Ponajbolja srpska kompanija Delta holding za 15 do 20 godina povući će se iz proizvodnje. Deltino povlačenje iz proizvodnje najavio je njezin vlasnik, srpski poduzetnik Miroslav Mišković. Mišković tvrdi da u čitavom svijetu proizvodnju preuzimaju multinacionalne kompanije s kojima se Delta i njoj slične nacionalne proizvodne kompanije ne mogu na tržištu nositi pa će im se ili priključiti ili propasti. Po njemu, u skoroj budućnosti u proizvodnom sektoru egzistirat će samo multinacionalne kompanije i obiteljske kompanije koje će opstajati na malim lokalnim tržištima. Ključnu prednost multinacionalnih kompanija Mišković vidi u njihovoj ‘moći komercijale (prodaje) i mogućnosti razvoja’.
No to nije sve. Govoreći probranim studentima beogradskog sveučilišta o sadašnjosti i budućnosti svoje kompanije, Mišković im je poručio i sljedeće: ‘Ne zavaravajte se da političari vladaju svetom. Svetom vladaju multinacionalne kompanije, ne samo ekonomski, već i politički.’ Za razliku od Ivice Todorića koji se i po cijenu enormnog zaduživanja pokušao do posljednjeg daha hrvati na regionalnom tržištu s velikim europskim maloprodajnim trgovinskim lancima, Mišković je svoj maloprodajni lanac trgovina u najpovoljnijem trenutku prodao belgijskom multinacionalnom trgovcu, pa riješivši se dugova i nepovoljnih kredita nastavio razvijati svoje proizvodne poljoprivredno-prehrambene tvrtke i velike trgovačke centre, a sve više ulaže i u hotelijerstvo i druge uslužne djelatnosti. Već sada je, očito je, spreman proizvodne dijelove svog Delta holdinga prodati multinacionalnim kompanijama jer se ne može oduprijeti njihovoj moći prodaje i razvoja, ali i vladanja svijetom ekonomije i politike.
Miškovićeve poruke studentima u srpskim su se medijima ispreplele s informacijama o ocjenama i preporukama iz godišnjeg izvještaja Europske komisije o napretku Srbije i drugih zapadnobalkanskih zemalja u pregovorima o pristupanju u članstvo EU-a. Europska politička multinacionalka ovaj je put dosadašnji tehnokratski pristup u godišnjem ocjenjivanju napretka pojedinih zapadnobalkanskih zemalja koje žele u članstvo EU-a nadogradila ispisivanjem političkih ocjena o procesima koji se u njima događaju. Nije dakle samo nabrajala što je od zadanih kriterija i mjerila u pojedinim pregovaračkim područjima Srbija realizirala, a što nije, već je jasno ispisala i ocjene o političkim, ekonomskim i drugim procesima koji se u Srbiji i drugim zapadnobalkanskim državama već neko vrijeme odvijaju. Pritom je Srbija zaradila relativno povoljnu opću ocjenu u kojoj se kaže da je ‘umjereno pripremljena’ i da je ‘postigla izvjestan napredak u pregovorima’. Pozitivne ocjene dobila je za napredak u ekonomiji, za doprinos u rješavanju migrantske krize, za regionalnu suradnju, pa i za suzdržanost u pregovorima o normalizaciji odnosa s Prištinom. Priznaje joj se i izvjestan napredak u papirnatom prilagođavanju europskim standardima u pravosuđu, javnoj upravi i borbi protiv korupcije i organiziranog kriminala, ali se konstatira i loša praksa koja se nedovoljno i sporo mijenja. Najgore ocjene, puno lošije nego u dosadašnjim izvještajima, Srbija je dobila zbog urušavanja parlamentarizma, slobode medija, neovisnih institucija i izbornih procesa.
Slično su prošle i druge zapadnobalkanske države koje se redom žele učlaniti u EU. Izuzetak je Sjeverna Makedonija koja je dobila status uzorne zemlje zbog postizanja sporazuma s Grčkom o promjeni imena, zbog kojega dulje od desetljeća čeka da dobije status kandidata za članstvo. No premišljanje dijela starih članica EU-a (Francuske, Nizozemske, Danske…) oko davanja statusa kandidata Sjevernoj Makedoniji, unatoč činjenici da je otklonila i zadnju prepreku za početak pristupnih pregovora, ukazuje da je i strože političko ocjenjivanje procesa u zapadnobalkanskim državama posljedica sukoba među članicama Europske unije o njezinoj budućoj organizaciji i načinu funkcioniranja.
U situaciji kad je još uvijek upitno hoće li Sjeverna Makedonija dobiti status kandidata za članstvo, kad se i Albaniji ne samo osporava dobivanje kandidatskog statusa, nego je pokrenuta i procedura ukidanja vizne liberalizacije koju je dobila prije nekoliko godina, onda nije neko veliko iznenađenje i to što se najavljuje da Srbija sada neće otvoriti nijedno novo pregovaračko poglavlje, da Kosovo neće dobiti viznu liberalizaciju, odnosno da će sve zapadnobalkanske zemlje biti stavljene na čekanje dok se europski federalisti i suverenisti međusobno ne razjasne i odluče hoće li Europsku uniju manje ili više harmonizirati i ujednačiti, i to ne više kao do sada uglavnom u ekonomskoj sferi, nego i politički, demokratski, sigurnosno, vanjskopolitički…
Oštriji prigovori Srbiji zbog urušavanja parlamentarizma, ugrožavanja slobode medija, kilavog reformiranja pravosuđa i javne uprave te slabašne borbe protiv korupcije i organiziranog kriminala na valu su sličnih kritika koje dio starih članica što zagovaraju čvršće federalno povezivanje Unije već neko vrijeme upućuje ponajprije Poljskoj i Mađarskoj kao predvodnicama suverenističkog suprotstavljanja većoj i čvršćoj političkoj i demokratskoj integraciji u EU, ali i drugim novim i pojedinim starim članicama. Najmoćniji dio članica Unije, njezina jezgra, kao da su odlučile da zapadnobalkanske zemlje kandidate i potencijalne kandidate već u procesu pristupnih pregovora odlučnije i dosljednije tešu kako bi ih ne samo ekonomski osposobile za članstvo, nego i politički i institucionalno jer ako i one u Uniju uđu demokratski kljakave, europska politička multinacionalka još će više pucati po šavovima i baviti se svojim međusobnim odnosima umjesto da se razvija i širi svoj utjecaj po svijetu.
Vlasnik Delta holdinga odavno je shvatio da svoju kompaniju mora organizirati tako da bude konkurentna na tržištu, a da pritom njezine proizvodne kompanije budu kompatibilne velikim multinacionalnim sustavima kako bi jednoga dana postale njihov sastavni dio jer ne bi htio da ostanu dio obiteljske kompanije koja iz godine u godinu preživljava na tržištu i čeka kad će propasti pod pritiskom moćne konkurencije. U sličnoj su poziciji i Srbija i druge zapadnobalkanske zemlje koje se moraju demokratski prilagoditi standardima Europske unije kako bi postale njezin sastavni dio ili će ostati male nacionalne državice koje na kraju svake godine zbrajaju pluseve i minuse kako bi vidjele mogu li i dalje same sa sobom preživljavati.
