Španjolsku pokrajinu Kataloniju već mjesecima potresaju dramatične posljedice separatističkih nastojanja regionalne političke elite i barem polovice stanovništva. Neke od tih posljedica su institucionalna represija, fizičko nasilje nad civilima od strane policije i vojske, prijetnje s najviših razina vlasti i pravosudni progon katalonskih političkih čelnika bez presedana u Evropskoj uniji.
Poanta municipalizma je prilično jasna i direktna – lokalna moć lokalnim vladama. Ideja o upravljanju gradovima kao zasebnim političkim entitetima stara je koliko i sami gradovi, još od vremena antičkih polisa – kaže Carlos Delclós
Kao i nekoliko puta ranije u povijesti, i ovaj katalonski pokušaj odcjepljenja od Španjolske je ugušen, a u sjeni tog traumatičnog iskustva ostao je eksperiment koji od lokalnih izbora 2015. godine u glavnom gradu Katalonije provodi platforma Barcelona En Comú, politička snaga proizašla iz protestnog pokreta M15 koji je nastao kao reakcija na ekonomsku krizu. Osnovna ideja na kojoj Barcelona En Comú temelji svoje upravljanje gradom je municipalizam, politički program koji stremi dodjeljivanju ovlasti za upravljanje gradom lokalnom stanovništvu, uz što manji upliv viših razina vlasti. U tom smislu municipalizam, čija je Katalonija jedna od kolijevki, svojevrsna je suprotnost pokretu za neovisnost u onom obliku u kojem je on posljednji put pokušan, jer municipalizam nastoji proizvesti transformaciju društva iznutra i na najnižim razinama, direktno se suprotstavljajući institucijama države i težeći njihovoj alternativi. Pokret za neovisnost bio je pak ultimativni državotvorni projekt u cilju preuzimanja postojećih struktura vlasti. Iz ovako različitih pogleda na ciljeve i metode barem je djelomično proizašao ambivalentan stav Barcelone En Comú prema proglašenju neovisnosti, zbog čega je, iako i sama stranka ljevice, stalno bila kritizirana zbog navodne izdaje ideje neovisnosti upravo od strane drugih lijevih stranaka, krugova i pojedinaca.
Protestni pokret M15 nastao je kao direktna reakcija na činjenice koje je razotkrila ekonomska kriza, prije svega na podijeljenost društva na većinu nad kojom se provode mjere štednje i manjinu koja i u krizi profitira. Direktne mete protesta bile su međunarodne financijske institucije i vazalska nacionalna vlada, odnosno sve vodeće stranke koje su bespogovorno pristajale na provođenje njihovog diktata. Osnovni cilj pokreta bio je širenje novog svjetonazora koji će donijeti promjenu odozdo, ali i pružanje konkretne pomoći direktnim žrtvama ekonomske krize, primjerice deložiranima.
Pokret M15, poznat i pod nazivom Indignados, iznjedrio je niz pojedinaca, među kojima i sadašnju gradonačelnicu Barcelone Adu Colau, koji su potom odlučili učiniti iskorak prema institucionalnoj politici. Pritom je jedan dio njih ostao vjerniji temeljima municipalizma, fokusirajući se isključivo na gradove, dok je drugi dio, ujedinjen u nacionalnu stranku Podemos, izašao na evropske i parlamentarne izbore.
Novosti su o ovoj temi razgovarale s Carlosom Delclósom, sociologom koji se u Barceloni bavi društvenim pokretima i autor je knjige ‘Nada je obećanje: od Indignadosa do uspona Podemosa u Španjolskoj’, te Xavierom Ferrerom, jednim od vodećih ljudi Barcelone En Comú.
Sa što više dobivenih gradova i sela možemo stvoriti globalnu mrežu ljudi koji djeluju na lokalnim razinama i stvoriti pokret koji ne može biti apsorbiran nacionalističkim desnim populizmom – ističe Xavier Ferrer
Delclós nam je rekao da je vrsta municipalizma koja se danas razvija u Kataloniji ‘inspirirana prije svega idejama američkog teoretičara Murrayja Bookchina i španjolskog slobodarskog municipalizma iz 19. i ranog 20. stoljeća, u vrijeme kada su anarhisti upravljali gradovima’. ‘Poanta municipalizma je prilično jasna i direktna – lokalna moć lokalnim vladama’, ističe i podsjeća da je ‘ideja o upravljanju gradovima kao zasebnim političkim entitetima stara koliko i sami gradovi, još od vremena antičkih polisa’.
- Bookchin je početkom 20. stoljeća u knjizi ‘Uspon urbanizacije i pad građanstva’ formulirao koncept slobodarskog municipalizma, a u zadnjem dijelu knjige i plan za upravljanje gradovima za koji izričito kaže da je dizajniran za male i srednje gradove, dok se u slučaju velikih gradova koncept može aplicirati na kvartove - kaže Delclós i dodaje da je Bookchin ‘tijekom vremena, kada se suočio s pitanjima hijerarhije i moći, uvidio i ograničenja državno orijentiranog marksizma pa zauzeo bitno više antiautoritarnu poziciju, prvo u smjeru trockizma, a zatim i anarhizma’.
- Bio je fasciniran idejom distribucije moći na način da se ona dade narodu putem demokracije i participacije, a gradove je vidio kao prostore u kojima se to može napraviti zato što njihovi stanovnici bolje nego centralna vlast poznaju uvjete u kojima žive, što ujedno pruža i veću mogućnost da se one koji upravljaju gradovima pozove na odgovornost. Upravo je to ljudima danas privlačno kod njegovih ideja, s obzirom na to da globalizacija centre moći pomiče sve dalje i dalje od ljudi, pa ideja preuzimanja kontrole u lokalnom kontekstu postaje sve više antagonistička u odnosu na te udaljene centre moći - ističe Delclós.
Koliko je ideja municipalizma ukorijenjena ne samo u Kataloniji već i u cijeloj Španjolskoj pokazuje činjenica da su takvi pokreti osvojili vlast u gotovo svim većim gradovima u zemlji, primjerice uz Barcelonu još u Madridu, Valenciji i Zaragozi, što Delclós smatra prilično šokantnim kada se u obzir uzme činjenica da državom vlada konzervativna Narodna stranka. Ipak, kada treba ocijeniti dosadašnje uspjehe ovih gradskih vlasti, on je donekle razočaran.
- Smatram da se može napraviti više, da ima više prostora za neposluh i istinsku autonomiju - kaže Delclós pa navodi primjere takozvanih gradova utočišta, onih s najvećim brojem imigranata koji su ‘trebali provoditi najprogresivnije politike, što se nije dogodilo’.
Navodi i problem ilegalnih uličnih prodavača, također izbjeglica, koje je prethodna konzervativna gradska vlast proganjala, a Barcelona En Comú nije uspjela zaštititi zbog sabotaža represivnih institucija. Smatra da je drugi primjer vrlo ilustrativan jer ‘istovremeno pokazuje na kakve sve prepreke može naići politička alternativa, ali i činjenicu da to što su oni preuzeli vlast ne znači automatski da se društvo promijenilo’.
- Pokazalo se da nismo onoliko tolerantni i progresivni koliko bismo željeli biti, a pokazalo se i da je manjinska pozicija u tom slučaju unaprijed izgubljena bitka, jer su se u vezi uličnih prodavača pojavila brojna pitanja na koja lokalna vlada ne može sama odgovoriti, od upotrebe javnog prostora do pitanja intelektualnog vlasništva odnosno autorskih prava, jer se prodavače teretilo za trgovanje krivotvorenom robom - objašnjava Delclós.
Donekle razočaran uspjesima je i Xavier Ferrer iz Barcelone En Comú, koji također kao značajan neuspjeh navodi nemogućnost Barcelone da kao jedan od gradova utočišta primi više izbjeglica, iako za to ima kapaciteta.
- Spremni smo primiti tisuće izbjeglica, ali ne možemo to učiniti jer su takve ovlasti u domeni državne vlasti. Ista je stvar i s projektom stambenog zbrinjavanja, koji smo također napravili, ali nam katalonski i španjolski zakoni to priječe - kaže Ferrer.
Dodaje da su itekako bili svjesni, kada su odlučili izaći na izbore, da neće moći napraviti sve što žele, zbog strukture vlasti i različitih zakonskih i administrativnih prepreka, no kada su ušli u gradsku vlast, shvatili su da mogu napraviti još manje. Ipak, ono što smatra najvrjednijim je to da ‘ljudima pokazuju da se stvari mogu raditi na drugačiji način, da nam ne trebaju političari starog kova, da se otvoreno može razgovarati o problemima i raditi na ostvarenju konkretnih ciljeva’.
Delclós također smatra da ‘mršavi uspjeh Barcelone En Comú nije rezultat ni manjka ambicije ni političke volje, osim utoliko što se ne žele baviti pitanjima koja nisu naročito popularna, jer političari vole da ih se voli’.
- Sistem je vrlo ograničavajući, ali i to se zna pretvoriti u izliku, da najprije stalno govorite kako morate preuzeti vlast da biste promijenili grad, a zatim nakon 2,5 godine ponavljate da to ne možete učiniti zbog katalonskih, španjolskih i evropskih zakona. Smatram da u situaciji kada se kreće s bilo kojom novom ljevičarskom strankom ili platformom, prvo treba proizvesti promjene na razini kulture, socijalizirati zahtjeve na temelju određenog seta vrijednosti. Jer čak i ako ste centralistička komunistička stranka koja preuzima vlast, opet morate raditi na taj način jer će vam vlast u protivnom biti izrazito krhka i zapravo besmislena. A ako se mogu proizvesti promjene na razini kulture, onda možda čak nije potrebno raditi ni nove stranke, jer angažiraniji narod može i one postojeće prisiliti da provode promjene. Tako mora biti i s pokretima i s društvom općenito, taj rad je konstantan jer jednom kada prestanete, netko drugi će ga preuzeti od vas - govori Delclós.
Xavier Ferrer smatra da municipalizam kao projekt i pokret može uspjeti jedino ako se internacionalizira.
- Sa što više dobivenih gradova i sela možemo stvoriti globalnu mrežu ljudi koji djeluju na lokalnim razinama, a tako ćemo biti u mogućnosti promijeniti i globalni okvir i stvoriti pokret koji ne može biti apsorbiran nacionalističkim desnim populizmom. Upravo to je ono što pokušavamo raditi ne samo u Kataloniji, već i u Italiji, Francuskoj, Poljskoj pa i Beogradu. Zato smo lani u Barceloni organizirali samit Neustrašivi gradovi, na kojem su sudjelovali ljudi iz gradova diljem svijeta. Municipalistički pokret je nešto što može ugroziti sadašnju strukturu Evropske unije kao zajednice nacionalnih država i zato smatramo da je međunarodna suradnja od presudne važnosti - zaključuje Ferrer.
Pozicija Podemosa bila je mudra
Što se tiče nacionalnog izdanka protesta M15, Carlos Delclós smatra da je on još uvijek eksperiment, pri čemu dio njegove baze nije sretan organizacijskom strukturom koja je otišla u smjeru veće centralizacije.
- Tužno je što se njihove taktičke i strateške razlike i unutarnje debate odmah u medijima koriste kako bi ih se diskreditiralo, jer društvo nije naviknuto na takve procese deliberacije. Za razliku od izvaninstitucionalnih oblika djelovanja, u kojima nije problem ne slagati se i to priznati, jednom kada se uđe u organizacijsku logiku političke stranke koja ima vlastite interese i nastoji maksimizirati ono što je za nju dobro, više nema toliko prostora za mijenjanje mišljenja - kaže on.
Što se tiče pitanja odcjepljenja Katalonije, zbog kojeg je Podemos bio kritiziran slijeva, Delclós smatra da je njihova pozicija – zakonski obavezujući referendum i dijalog umjesto odcjepljenja – bila mudra.
- Budući da je atmosfera bila toliko polarizirana, njihov stav doživljavao se kao neodlučan. Smatram da je to velika greška i da je njihova pozicija bila najrazumnija - kaže i dodaje da dolazak Podemosa na vlast u bliskoj budućnosti nije izgledan, s obzirom na to da se ‘stari poredak trenutno rekonfigurira i u potpunosti pozicionira protiv Podemosa kako bi ga marginalizirao zajedno s drugim novim snagama’.
