Vanjskopolitički gledajući, prošli i ovaj tjedan obilježavaju izbori i predizborne aktivnosti u nizu država, od onih vrlo važnih od uglavnom prešućenih. Donosimo kratak pregled najvažnijih događanja.
Francuska
Emmanuel Macron raspisao je izvanredne izbore uvrijeđen činjenicom da su francuski građani na europskim izborima većinom podržali ekstremno desno Nacionalno okupljanje (RN), a njegovom centrističko-(neo)liberalnom projektu udijelili relativno mizernu potporu. U Francuskoj se parlamentarni izbori održavaju u dva kruga. U prvom je izbornom krugu održanom 30. lipnja RN službeno predvođen mlađahnim Jordanom Bardellom – stvarna šefica je, naravno, Marine Le Pen – sa saveznicima osvojio 33, široka lijeva koalicija Novi narodni front (NFP) dobila je 28, dok je za Macronovu liberalnu alijansu Zajedno glasalo 21 posto građana. Francuska ima većinski izborni sustav, pa raspodjela mandata može uvelike odudarati od tih brojki, što će se znati nakon drugog kruga zakazanog za 7. srpnja.
Neke posljedice tog neodgovornog kockanja s ključnom europskom zemljom već su jasne. Iako Macron još nije potpuni politički mrtvac, razdoblje njegovog stvarnog upravljanja Francuskom zasigurno je za neko vrijeme gotovo, vjerojatno i zauvijek. Bivšem investicijskom bankaru, navodno postideološkom zagovorniku "ni lijevih ni desnih" politika, upornom u pokušaju da usprkos masovnom otporu reformira francusku ekonomiju u interesu kapitala, a na štetu širih slojeva stanovništva, tako su se o glavu obili arogancija, elitizam i ambicije bez realnog utemeljenja. "Ljudi te preziru", poručio je Macronu jedan od donedavnih saveznika. Izgledan je jedan od dva ishoda: ili će RN dobiti natpolovičnu većinu od 298 ili više od ukupno 577 zastupnika u Nacionalnoj skupštini, pa će doći do tvrde kohabitacije sa šefom države, ili će RN osvojiti relativnu većinu, ali neće moći formirati vladu pa će opet doći do političke blokade.
U prvom slučaju Macron je zemlju izručio najreakcionarnijim snagama još od kolaboracionističke višijevske vlade iz 1940. godine, u potonjem Francusku bacio u neizvjesnost i nestabilnost. Vrijedi spomenuti i odiozno makronističko izjednačavanje ekstremnodesnog RN-a s ljevičarskom Nepokorenom Francuskom (LFI) Jean-Luca Mélenchona, ključnom članicom Novog popularnog fronta. Iz drugog kruga povuklo se više od 200 lijevih i makronističkih kandidata, kako ne bi jednima drugima konkurirali, odnosno minimalizirali šanse za pobjedu RN-a. Među njima je bitno više kandidata NFP-a negoli makronista, kojima je i u ovom trenutku prioritetna netrpeljivost prema ljevici. Povijesni rezultat francuske antimigrantske i suverenističke ekstremne desnice već trese kontinent, dajući vjetar u leđa istomišljenicima u drugim državama. Teško vrijeme za manjine, pobornike socijalne pravde i jednakosti, kao i za Europsku uniju.
Sjedinjene Države
U Atlanti se 27. lipnja odvilo još jedno spektakularno političko samoranjavanje. Iako su predsjednički izbori zakazani tek za 5. studenog, Demokratska stranka inicirala je rano debatno suočavanje Joea Bidena i Donalda Trumpa u nadi da će Biden uspješnim nastupom preokrenuti nepovoljne ankete. Avaj, dogodilo se suprotno: iako je izgovorio više od trideset krupnih laži i iako je svega tri godine mlađi, Trump je uvjerljivo izdominirao 81-godišnjeg Bidena koji je nerijetko izgledao izgubljeno i boležljivo. Demokratima se obilo o glavu ignoriranje javnosti koja većinski sumnja u Bidenove sposobnosti te koja prema svim anketama ne želi novu utrku starih konja.
Nakon debate je niz javnih figura i više važnih medija pozvao na Bidenovo povlačenje, što je on odbio. Iako vodeći demokrati javno još čvrsto stoje uz aktualnog predsjednika, stranku hvata panika, dok se iza i ispred kulisa vode oštre rasprave o tome treba li na konvenciji u kolovozu izabrati novog kandidata. Spominje se niz imena – od potpredsjednice Kamale Harris do guvernera Kalifornije Gavina Newsoma. To je vrlo riskantan potez tako kasno u kampanji, ali inzistiranje na Bidenu mogao bi se pokazati gorim. Inače, o stanju SAD-a govori i činjenica da se u usporedbi s Trumpom – nepredvidivim i autoritarnim prijateljem krupnog kapitala, neprijateljem pravne države, ljudskih i radničkih prava – boljom opcijom doima i ostarjeli političar zbog čvrste potpore Izraelu prozvan "Genocide Joe".
Iran
U Iranu je 28. lipnja održan prvi krug prijevremenih predsjedničkih izbora, izazvanih smrću dosadašnjeg šefa države Ebrahima Raisija – doduše samo formalnog, jer stvarni je vrhovni vođa Ali Hamenei – u helikopterskoj nesreći. U drugi krug prošli su ultrakonzervativac Said Džalil i Masud Pezeškijan, političar kojeg smatraju umjerenim, a jedini je od takozvanih reformista pripušten u uvelike kontrolirane izbore. Pezeškijan je ubilježio 44 naspram Džalilovih 40 posto glasova, no potonji u drugom krugu 5. srpnja vjerojatno može računati i na glasove trećeplasiranog kandidata. Analitičari ističu rekordno nisku izlaznost od svega 40 posto, interpretirajući je kao alijenaciju građana od islamske republike izazvanu teškom represijom i nesposobnošću vlasti da poboljša njihove životne uvjete.
Ostatak svijeta
Na parlamentarnim izborima 28. lipnja u Mongoliji ponovno je pobijedila Mongolska narodna stranka, nasljednica nekadašnje kompartije. Dan kasnije u Mauritaniji je na predsjedničkim izborima u prvom krugu pobijedio aktualni predsjednik Muhamed Uld Gazuani, bivši zapovjednik vojske čija se vlast nakon desetljeća nemira i državnih udara ispostavila ponešto stabilnijom. Drugoplasirani kandidat Birah Dah Abeid sugerirao je da su izbori namješteni. On je poznati aktivist protiv ropstva, u kojem u toj zemlji još uvijek živi oko tri posto stanovnika, iako je ono službeno ilegalno.
Nakon zaključenja ovog teksta, u četvrtak, 4. srpnja održavaju se parlamentarni izbori u Velikoj Britaniji. Prema svim anketama, na njima će izuzetno premoćnu pobjedu odnijeti Laburistička stranka te nakon četrnaest godina s vlasti smijeniti torijevce. Istovremeno je nakon ideoloških čistki koje je proveo stranački šef Keith Starmer upitno koliko je u laburistima ostalo lijevog.
