Dok Hrvatska iščekuje hoće li Ivica Todorić nakon sloma Agrokora biti definitivno razvlašten i skinut s trona domaćih i regionalnih bogataša te hoće li mu pravosuđe navući zatvorsko odijelo, Apelacioni sud u Beogradu poništio je prvostupanjsku osuđujuću presudu kojom je Todorićev srpski pandan Miroslav Mišković osuđen na pet godina zatvora zbog pomaganja sinu Marku da utaji porez u iznosu od oko tri milijuna eura.
Mišković je uhapšen sredinom prosinca 2012. godine nakon što je bio glavna meta izborne kampanje Vučić-Nikolićeve Srpske napredne stranke, koju je predizborni lov na srpske tajkune tada snažno pogurao ka izbornoj pobjedi i osvajanju vlasti. Mišković i njegov sin optuženi su da su kreditiranjem poslovanja cestarskog konglomerata Nibens grupe u vlasništvu Mila Đuraškovića, zajedno s njim i uz pomoć nekolicine direktora regionalnih cestarskih tvrtki u stečaju, zloupotrijebili svoju poziciju kreditora i opljačkali sve te firme, usto utajivši oko tri milijuna eura poreza. Najpoznatiji srpski tajkun proveo je sedam mjeseci u pritvoru, a pušten je da se brani sa slobode nakon što je uplatio rekordnih 12 milijuna eura jamstva te nakon što mu je oduzet pasoš i zabranjen odlazak u inozemstvu, osim uz odobrenje suda. Lanjskog lipnja Mišković i svi ostali okrivljenici prvostupanjskom su presudom oslobođeni optužbi da su opljačkali cestarske firme, ali su osuđeni za utaju poreza. Miroslav Mišković je zbog navodnog pomaganja sinu Marku u toj nezakonitoj raboti osuđen na pet godina zatvora, njegov nasljednik je kao prvookrivljeni osuđen na manju kaznu – 3,5 godina zatvora, dok je Đurašković dobio sedam godina robije. Apelacioni sud je potvrdio oslobađajući dio prvostupanjske presude po kojemu Mišković i društvo nisu opljačkali cestarske firme, ali je poništio i vratio na ponovno suđenje njezin osuđujući dio za utaju poreza.
U izdvojenom procesu koji se vodio zbog Miškovićeve bolesti Apelacioni sud je poništio osuđujući dio prvostupanjske presude jer ‘sadrži bitnu povredu odredaba krivičnog postupka budući da su u obrazloženju presude izostali razlozi o odlučnim činjenicama, a oni razlozi koji su dati su u znatnoj mjeri nejasni i proturječni’. Osim toga, Apelacioni sud je presudio da je prvostupanjski sud pritom ‘povrijedio zakon, budući da je svoju osuđujuću presudu zasnovao na autentičnom tumačenju Zakona o porezu na dobit poduzeća i Zakonu o poreznom postupku i poreznoj administraciji, kao i na obavještenju Ministarstva financija i privrede RS’. Prevedeno na razumljiviji jezik, Apelacioni sud je presudio da je prvostupanjski sud Miškovića osudio za utaju poreza jer je svojim savjetima pomagao sinu Marku da izbjegne plaćanje poreza, ali nije precizirao i dokazao kojim je i kakvim savjetima prekršio zakon, a k tome je dopisom od Narodne skupštine Srbije i Ministarstva financija i privrede RS zatražio ‘odgovore na sporna pravna pitanja koja su se pojavila u ovom krivičnom postupku’. Prvostupanjski sud je time prekršio ustavno načelo o trodiobi vlasti i dopustio direktno uplitanje zakonodavne i izvršne vlasti u konkretni sudski proces umjesto da sporna pravna pitanja sukladno zakonu raspetlja u okviru sudbene vlasti te tako Miškoviću oduzeo pravo na pravično suđenje. Time je prekršio i odredbe Europske konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda kojoj je pristupila i Srbija.
Presuda Apelacionog suda izazvala je burnu reakciju srpskog predsjednika Aleksandra Vučića i nekolicine drugih SNS-ovih čelnika i dužnosnika. Vučić je novinarima koji su ga zatražili da je prokomentira odbrusio: ‘Evo vam tajkuni, neka vam vode državu i neka pokradu sve što je u međuvremenu stvoreno!’ No Vučićeve i SNS-ovske reakcije naprasno su se utišale jer je Srbija u međuvremenu započela pristupne pregovore s EU-om, preuzevši pravila igre po kojima političari ne samo da se ne smiju uplitati u pravosudne procese, nego ih ne smiju ni komentirati i tako vršiti pritisak na suce i pravosuđe u cjelini. Vučić se zasad zadovoljio porukom biračima da bi, što se njega tiče, Mišković i njemu slični srpski tajkuni robijali, ali eto, ne daju sudovi i suci koji se kriju i iza europskih deklaracija i njihovih pravila igre koja su se počela primjenjivati i u Srbiji. Mišković je dulje od pet godina bio ogledni žrtveni jarac Vučićevom SNS-u kojim se hranilo narodno nezadovoljstvo zbog pljačkaške privatizacije i zastrašujućeg tranzicijskog socijalnog raslojavanja u kojemu se tanak sloj političko-poduzetničke elite enormno obogatio, a ogromna većina stanovništva osiromašila i zapela u trajnoj egzistencijalnoj neizvjesnosti.
Ivica Todorić je tek kročio na stazu kojom je njegov prijatelj i partner Miroslav Mišković hodao proteklih pet godina. Stoga uvjerljivo zvuči vijest koju su objavili beogradski mediji da je nedavno odsjeo u beogradskom hotelu ‘Crowne Plaza’ jer je imao puno toga za popričati s Miroslavom Miškovićem koji je vlasnik tog luksuznog hotela. Jer kao što su Vučić i gotovo svi srpski elitni političari nastojali svaliti na Miškovićeva leđa svu bijedu, nepravdu i kriminal srpske tranzicije, kao da oni nisu ni luk jeli ni mirisali u građenju političkog, ekonomskog i pravnog sustava koji je omogućio toliko zgrtanje bogatstva, tako su i ovdašnje političke i poduzetničke elite počele prati ruke od Agrokorova sloma i svu krivnju svaljivati na pohlepnog i bahatog Todorića.
Mišković se u Srbiji zasad uspio pravnim sredstvima obraniti od uloge Pedra, iako je izgubio mnoge medijske i političke bitke, ne uspjevši pobjeći iz kože jednog od najomraženijih srpskih tajkuna. No za razliku od Todorića, na vrijeme je lukrativno prodao svoj lanac trgovina i s dobivenim kapitalom riješio se vjerovnika te uspio učvrstiti poljoprivredno-prehrambeni i turističko-hotelijerski dio svoje kompanije Delta holding, pa i većinu udarnih šoping-molova koje je gradio dok je bio vodeći srpski trgovac. Njegov Delta holding još uvijek je među najuspješnijim srpskim kompanijama, dok Todorić, nakon što ga je Plenkovićeva vlada donošenjem lex Agrokora posve razvlastila, može samo sanjati da će ikad više biti vlasnik barem dijela Agrokora, jer protiv njega su se okrenuli političari i javnost, ali i brojni poslovni partneri koji su zajedno s njim omastili brke, no sada ga kao vjerovnici progone kao vrag grešnu dušu, nastojeći pritom preuzeti profitabilne dijelove Agrokora.
Stoga su od tvrdnji u beogradskim medijima da se došao savjetovati s Miškovićem kako da se pripremi za medijske, političke i pravne bitke koje su već započele zanimljivije špekulacije da mu njegov beogradski pajdaš pomaže da sklopi pakt s ruskom Sberbankom kako bi udruženim snagama rušili lex Agrokor zato što je ruska potraživanja gurnuo u pozadinu, a Todorića sasvim razvlastio i stavio u poziciju da nemoćno čeka hoće li vlast stati na tome ili će ga i kazneno progoniti. Sudeći po blogovima koje je po povratku iz Beograda počeo objavljivati, Todorić se poput Miškovića odlučio krenuti u dugotrajnu, ponajprije pravnu bitku kako bi izbjegao zatvor, ali i zadržao dio svojeg poslovnog carstva. Mišković je upravo izvojevao svoju prvu veliku pravosudnu pobjedu, koja mu daje za pravo nadati se da će i na kraju sudskog procesa biti oslobođen jer su se njegovi politički i ini progonitelji požurili unaprijed mu i po svaku cijenu presuditi kako bi zaštitili sebe i sve one koji su gradili sustav koji je omogućio stvaranje tranzicijskih tajkunskih carstava. Hoće li i Todorić u sudskom procesu dokazati da je i lex Agrokor zbog istih razloga napisan i ozakonjen?
