Ako osobe oštećena vida svijet u glavnini doživljavaju dodirom, što sve znači posredovati im ga? Naime, granice percipiranja i razumijevanja vizualnog svijeta nisu isključivo individualne, u kontekstu pojedinčevih sposobnosti i smjernih napora, nego su i one koje društvo postavi u poticanju drugih osjetilnih mogućnosti. Nedovoljna socijalna uključenost i prilagodba u svakodnevnom životu, poteškoće su s kojima se susreću. Ipak, pravi motiv za ulazak u svijet vizualnog daje izložba "Ne-pre-pre-ke" djelima slikarice i grafičarke Anabel Zanze koja pripada ciklusu Taktilne galerije Tiflološkog muzeja u Zagrebu. Petnaest radova ne samo da je prilagođeno osobama oštećena vida, nego stavlja poticaje videćim da se senzibiliziraju i uvide vlastite razine pismenosti.
Već na prvi pogled zamjetna je jasnoća u izboru i postavu radova što je bitna stavka da se ne stvori zbrka prosječnom posjetitelju izložbe, a kamoli onima smanjenih mogućnosti. To ide s dosljednošću koju prati red kao odlika rada ove autorice što su prepoznali Nada Beroš i Igor Maroević radeći na odabiru. Riječ je o konceptualnoj umjetnici, slikarici zakačenoj za slovo i riječ u likovnom djelu, slovoslikarici tankoćutnoj na tipografske oblike i kombinacije koje varira i sama radeći od njih teksture, kvadrate, lakune, stupce, kolaže; koristeći crna slova na bijeloj podlozi ili obratno.
Premda joj je jezik ishodište, ne prenosi tekst zbog naracije, nego tvoreći likovne odnose među slovima često nauštrb sintakse i semantike. Ističu se pritom razne aluzije i citati iz stvarnosti i umjetnosti, poetske, kritičke, tautološke prirode, uz dozu humora. Poigravanje verbalnim traži misaonu aktivnost čime se pokreću i kompenzacijski mehanizmi drugih osjetila što Anabel Zanze ovdje omogućuju slova Brailleove abecede. Počela ju je koristiti prije par godina za svoju izložbu "Slovokracija" u Galeriji Račić, koju tada posreduje videćim i osobama oštećena vida izražavajući želju da to dadne poticaj drugim umjetnicima. I doista, takvo što nije uobičajena praksa kod umjetnika.
Verbalni opisi i sluh imaju važnu ulogu u percipiranju svijeta slijepih i slabovidnih. Uz radove koje tumači katalog na "brajici", Anabel Zanze koristila je i mogućnosti interaktivne tehnologije, audiozapise svojih opisa radova s QR kodom. Radi se o konceptu prilagodbe koji koristi Tiflološki muzej, potpisuju Igor Maroević i Nina Sivec, a pretežno se odnosi na postojeće radove. Napravljena je i translacija u umanjene taktilne grafike likovno atraktivnih izloženih djela iz ciklusa "Likovi i dvoličja" (2017.–19.) kojima se Zanze referira na umjetnike čijoj razvojnoj tradiciji pripada, poput Ivana Kožarića, Josepha Beuysa, ističe i kontraste i komplementarnosti formi te crnu, bijelu i napose martekovski crvenu boju, kao na "Trône et Débâcle". Izloženi su i drugi radovi iz različitih ciklusa, crteži "List" i "More" iz 1990-ih, zatim kolaž "n" iz 2003. i dr. Tu su i reljefi čija su sastavnica Brailleova slova, "Moj svijet" iz 2022. te "182 a" i "Friz" nastali za ovu izložbu koji pozivaju sve posjetitelje na dodir.
Ključ je ove male no iznimne retrospektive, "Dodirivati s razumijevanjem" kako je naslovila svoj tekst u katalogu Nada Beroš, u kojem tumači posebne odlike djela Anabel Zanze pozivajući pored ostalog na uklanjanje individualnih i društvenih prepreka, konačno i dajući izložbi naziv "Ne-pre-pre-ke". Okosnica jest u uljenoj slici s ispisanim oker slovima "Slika govori više od riječi" na crnoj podlozi iz 2022., pri čemu se autorica samosvjesno pita "može li slika govoriti više od riječi onda kada se sama sastoji od riječi" i k tome u Tiflološkom muzeju. A tek ako uzmemo u obzir pogled na sliku u digitalnom dobu. Granice dijaloga jesu i granice shvaćanja pisma i jezika. Izložba "Ne-pre-pre-ke" Anabel Zanze za slijepe i videće osobe pokazuje da smo u integraciji osoba oštećena vida svi potrebni.
