Prije godinu dana ‘Novosti’ su objavile tekst, pod naslovom ‘Krajišnici - sirotinja pored elite’, o uzburkanim duhovima u Aranđelovcu kad je novi vlasnik Knjaza Miloša u jednom danu otpustio 200 radnika i prodao 40 kamiona. S time je povezana sudbina preko 800 članova radničkih obitelji, među kojima su i mnoge izbjegličke.
Prije dvadeset godina izbjegličke kolone su mnoge Krajišnike odvele i do srca Šumadije, do jednog od najljepših gradova u Srbiji. Tada smo došli do nezvaničnih podataka da je čak jedna trećina stanovnika ovoga grada od 25.000 stanovnika upravo iz Hrvatske, BiH ili s Kosova. Upozorili smo na ogromnu disproporciju ljudi koji žive na samoj ivici siromaštva i grada koji postaje elitno turističko odredište za bogatu klijentelu iz cijelog svijeta navodeći primjer hotela ‘Izvor’ kao jednog od najmodernijih u Srbiji, ali i cijelog kompleksa ‘Bukovičke Banje’ gdje je tada po zvaničnim podacima sve bilo spremno za izgradnju još nekoliko takvih objekata i turističkih destinacija.
Sada, godinu dana kasnije ta disproporcija nije smanjena kako je bilo očekivano, već iz Aranđelovca stiže novi hladni tuš. Nakon nekoliko godina natezanja oko početka rekonstrukcije hotela ‘Bukovičke banje’, kupljenih 2012. godine na javnoj licitaciji, raskidanja kupoprodajnih ugovora i ostalih pravnih zavrzlama, Privredni Sud u Kragujevcu je 28. februara na prijedlog Ministarstva privrede donio rješenje o stečaju ovog Dioničarskog društva za turizam. Time se nastavlja agonija bivše poznate banje u čijem sastavu su hoteli ‘Staro Zdanje’, ‘Šumadija’ i ‘Arkade’, bazen i nadaleko čuveno poznato lječilište.
Hoteli ‘Staro Zdanje’ i ‘Šumadija’ su našim čitateljima ostali poznati kao bivši kolektivni centri izbjeglica iz Hrvatske, a mnogi od 50 radnika koji su s pokretanjem stečajnog postupka ostali na ulici, upravo su iz izbjegličke populacije. Mnogi predviđaju da stečajni postupak može potrajati i nekoliko godina. Gubitak na kraju 2016. godine iznosio je preko milion eura, a treba dodati da je račun u blokadi bio neprekidno posljednje tri godine što je dovelo do dugovanja prema radnicima od skoro pola miliona eura. Do prije mjesec dana zvanična verzija je glasila da će novi investitor uložiti dodatnih 100 miliona eura i pokrenuti ogroman poduzetnički ciklus.
Aranđelovac je tako postao grad sa svega 2 ili 3 manja privredna pogona koji ozbiljnije rade. Preživljavanje se uglavnom svodi na rad u brojnim trgovinama i kafićima, a odmah upada u oči da na relativno malom prostoru funkcionira i radi preko 20 banaka. Hotel ‘Izvor’, koji je proteklih godina dobio šestu zvjezdicu i u čijem kompleksu izgrađen jedan od najmodernijih parkova u Srbiji, ne utječe previše na svakodnevne živote doseljenika, pogotovo sada kada je jasno da su svi drugi turistički projekti koji su obećavali nekoliko stotina novih radnih mjesta, stavljeni na čekanje nekoliko godina, bar dok se ne završi otvoreni stečajni postupak. Veliki industrijski kompleksi u kojima su Aranđelovčani nalazili zaposlenje, kao što su bili Šamot, Kubršnica, Konfekcija i Venčac već su odavno ugašeni ili su na hladnom pogonu.
U Aranđelovcu su nekad bila dva velika kolektivna centra za izbjeglice, jedan u hotelu ‘Staro zdanje’, a drugi u selu Banja, samo dva kilometra udaljenosti od ‘Knjaza Miloša’. Centri su davno zatvoreni, ali egzistencija je postala najveći problem u ovom kraju kojeg veliki broj ljudi napušta, a što pokazuje i razlika između dva zadnja popisa stanovništva. Nakon rušenja iluzije da će se u ovom gradu već narednih godina moći živjeti od elitnog turizma, migracije izbjeglih i prognanih prema većim mjestima ponovo postaju aktuelne. No, ovog puta su očito ekonomske prirode.
