To ti je da poludiš. Evo, deterdžent koji već godinama kupujem i koristim uvijek je stajao ovdje, na ovoj polici, a sada je naprosto nestao, ispario, nigdje ga nema...; otprilike tim se riječima jadala postarija gospođa svojoj prijateljici u jednom od supermarketa brojnih trgovačkih lanaca koji su nam okupirali gradove u zadnjih dvadesetak godina. A kada biste barem imali koga upitati gdje je premješten vaš omiljeni deterdžent, došao sam za trenutak u napast da se uključim u konverzaciju, ali joj ipak nisam htio dodavati sol na ranu. Da gospođo, ne samo da nam se nije lako snaći među svim tim policama, u šarenilu sveg tog suvišnog izbora koji je prerastao u svojevrstan teror, već se doslovno nemamo kome obratiti s pitanjem. Nemamo zato što su te brutalno eksploatirane trgovkinje i trgovci za kojima uzaludno i neuspješno tragamo po prodavaonicama, pretvoreni u transportne radnice i radnike koji trče između magacina i trgovine gurajući teška kolica s velikim kutijama, užurbano ih raspakiravaju i slažu proizvode na police.

Očigledno su pod takvim vremenskim pritiskom i stresom da nam je često neprijatno priupitati ih gdje se nalazi proizvod za kojim tragamo. A ako se ipak drznemo, pa se vodstvu poslovnice požalimo na takve okolnosti, možemo dobiti ciničan odgovor, upakiran u celofan pristojne poslovne retorike, da takva usluga nije ukalkulirana u cijene proizvoda. No vratimo se ishodišnom problemu s kojim se suočila naša anonimna protagonistica s početka ovotjednog fragmenta grada. Nije, gospođo, neobično, a ni slučajno da je vaš omiljeni deterdžent ispario s mjesta na kojem ste ga običavali pronaći. Duga je takva poslovno-prodajna strategija, još od vremena kada su kolege psiholozi svojim nalazima o ponašanju i navikama kupaca/potrošača počeli servisirati naručitelje takvih istraživanja, vlasnike trgovačkih kompanija. Pa su psiholozi zaključili kako zarada poslovnica osjetno opada ukoliko kupci postanu naviknuti na shemu rasporeda proizvoda u interijerima trgovina. Tada potrošači spontano upadaju u rituale rutinizirane prakse kupovanja, automatski se i udomaćeno kreću prostorom svoje kvartovske prodavaonice, ciljano kupuju proizvode po koje su došli i koji im trebaju. Pomalo nalik onoj staroj praksi u starom tipu dućana gdje bi vas za pultom dočekala poznata vam teta prodavačica s pitanjima kako ste, susjed, i što vam danas treba.

Stoga se tragalo, sve vođeno poslovnom logikom stalnog povećanja profita, za načinima kako potrošače dovesti u situaciju izgubljenosti u trgovini i lutanja u potrazi za proizvodima po koje su došli. Shvatilo se da ćemo, dovedeni u takvu priliku, usput redovito uzeti i nešto što nam nije bilo ni na kraj pameti dok smo kretali prema trgovini. Zato je, gospođo, s vremena na vrijeme potrebno premjestiti vaš omiljeni deterdžent na drugu policu.