Glavni tužitelj Međunarodnog kaznenog suda (ICC) u Hagu Karim Khan zatražio je 20. maja od sudaca ICC-a da odobre uhidbene naloge za čelnike Izraela i Hamasa. U obrazloženju zahtjeva Khan navodi da, na temelju dokaza koje je prikupio i analizirao njegov ured, postoje razumni temelji za vjerovanje da su Hamasovi vođe Jahija Sinvar, Mohamed Diab Ibrahim Al-Masri i Ismail Hanijeh kazneno odgovorni za ratne i zločine protiv čovječnosti počinjene na teritoriju Palestine i Izraela od barem 7. oktobra 2023., a izraelski premijer Benjamin Netanjahu i ministar obrane Joav Galant od 8. oktobra. Nakon Khanove objave, Izrael je pozvao "nacije civiliziranog svijeta" da odbiju provesti bilo kakve naloge za uhićenje Netanjahua i Galanta.
Američki predsjednik Joe Biden brzo se odazvao i ocijenio pravni korak ICC-a "nečuvenim", a neki američki zastupnici pozvali su SAD na uvođenje sankcija sudu. Podsjetimo, Biden je lani odluku ICC-a da izda nalog za uhićenje ruskog predsjednika Vladimira Putina pod optužbom za ratne zločine ocijenio opravdanom. U nedavnom obraćanju u Bijeloj kući kazao je da ono što se događa u Gazi "nije genocid" i ponovio da je američka podrška Izraelu "nepokolebljiva".
O potezu tužitelja haškog suda oglasila se i civilizirana Njemačka, prigovorivši da ovakav zahtjev za izdavanjem uhidbenih naloga ostavlja "lažni dojam jednakosti". Slutite li i vi da se radi o lažnom dojmu jednakosti između izraelske i palestinske strane, kimate li glavom potvrdno dok ovo čitate, ne nadajte se prerano. Njemačke vlasti upozoravaju da će haški sud "morati ocijeniti vrlo različite činjenice", a zatim prstom upiru u čelnike Hamasa kao "odgovorne za barbarski masakr 7. oktobra", dok za izraelsku vladu naglašavaju da "ima pravo i dužnost zaštititi i obraniti svoje stanovništvo od ovih akcija". Pored više od 35 tisuća ubijenih Palestinaca i maltene do temelja uništene Gaze, njemačka vlast oglašava se o disproporcionalnoj moći Hamasa.
U Španjolskoj situaciju vide malo drugačije, pa je tamo ovih dana brodu "Marianne Danica" koji je prevozio oružje za Izrael zabranjeno da pristane u Cartageni. Brod je tražio da pristane u luci 21. maja, a odbijenica je stigla promptno i s naglaskom da će tako biti i ubuduće. "Ovo će biti dosljedna politika prema svim brodovima koji prevoze oružje za Izrael i koji žele pristati u španjolskim lukama. Bliskom istoku ne treba više oružja, treba mu više mira", priopćilo je španjolsko Ministarstvo vanjskih poslova. Španjolska se do kraja maja sprema i priznati palestinsku državu, što su nedavno najavile i Norveška i Irska.
A što kaže civilizirana naša, Hrvatska? Premijer Andrej Plenković još uvijek se ne izjašnjava oko uhidbenih naloga za vođe Izraela i Hamasa, računa valjda da je svoje kazao netom nakon 7. oktobra kad je "snažno osudio" napad Hamasa. Upitan o norveškom, irskom i španjolskom skorom priznanju Palestine, Plenković je novinarima u srijedu prokomentirao samo da Hrvatska "u ovom trenutku ne razmišlja o priznanju Palestine". Zastupnik u Europskom parlamentu Tomislav Sokol (HDZ/EPP) u gostovanju na N1 televiziji kazao je kako "ne zna koga bi tu trebalo priznati" i EUglotski obrazlagao kako je "Izrael u teškoj poziciji" i da "uvjeti za two state solution nisu zadovoljeni".
Ovi komentari nemaju nas što čuditi ako prevrtimo film – od oktobra su hrvatski političari glasali protiv primirja u Gazi, a i ranijih su godina bili suzdržani oko pristupanja Palestine UNESCO-u i dodjeljivanju uloge promatrača toj zemlji u UN-u. Ovu je godinu ministar obrane Ivan Anušić otpočeo sastankom s veleposlanikom Države Izrael u RH Garyjem Korenom. Na sastanku su potvrđeni odlični bilateralni odnosi dviju država i nastavak obrambene suradnje u vojno-tehničkom sektoru. Anušić je poručio da "Hrvatska podupire pravo izraelskog naroda na samoobranu", a Koren istaknuo da Izrael "poštuje međunarodno i humanitarno pravo te brine o zaštiti civila". Javnost se posljednjih mjeseci imala priliku podsjetiti i da je Izrael već ulagao u obnovljive izvore energije i sektor turizma u Hrvatskoj, a Hrvatska je "jedna od omiljenih destinacija izraelskih turista".
Lako još za Plenkovića i desnicu na vlasti, koja poslušno, dosljedno i izdašno podržava politiku aparthejda i provođenje genocida, ali što je s kvaziljevicom? Svakih par mjeseci o Gazi se oglasi stranka Možemo, pa smo tako sredinom maja dobili novu njihovu objavu na društvenim mrežama. Iako su početkom marta pojedini saborski zastupnici te stranke najavili da će se više i žustrije angažirati oko ove problematike, trebalo je proći više od dva mjeseca do novog statusa na Facebooku – počela je kopnena invazija na Rafu, a Možemo su objavili izjavu Jelene Miloš.
"Ovo što se događa u Gazi, u Rafi, je stravično! Mi smo prva stranka koja je osudila stravično ubijanje civila i talaca od strane Hamasa, ali smo osudili i osuđujemo masovno ubijanje palestinskih civila, bombardiranje civilne infrastrukture i ratne zločine u Gazi. Nismo jedina, ali smo jedna od rijetkih stranaka koja je u Saboru spominjala pitanje Izraela i Palestine, odnosno tražila prekid sukoba, smirivanje sukoba. Ti zločini se moraju istražiti, a mi ćemo i na EU razini zatražiti koordinaciju i zagovarati priznanje Palestine, i rješenje s dvije države", kazala je Miloš.
Nakon najave više europskih zemalja da će uskoro priznati Palestinu, Gordan Bosanac u srijedu je u Saboru ponovio kako Možemo traži priznanje Palestine. Međutim, analizirajući objave Možema od 7. oktobra naovamo, nameće nam se nekoliko pitanja: 1) Može li Možemo iznijeti ijedan stav o Gazi a da prvo ne kažu da su pioniri parlamentarne scene u vezi ove teme? 2) Može li Možemo u ijednom obraćanju uvodničarski primat (uz samohvalu) ne davati osudi Hamasa? 3) Može li Možemo nakon osam mjeseci za genocid u Gazi reći da je genocid?
Ako ne može, onda ostajemo u domeni retoričkih trikova, u samoreferentnom i buržoasko apstraktnom ključu čiji je maksimalni domet tapšanje individualističkih tankoćutnosti u metropoli. Provođenje genocida zahtijeva baš takvu "uljudnu" suzdržanost, kontrolu informacija, oklijevanje u vezi izražavanja nepopularnih mišljenja, rigidnu arhitekturu reakcija.
O tome je na primjeru ICC-a često pisala američko-palestinska pravnica Noura Erakat. Ona razlaže da je fiksacija na specifično poimanje pravde prisnažila reprodukciji dubokih, strukturalnih nejednakosti u Palestini, ali i drugdje u svijetu. Naglasak na zločince pojedince i buržoaska logika građanskih sloboda rezultiraju odlukama ICC-a koje se kreću, riječima Erakat, "od odvratnih do jedva podnošljivih". ICC ne može biti odredište samo po sebi, eventualno je jedna kompleksna adresa u sklopu šireg angažmana i borbe. Gdje smo s Palestinom, točnije gdje su Palestinci s nama, s tlačiteljima, pokazuje nam jasno činjenica koliko politički zapinjemo na nimalo progresivnim, u najboljim scenarijima "jedva podnošljivim" opcijama.
I dalje nam je prihvatljivo (hrvatskim političkim strankama, organizacijama civilnog društva, sindikatima), mnogima čak i poželjno, govoriti i slušati kako uvjete za dvodržavno rješenje nisu ispunili ljudi koji su desetljećima okupirani, segregirani i zlostavljani, ljudi koje ubijaju dok stoje u redu za humanitarnu pomoć, dok prelaze čekpojntove na putu na posao ili dok traže sklonište u bolnici. Hrvatska bi javnost sve ljude u Gazi ladno pokopala da nije rada Inicijative za slobodnu Palestinu, koja i ovih dana nastavlja s akcijama. U četvrtak, 16. maja pred Veleposlanstvom Države Izrael u Zagrebu okupilo se dvjestotinjak prosvjednika i pozvalo na prekid napada na Rafu i genocida u Gazi.
- Dok god Palestinci ginu, nemamo pravo na luksuze poput očaja. Solidarnost postaje obaveza, a glas oruđe. Šutnja i okretanje glave na drugu stranu, dok se svijet guši u genocidu i tihom klimatskom kolapsu, puno su opasniji od prosvjeda. Mi se više ne možemo boriti protiv pokušaja genocida, genocid je već obavljen. Mi se borimo za minimum nade da kolonijalizam, državni teror i kapitalizam ne dovrše svoju kampanju istrebljenja cijelog jednog naroda - poručio je na prosvjedu Goran Pećanac u ime inicijative.
