Pad rekonstruirane nadstrešnice u Novom Sadu, u kojem je 1. novembra poginulo petnaest osoba, te fizički napad na studente i profesore Fakulteta dramskih umetnosti u Beogradu koji su 22. novembra u znak sjećanja na poginule nakratko zaustavili promet, postali su okidač najvećeg izazova dvanaest i pol godišnjoj autokratskoj vlasti Aleksandra Vučića i Srpske napredne stranke.

Blokirane su deseci fakulteta, studentima su se priključili učenici srednjih škola i prosvjetni radnici. Prosvjednici su fizički napadani, gazilo ih se automobilima, a nasiljem je ne previše uvijeno prijetio i predsjednik Vučić. "Da izvedem Kobre (postrojbu specijalne policije, op.a.) da ih razbacamo sve, ne bi trebalo šest-sedam sekundi, nikome nije palo na pamet", poručio je 21. decembra.

Uskoro je govorio i o "17.000 lojalista" koji su "zakleti krvlju" i "do srži odani" vladajućoj partiji. No prijetnje i ustupci – poput ostavke i hapšenja ministra građevine i ostalih odgovornih za novosadsku tragediju – nisu primirili bunt. Prema Arhivu javnih skupova na prosvjedu u Beogradu 23. decembra okupilo se sto hiljada građana. Prošlog tjedna održan je prosvjed pod nazivom "Generalni štrajk", u kojem su sudjelovale deseci tisuća ljudi u gradovima širom Srbije.

Nakon što je 27. januara održana blokada beogradske petlje Autokomanda, u Novom Sadu su članovi SNS-a bejzbol palicama napali aktiviste dok su lijepili naljepnice na stranačke prostorije, teško povrijedivši jednu studenticu. Sutradan ujutro premijer Miloš Vučević i gradonačelnik Novog Sada Milan Đurić podnijeli su ostavke.

- Teško je proceniti što se zapravo dešava. Dan ranije nije bilo nikakvih naznaka da će Vučević da podnese ostavku. Tri meseca vlast agresivno napada i proziva prosvednike, što je dovelo do sve većeg gneva, do pridruživanja prosvedima sve širih društvenih slojeva. Vladajući su dovedeni u defenzivan položaj. Izgleda da su sada zbunjeni i da povlače poteze bez plana i ideje. Nema sumnji da bi Vučić smenio sve oko sebe samo da zadrži vlast. Pitanje je da li još uvek drži konce u rukama i ima li moć da to i uradi - govori Nedim Sejdinović.

Nedim Sejdinović (Foto: Marija Janković)

Novinar tjednika Vreme ističe kako su studenti pametno usmjerili zahtjeve. Među ostalim, radi se o objavi kompletne dokumentacije oko po svemu sudeći protupropisno izvođenih radova na paloj nadstrešnici te otkrivanju i kažnjavaju napadača na studente. Ignorirali su Vučića te se obraćali odgovornim institucijama. Pokazali su "kako ne pristaju na zemlju u kojoj jedan čovek odlučuje o svemu, pa makar prihvatio sve šta oni žele", kaže Sejdinović, odnosno prepoznali su da je srž problema država u kojoj institucije ne funkcioniraju i kojom na svakom koraku vlada korupcija, da je opasna po same živote. I dok je Vučić poznat po javnom uživanju i u kritikama koje mu daju na značenju, sada se doima dezorijentirano.

- Mislim da ga je postupak studenata politički i psihički potresao. Teško je predviđati, ali pređena je tačka iza koje više nije moguće zamisliti da Vučić bude apsolutno nekontrolisani vladar svega u državi. To je završeno prošlo vreme. Sve da nekim čudom bunt i splasne, ponovno će buknuti prvim povodom - govori Sejdinović, dodajući da su stručnjaci ustvrdili da vlast ni posljednjom objavom dokumenata nije ispunila zahtjeve te kako su mnogi objavljeni vjerojatno naknadno mijenjani.

Još i prije premijerove ostavke Vučić je najavio rekonstrukciju vlade, da bi potom špekulirao s mogućnošću novih prijevremenih izbora. Provjereno je to sredstvo –"sve izbore nakon 2012. Vučić je dobivao tako što je porobio sve institucije i koristio se svim prevarnim radnjama koje postoje". U tim uvjetima nije čudno da predstavnici opozicije izbore odbijaju te traže formiranje prelazne vlade, koja bi osigurala uvjete za pošteno glasovanje.

Kako tu opciju odbacuje SNS, lako je zamislivo da Srbija nastavi tonuti u krizu. Novinar smatra kako možda nije nezamislivo da ostavku na kraju podnese i sam Vučić, kao i da se razbuktaju već prisutna razmimoilaženja unutar vladajućih struktura – "Vidimo ogroman otpor u javnim službama, a protestima se priključuju i sudije, tužioci, ljudi iz sistema". No opozicija je rascjepkana i nekonsolidirana, pa se postavlja pitanje bi li bila u stanju preuzeti vlast sve i da ima priliku.

- Problem je što stranke nisu u mogućnosti da artikulišu bunt građana. Teško je prepoznati ko bi mogao i da pregovara s vlasti. Trenutno nema ličnosti formata Zorana Đinđića, pa ni drugih opozicionih lidera iz 1990-ih. Postoji mnogo stranaka, u njima često bujaju sukobi. Ali za stanje opozicije su odgovorni i objektivni razlozi. Po dolasku na vlast Vučić i SNS su krenuli u veoma ozbiljnu akciju uništavanja opozicije. Njeni lideri su hapšeni i satanizovani preko medija, antinacionalističke stranke poput LPD ili LSV su kupljene. Do 2017. opozicija uopšte nije postojala. Polje političkih stranaka ne može se konsolidovati u kratkom periodu, ali to je neophodno - zaključuje Sejdinović.

Profesor beogradskog Fakulteta političkih nauka i poslanik Zeleno-levog fronta u parlamentu Srbije Đorđe Pavićević ističe kako su studenti kredibilan akter kojem se ne može insinuirati da žele vlast, te da su upornošću i šarmom pridobili povjerenje. A Vučićev klasičan ambivalentni repertoar prijetnji i ustupaka pokazao se neučinkovit.

Đorđe Pavićević (Foto: Vladimir Živojinović)

- To ga brine i sada mora da pravi ozbiljnije ustupke. Svaki put kada je mislio da je smirio situaciju dešavala su se nova nasilja. To je i posledica toga kakva je njegova stranka. Sada po treći puta najavljuje osnivanje novog pokreta ("Pokret za narod i državu", op. a.). Time bi poručio kako u SNS možda i jesu bili neki pohlepni i nasilni, ali evo rešava se tog bagaža. On jest i ranije periodično bio u panici, ali po treći put se ispostavlja da mu u velikim stvarima odluke u javnosti ne prolaze. Nije uspelo s litijumom, potom sa zločinom u Osnovnoj školi Vladimira Ribnikara. Istovremeno se članovi i funkcioneri stranke na ulici ponašaju kao batinaši. Prosto, u nekim sredinama više nije prijatno biti član SNS-a - smatra Pavićević.

On kaže kako u kritikama opozicije zbog njene rascjepkanosti i neuvjerljivosti ima istine. No i Pavićević ističe kako je Vučićeva kampanja protiv političkih stranaka kao takvih uspjela da "veliki broj građana ubedi kako su svi isti – čak ako njegovi i jesu lopovi, Đilas je još veći" (Dragan Đilas, predsjednik Stranke slobode i pravde, dugo viđen kao glavna opozicijska ličnost, op. a.). Redovno se pojavljuju novi akteri, za koje nije sigurno kako će se ponašati. Odnedavno su na sceni tako Kreni-promeni, pokret Dragana Milića ili inicijativa nestranačkih javnih ličnosti Proglas. Sugovornik Novosti smatra da opozicija ima kapaciteta, ali da su očekivanja od nje prebrza i prevelika, te ne misli da bi trebalo šablonski kopirati model Demokratske opozicije Srbije, koja je preuzela vlast nakon Miloševićevog pada – "Građani bi hteli da vide neku vrst akcionog funkcionalnog jedinstva, a ne samo potpisan papir da ćete zajedno na izbore".

- Mislim da Vučić bez velikog pritiska neće uskoro na izbore. Važno mu je da pregura do 2027. kada se u Srbiji održava jedna od sporednih izložbi u okviru Svetske izložbe Expo. Vlast sve investicije proglašava delom Expoa i kao projekte od javnog značaja provodi nabavke mimo procedure. U praksi je reč o pljački megalomanskih razmera. Izbori bi to zaustavili. A opozicija bi aktivno delovala da spreči izbore u kojima bi on kontrolisao ceo proces, tako da njima ne bi mogao potvrditi legitimitet - napominje Pavićević.

Situacija je nepredvidiva i eksplozivna, dodaje – vrije cijela zemlja, od prosvjetara do poljoprivrednika, dok građani koji su iz ucjene zaposlenjem ili pragmatizma podržavali SNS odbijaju tako nastaviti. Ovi prosvjedi presudno su promijenili političku dinamiku, a Vučić je na silaznoj putanji te "možda već sledeće godine neće više biti na vlasti", smatra naš sugovornik.

- Jedina dilema je koliko će silazak biti bezbolan. On jeste krenuo da zastrašuje mogućim nasiljem, ali studenti su ga razoružali. Napravili su igračku "Kobre" i pevali "Baci Kobre da se igramo!" Ne daju povoda za reakciju, ali i poručuju da se ne boje. Za gušenje bi bila potrebna otvorena represija, a pitanje je da li Vučić za tako nešto ima dovoljno kontrole nad policijom i drugim službama. Videli smo da su inspekcije odbijale da vrše istrage u školama i kažnjavaju nastavnike - zaključuje Pavićević.

Saša Ćirić (Foto: vrisak.vbz.hr)

Član Inicijativnog odbora antimiloševićevskih studentskih prosvjeda iz 1996./1997. Saša Ćirić, inače književni kritičar, kaže kako je fasciniran energijom, motivacijom, organizovanošću, upornošću i masovnošću učesnika aktualnih protesta, koji se odvijaju i po manjim gradovima. Dodaje kako nekadašnji i današnji protesti imaju suštinske dodirne točke.

- I jedni i drugi su idealistički: mi smo se zalagali za uvođenje demokratije u zamaskirani jednopartijski sistem, današnji studenti pozivaju institucije da rade svoj posao, a izvršnu vlast da se pridržava Ustava i nadležnosti koje im zakoni propisuju. I jedno i drugo deluje kao naivna legalistička utopija, ali bez vere u sistem koji funkcioniše nema ni demokratije. Razlika je više, od konteksta – tada je to bio međuratni protest, posle Dejtona a pre rata na Kosovu – do toga da danas nema jake opozicije. Takođe, danas ne primećujem ambicije i sujete studentskog liderstva ili želju da se posle protesta bave politikom, mada nije isključeno da dođe i do toga - kaže Ćirić, komentirajući i to što se nekadašnji studentski vođe danas nalaze na strani vlasti – "ironični su, tužni i poražavajući ti obrti, ma čime da su motivisani, neostvarenim političkim pretenzijama u slučaju Čedomira Antića, željom za ličnim bogaćenjem u slučaju Igora Žeželja, vlasnika prorežimskog tabloida Kurir, ili neuspešnom političkom karijerom u slučaju Čedomira Jovanovića".

Vučevićevom ostavkom podignut je ulog. Vučić je žrtvovao pijuna s ciljem da kupi vrijeme i izbjegne koncept prelazne vlade, koji znači njegovo stvarno razvlašćivanje. "Iskustvo nas je naučilo da ono što ne da odmah, kasnije da i više nego što bi morao. U tome je odličan Miloševićev učenik, a na štetu državnih interesa Srbije", kaže Ćirić. Smatra da slaba opozicija jest otežavajuća okolnost – ne što se tiče protesta, koji odlično funkcioniraju i bez nje, "već demisioniranja Vučića i demontaže njegovog koruptivno-kriminalnog sistema populističke autokratije".

- S obzirom na to u kakvim uslovima je delovala opozicija i bez ikakve podrške takozvanog demokratskog Zapada, nisam sklon da ih oštro kritikujem. Štaviše, mislim da takva kakva je, sa dve ili tri grupacije – levo-liberalna, desni centar i antirežimska desnica – opozocija može da osigura pobedu na poštenim izborima i okrene novu stranicu političkog života u Srbiji. Njen bi sadržaj sigurno bio lišen diktature izvršne vlasti, izazivanja regionalne nestabilnosti, patetičnog medijskog prenemaganja i srastanja kriminala i huligana sa državom - dodaje.

I po Ćirićevom se mišljenju Vučić nalazi na skliskoj nizbrdici. Ima sve manje poteza na raspolaganju te je neizbježno da na kraju ili popusti ili uvede izvanredno stanje.

- Prvo je izgledno, samo je pitanje uz koliko još izlišnih međupoteza. Ovo drugo rekao bih da više nije realno, jer ga strukture sile neće slediti u uvođenju diktature. Ovaj trenutak zaista deluje kao pravi početak kraja "gospodara" Vučića - zaključuje Ćirić.