Na vrhuncu studentsko-građanske ulične pobune Srbija je ostala bez vlade. Premijer Miloš Vučević je svojom ostavkom, koju je podnio zbog toga što su četvorica članova SNS-a pretukla skupinu studenata u Novom Sadu, okončao i mandat čitave vlade koju je kao mandatar makar formalno sastavio.
Vučevićeva vlada će do izbora nove vlade funkcionirati u tehničkom mandatu i obavljati tekuće poslove, bez mogućnosti predlaganja novih zakona i promjena postojećih. Bezuba vlada tako neće moći predlagati ni izmjene izbornog zakonodavstva koje traže OESS i opozicija prije održavanja sljedećih izbora, ali ni udovoljiti eventualnim dodatnim studentskim zahtjevima kojima bi od nje tražili donošenje odluka van ovlasti iz njezina tehničkog mandata.
Vlada Srbije više nije adresa od koje studenti mogu tražiti bilo što kao dodatni uvjet da prekinu blokadu fakulteta i univerziteta. I učitelji i profesori iz oko pet posto osnovnih i srednjih škola koje štrajkaju do izbora nove vlade također nemaju više od koga zahtijevati da otkloni uzroke zbog kojih odbijaju držati nastavu i ocjenjivati učenike.
Padom vlade izvršna vlast u Srbiji zagazila je u mrtvu točku. Ustavom i zakonima je propisano da relativno lako može iz nje iskoračiti. Prvo je potrebno da Narodna skupština Srbije konstatira da je premijer podnio ostavku i da je istovremeno završio mandat svim ostalim članovima vlade.
Parlamentarna većina u roku od 30 dana mora izabrati novu vladu, nakon što od predsjednika države novi mandatar dobije suglasnost da predloži njezin novi sastav. U slučaju da parlament u tom roku ne izabere novu vladu, automatski se raspisuju novi parlamentarni izbori koji se moraju održati u roku od 45 do 60 dana.
Na prvi pogled kriza zbog pada vlade ne bi trebala dugo trajati. Pobunjeni studenti već su poručili da ih sudbine dosadašnje i neke buduće vlade ne zanimaju. Ostavku Vučevićeve vlade nisu tražili, a ne brine ih ni izbor nove, iako su zapravo zakuhali krizu u kojoj je Srbija ostala bez vlade.
Najavljuju da se u izbor nove neće miješati, pa izgleda da s njihove strane ne bi trebalo biti problema u realizaciji zakonom propisane procedure. Vladajući SNS, međutim, najavio je da će tek za desetak dana odlučiti hoće li ići na izbor nove vlade u sadašnjem sazivu parlamenta ili će njezin izbor prepustiti novom sazivu Narodne skupštine koji će birači izabrati na izvanrednim parlamentarnim izborima.
Parlamentarna i skoro sva vanparlamentarna opozicija za izbore u sadašnjim uvjetima ne želi ni čuti. Najavljuju da će ih bojkotirati ako budu raspisani. Istovremeno se protive i izboru nove vlade u sadašnjem sazivu parlamenta. Zastupnici Demokratske stranke već su odlučili da više neće sudjelovati u radu Narodne skupštine, a zastupnici koalicije NADA odlučni su u namjeri da blokiraju rad parlamenta.
Prvi pokušaj zastupnika NADA-e da silom spriječe održavanje parlamentarnog kolegija propao je jer se nisu uspjeli probiti u prostoriju u kojoj je kolegij zasjedao. Optimistično najavljuju da će unatoč zaštitarima i policiji zauzeti zgradu parlamenta i blokirati rad Narodne skupštine kako ne bi mogla konstatirati Vučevićevu ostavku i pokrenuti proceduru za izbor nove vlade.
Jedino na što kompletna parlamentarna opozicija pristaje je imenovanje prijelazne vlade koju bi vladajući i oporba ovlastili da u zadanom roku pripremi održavanje fer i slobodnih parlamentarnih izbora. Vanparlamentarni pokret Kreni promeni, kojemu po najnovijim anketama opozicijski birači daju najviše povjerenja, zagovara pak formiranje prijelazne vlade sastavljene od eksperata koje bi predložili pobunjeni studenti i profesori koji ih podržavaju. I među vladajućim strankama i u opoziciji licitiranje željama i najavama uzelo je maha.
Predsjednik Aleksandar Vučić uporno ponavlja da dok je on predsjednik države, prijelazne vlade u Srbiji neće biti. Kako kao predsjednik države jedini ima ustavne ovlasti dati mandat za izbor nove vlade, mandat za sastav prijelazne neće nikome dati, osim onome tko ima parlamentarnu većinu u sadašnjem ili novom postizbornom sazivu parlamenta.
Pritom se ne ustručava dolijevati ulje na vatru upozoravajući opoziciju da ga demokratskim sredstvima ne može prisiliti da se složi s imenovanjem prijelazne vlade i da joj jedino preostaje da ga najgrubljom silom i atentatom ukloni s funkcije predsjednika države.
Pad Vučevićeve vlade uskovitlao je strasti među političkim strankama i u srpskom političkom sustavu, ali zasad nije pokrenuo neke nove procese u studentskim blokadama fakulteta i njihovim uličnim prosvjedima. Početna masovna podrška građana studentskoj pobuni u velikim sveučilišnim gradovima i prije Vučevićeve ostavke rasplamsala se i počela širiti i u većini ostalih gradova u Srbiji.
Najviše je tome doprinio pokret ProGlas svojom akcijom "Zastani Srbijo", ali i opozicijske stranke i aktivisti nevladinih udruga koji su je masovno podržali. No i na tim sve masovnijim prosvjedima u prvom planu su bili studenti i njihova pobuna, odnosno podrška njihovim zahtjevima koji se nisu micali od objavljivanja dokumentacije o rekonstrukciji novosadske željezničke stanice i kažnjavanja krivaca za smrt 15 ljudi zbog pada nadstrešnice te kažnjavanja svih napadača na studente i nekažnjavanja nasilnih prosvjednika.
Bez ikakvih javnih reakcija provukao se i studentski zahtjev kojim su ishodili značajna dodatna proračunska sredstva čijim je prelijevanjem na fakultetske račune omogućeno 50-postotno smanjivanje troškova studiranja, ali i izvanredno povećanje plaća sveučilišnih profesora.
Uoči pada Vučevićeva vlada objavila je nove stotine stranica dokumenata čije su objavljivanje studenti tražili uz podršku profesora Građevinskog fakulteta, tvrdeći da su time ispunili sve studentske zahtjeve. Studenti uzvraćaju da će u konzultacijama s profesorima vidjeti je li doista tako, a dok se ne uvjere da su svi njihovi zahtjevi ispunjeni, nastavit će blokirati fakultete i prosvjedovati na ulicama.
Studenti idu dalje, a nastavit će se i šlepanje na njihovu pobunu. Vladajuća naprednjačka koalicija do sada se mogla ne jednom uvjeriti da joj se i najbenigniji okršaji s pobunjenim studentima ekspresno obijaju o glavu. Borbu za pobunjene studentske duše izgubila je i jedino joj preostaje da studentima i njihovim profesorima prepusti da odluče o sudbini svoje pobune, nadajući se da se njezina energija i ubuduće neće prelijevati na opozicijsku stranu.
Zbog toga ni vladajućoj koaliciji u suštini ne odgovara održavanje izvanrednih parlamentarnih izbora jer bi izborna kampanja u uvjetima studentske pobune vrlo lako mogla spojiti makar dio opozicijskih sa studentskim interesima. Vučić i naprednjačka koalicija nakon pada Vučevićeve vlade i umrtvljivanja važnog dijela izvršne vlasti privremeno su zatvorili taj izvor iz kojeg su studenti crpili energiju za svoju pobunu.
Tih mjesec dana koliko su dobili da vide hoće li se ispuhati studentska pobuna u trenu bi prosuli raspisivanjem izbora i pokretanjem kampanje u kojoj bi studenti i njihovi prosvjedi igrali najvažniju ulogu. Zbog toga će se, po svoj prilici, držati na distanci od pobunjenih studenata do izbora nove vlade, nadajući se da se studenti i dalje neće uplitati u parlamentarnu proceduru i stati na stranu opozicije koja ih mami da podrže formiranje prijelazne vlade i u konačnici opozicijsko preuzimanje vlasti.
