeno je zbližio Putinov rat u Ukrajini, jer su se sada obje zemlje našle pod strogim zapadnim sankcijama, pa im je u interesu da se međusobno potpomažu. Kupuju jedni od drugih ono što im je uskraćeno, a neophodno potrebno, čak i naoružanje, kao što su dronovi. Na marginama tog rata formiran je i interesni savez Irana ne samo s Rusijom, nego i Kinom. Nikad, međutim, Rusi i Iranci ne mogu biti partneri. Ne samo zbog ideoloških razlika, nego i zbog vjekovne borbe za dominaciju nad Kavkazom i Kaspijskim morem.
