Bombastični nastup Donalda Trumpa za sada uspijeva odvratiti pažnju medijskog mejnstrima od "starih" pitanja svjetskog poretka i okrenuti ih ka novima, na dnevnoj bazi. Jest, Trump svojim ucjenama ne daje vremena za nereagiranje, od ideje etničkog čišćenja Pojasa Gaze, preko pripojenja Grenlanda i Kanade, do najave još većeg zida prema Meksiku. I najviše "trgovinskim ratovima". Najavljujući niz protekcionističkih mjera, poreza na uvezenu robu, on kao da pili i ono malo grane na kojoj sjedi privreda SAD-a.
Politika diskontinuiteta i "sasvim nove situacije" na kojoj navodno počiva Trupova vladavina briše iz diskusije mnoge mjere kontinuiteta u koji se ona smjestila. Kao što piše kolumnist Guardiana Kenan Malik, "liberalni internacionalni poredak" (LIP), usprkos svom zagovaranju "slobodnog svijeta povezanog slobodnim protokom ljudi, roba, ideja i kapitala", u toj svojoj "čistoći" nikada nije postojao. Jer, neoliberalna globalizacija, koja je svijetu nametnuta još od vremena Reagana i Thatcher, nešto je drugo. To nije svijet "kraja povijesti", kako se reklamirao, već svijet novih sukoba, često i ratnih. I tu Trump samo nastavlja tu mračnu tradiciju.
SAD nije prestao biti neoliberalnom državom. Upravo obrnuto, neoliberalizam se "samo" sve više zaoštrava, razgrađujući i zadnje ostatke tzv. socijalne države. Sve one teme koje ljevica gura već desetljećima, a sada su pale u drugi plan – od fleksibilizacije radnih odnosa, preko "novog feudalizma", do propadanja obrazovnog i zdravstvenog sustava – i dalje su prisutne. Na globalnom planu Trump povlači poteze koji bi se mogli nazvati ekscepcionalizmom, zahtijevajući za Ameriku ono što ne nudi kao recept za cijeli svijet. Ne, on ne nudi svim moćnim državama da slijede njegov primjer i povisuju carinske barijere i sl. Iako neke od njih to obrambeno najavljuju. Za svijet i dalje vrijedi neoliberalna globalizacija, a SAD se iz takvog svijeta ne može jednostavno povući i izolirati jer je njim višestruko povezan, na primjer kroz politiku izvoza i uvoza robe. On ne može jednostavno odustati od svojih vanjskih tržišta i graditi neku arkadiju "zatvorene trgovačke države". To su prije Trumpove dimne bombe nego snimak stvarnog stanja. Protjerati šeficu kineskog digitalnog diva Huaweija ne rješava ništa. Jer prisutnost Kine na digitalnom tržištu, pa i u SAD-u, ne može se spriječiti.
Uzalud Trump grmi da je "Amerika prva" i povlači se iz internacionalnih organizacija i ugovora, jer to radi samo na svoju štetu, dok te globalne organizacije neće propasti. Trebamo li se brinuti zato što nešto što američki liberali zovu "liberalnim internacionalizmom" može propasti? Nažalost, ne. Jer taj liberalizam, usprkos zagovaranju vrijednosti "slobodnog svijeta", nije ih se ni do sada držao.
Ono što je relativno novo u Trumpovu nastupu – npr. ući ćemo s vojskom na Grenland i u Panamski kanal – samo je otvorenost kojom se zagovaraju američki interesi, onako kako ih on shvaća. Takav nastup u njegovom drugom mandatu ne bi nas trebao iznenađivati. Jer, liberalni svjetski poredak, ako je ikada i postojao, nije propao jučer. Svi američki predsjednici, u zadnjih pola stoljeća, vodili su ratove.
Novi strahovi posljedica su toga što je "liberalni internacionalni poredak" uspavana životinja. Te vrijednosti se vade samo po lijepom vremenu, dok za ružnog mogu biti slobodno gažene. Isto tako, LIP stalno mijenja svoje obličje, pa je pitanje za koji ćemo se njegov oblik iz prošlosti uhvatiti. Tako Blinken, političar na odlasku, žali za razdobljem nakon Drugog svjetskog rata, kada su ustanovljene institucije i ugovori poput NATO-a, pa sve do Svjetske banke. No, tada nitko nije govorio o "liberalnom internacionalizmu". Te su institucije i ugovori napravljeni da bi ojačali američku moć. Trebalo je ograničiti širenje utjecaja SSSR-a i presložiti svijet iz konkurentskih imperija u "jedinstven" sistem suverenih država, ali pod američkom hegemonijom. I to je jedno vrijeme funkcioniralo. Sada kada američka hegemonija slabi, ogoljuju se i ustanove koje su ju štitile.
Ako je istina da neoliberalna globalizacija još uvijek nije načeta, mogli bismo reći da je ono što se promijenilo pretvaranje američke bivše hegemonije u puku dominaciju. Razlika između hegemonije i dominacije je u tome što prva sadrži neku ideološku volju za dobrovoljnim služenjem, dok se dominacija sve više oslanja na golu silu. Prva trauma za američku hegemoniju bila je još Vijetnamski rat. I koliko god neoliberalni nasljednici pretvarali taj poraz u pobjedu, ožiljak je ostao.
Trijumfalizam LIP-a nakon kolapsa SSSR-a nije dugo trajao i "kraj povijesti" brzo se pokazao kao još samo jedan "početak". Nije nastupila nikakva era nove stabilnosti, već samo moment. A nakon 11. rujna većina zapadnih lidera prigrlila je obranu "zapadnih vrijednosti" i "liberalnog" poretka tako što nije prezala od iliberalnih poteza, kao što su mučenja, osvete, ubistva i invazije. Nakon dekade i financijskog kolapsa 2008., uspona Kine, opet su počela upozorenja o "kraju liberalnog poretka koji nikada nije postojao". Zapadni vođe propovijedaju liberalizam, demokraciju i vladavinu prava, ali svjesno krše sve troje.
Puno prije bombastičnog Trumpa, SAD je uveo tzv. kinetičku diplomaciju, što znači "diplomaciju oružanom silom". To rade i u 21. stoljeću, i to takvi liberalni internacionalisti kakvi su bili Barack Obama i Joe Biden
Postalo je najvažnije da je svijet siguran za globalnu slobodnu trgovinu, ali ne pomoću nekog laissez-faire principa, već izgradnjom institucija u kojima demokracija neće smetati širenju jednog tipa kapitalizma. Nova supranacionalna tijela operirala su daleko od bilo kakve izborne legitimacije. Neoliberalizam, porijeklom još iz 1930-ih, u djelima ekonomista kao što su Friedrich Hayek i Ludwig von Mises, napokon je mogao procvjetati i to kroz institucije i mehanizme liberalnog internacionalnog poretka.
Konzekvence su bile rast nejednakosti, erozija civilnog društva i ostavljanje većine stanovništva bez glasa. Trump je, poput njemu sličnih, zajahao na valu navodnog otpora spram "liberalne elite". Njegove dimne bombe protiv globalizma zavele su mnoge komentatore da proglase "kraj neoliberalizma". Ali Trump si je osigurao potporu krupnog kapitala, notorno u likovima poput Elona Muska. Trijumfalnog globalizma možda više nema, ali većina komponenti neoliberalizma je i dalje u igri. On se zagrće novim "nacionalizmom", ali iza svega stoje samo novi putevi neoliberalne globalizacije.
Geopolitički aspekti LIP-a potpuno su kontradiktorni. Zapadni vođe propovijedaju liberalizam, demokraciju i vladavinu prava, ali od Čilea, Konga, Indonezije do Saudijske Arabije učinit će sve da svoje sveto trojstvo zatru i uvedu iliberalizam i autoritarizam kada im to odgovara. Tako oni uvode "mir", koji više nije odsustvo rata, već prevencija eskalacije sukoba najvećih sila. SAD je, primjera radi, od 1776. do 2019. izveo 400 vojnih intervencija, a najviše nakon Drugog svjetskog rata i nakon 1989. godine. Puno prije bombastičnog Trumpa, SAD je uveo tzv. kinetičku diplomaciju, što znači "diplomaciju oružanom silom". To rade i u 21. stoljeću, i to takvi liberalni internacionalisti kakvi su bili Barack Obama i Joe Biden.
Svoj članak Kenan Malik zaključuje riječima kako se imamo zašto brinuti u vezi američke politike u sljedećem periodu. Ali to ne znači da trebamo romantizirati razdoblje koje je prethodilo Trumpu. Liberalne idile nije nikada bilo. Mora se ponovno propitivati što će nam u budućnosti značiti internacionalizam, nasuprot svuda prisutnom agresivnom nacionalizmu.
