Biološki razgradiva ekološka vrećica za samo 4,99 kn; glasi promidžbeni slogan jednog od vodećih trgovačkih lanaca na domaćem tržištu. Na velikom je bombastičnom billboardu koji je teško ne uočiti. Prati ga reklamni jingle u radijskom eteru, u kojem dopadljivo i pitomo vibrira hrapavo-topli glas vremešnog muškarca. U njemu nas se podsjeća na važnost ekološki održivog sustava, a obećava nam se i simbolični popust od jedne kune na odabrane proizvode u njihovim trgovinama, odlučimo li se na kupnju spomenutog bio-eko artikla.
Dobro su poznate marketinško-oglašivačke strategije i taktike izrađene na tragu projektno financiranih i profitno motiviranih rezultata znanstveno-istraživačkog pregalaštva kolega psihologa. Gađaju oni podsvjesne razine naših umova, ciljaju na labava mjesta naših uvjerenja lako podložna dilemama, propitivanjima, osjećajima krivice... Pa kada se takva matrica zgodno nakači na sveprisutno deklarativno plediranje da se po pitanju klimatskih promjena, globalnog zatopljenja i ekološke katastrofe nešto konačno mora poduzeti i promijeniti, učinak je, čini se, zagarantiran. No ne zvuči nam ubjedljivo taj spoj poslovnog svijeta i korporativno-reklamnog diskursa, sada prožet i brigom za ekološku sudbinu planeta. Štoviše, lampice sumnje promptno se pale svaki put kada piromani uzvikuju "vatra, vatra..."
Prva dimenzija problema dvostruko je licemjerna. Na najnižu razinu, građane, neizgovoreno, ali sugestivno dovoljno jasno, prebacuje se (su)odgovornost za strukturne probleme koji su sistemski proizvođeni i dalje se proizvode, a taj sustav ima svoje dobro poznato ime – kapitalizam. Istovremeno je u poruku utkana i poslovno-profitna računica, informacija da je moguće simboličnim utroškom, u rangu svega jedne kovanice kunskog mede, elegantno otkupiti i očistiti eventualno lošu savjest ekološki neodgovornog građanina koji troši klasične plastične, a za prirodu devastirajuće, vrećice. Lijepo je u takve reklamne mikro-narative upisana središnja nit ideologije tzv. zelenog kapitalizma. Nema taj sistem apriorne probleme sa "zelenom", ekološki savjesnijom ekonomijom. Jedino što kapitalizam zanima jest permanentno održanje stope rasta, odnosno profita. Kada i ako se ona približi onoj koju režim još od vremena vrhunaca industrijske proizvodnje ostvaruje i preko zagađivača, nafte i fosilnih goriva, onda će se i intenzivnije poraditi na prelasku na biodizel i električne automobile.
No takav scenarij nije baš izgledan u skorijoj budućnosti. Zato je teza o navodno nadideološkoj naravi ekoloških problema današnjice, problema za koje se može činiti da nadilaze tradicionalne političke podjele na ljevicu i desnicu, naprosto promašena. Bez kritike i odbacivanja desničarskog kapitalističkog ekonomizma, niti jedna dosljedna tzv. zelena politika neće dospjeti na "zelenu granu".
