Yorgos Lanthimos jedan je od rodonačelnika i najistaknutiji predstavnik tzv. grčkog čudnog vala, počevši od svog prvog velikog međunarodnog uspjeha ‘Očnjak’ iz 2009., kojim je pobijedio u prestižnom canneskom programu Izvjestan pogled te bio nominiran za Oscara za najbolji strani film. Od 2015. i filma ‘Jastog’ snima na engleskom jeziku i s međunarodnim kapitalom, koji od prošlog mu filma ‘Ubojstvo svetog jelena’ uključuje i onaj američki, a aktualnim ostvarenjem ‘Miljenica’, prvim od vremena ‘Očnjaka’ na kojem mu scenaristički suradnik nije bio sunarodnjak Efthymis Filippou nego je radio prema tuđem scenarističkom predlošku, onom Deborah Davis i Tonyja McNamare, postiže najveći uspjeh dosadašnje karijere. Film je, među ostalim brojnim priznanjima, dobitnik Specijalne nagrade žirija u Veneciji te je nominiran za deset Oscara, uključujući one za najbolji film, režiju, izvorni scenarij, fotografiju, glavnu žensku ulogu i dvije sporedne ženske role.
‘Miljenica’ u središte postavlja zadnji vladajući izdanak dinastije Stuart, kraljicu Anne s početka 18. stoljeća, čija je ključna povijesna važnost u tome što je ujedinjenjem Engleske i Škotske 1707. postala prva vladarica novonastale države Velike Britanije. Film tu činjenicu posve ignorira, a kao središnji politički kontekst postavlja rat Engleske i Francuske za španjolsko nasljeđe te nadmetanje torijevaca i vigovaca za što veći utjecaj na dvoru, no zapravo mu je glavni interes borba za moć između triju žena – kraljice Anne, grofice Sarah Marlborough i kraljičine sobarice Abigail Hill. Na početku filmske radnje, infantilna i bolesna kraljica pod potpunim je utjecajem grofice, energične žene snažne volje koja uspijeva osigurati veći upliv ratobornih vigovaca u vladi iako je sama Anne puno sklonija torijevcima koji žele da se Engleska povuče iz rata. Prilično brzo se otkriva i da dvije žene održavaju lezbijsku vezu, a kao remetilački faktor u njihovu odnosu pojavljuje se mlada i, naizgled barem, nježna Abigail, koja svojim travarskim umijećem ublažava kraljičine tegobe uzrokovane gihtom. Abigail je osiromašena i deklasirana djevojka koja postaje kraljičina sobarica, a uskoro i nova miljenica, pošto se Anne i Sarah sve više međusobno udaljavaju. Vrijeme će, međutim, pokazati da Abigail nije ništa manje manipulativna od Sarah, štoviše, neće prezati ni od lezbijskog povezivanja s kraljicom ni od obračuna sa Sarah da povrati društveni položaj i još se uspne na socijalnoj ljestvici.
Za razliku od prethodnih Lanthimosovih filmova koji su eksplicitno i intenzivno bili smješteni u prostor apsurdnog i bizarnog, povremeno zakoračivši i na tlo distopije (‘Jastog’) i fantastike (‘Ubojstvo svetog jelena’), ‘Miljenica’ je u osnovi djelo realističkog poetičkog konteksta, ali snažno garniranog bizarnošću, ponajprije kroz karakterizaciju likova, a bizarni pomak podupire i vizualni stil s kontinuiranom uporabom ekstremnih širokokutnih objektiva (tzv. riblje oko) sparenih s naglim i radikalnim panoramiranjem (obično za 180 stupnjeva). Na prvi pogled takav način očuđavanja može se doimati prilično jeftinim, no kad se uspostavi kao sistem, mora se priznati da dobro funkcionira. Uostalom, kao i stavljanje težišta na tri protagonistice u čijoj sjeni potpuno ostaju muški likovi, odreda slabi, inferiorni, ponekad karikaturalni. Međusobno nadmetanje u moći triju žena političkim i erotskim sredstvima poprilično je intrigantno i podosta govori o ljudskoj prirodi, a opor, beznadan kraj dojmljivo prikazuje česte ishode (erotske) egzistencije. Olivia Colman, Rachel Weisz i Emma Stone jako su dobre u glavnim, relativno slojevitim ulogama, a ‘Miljenica’ u cjelini je uz ‘Romu’ kreativno najozbiljniji film koji se ove godine natječe za glavne Oscare.
