Ambasador Europske unije u Srbiji Emanuele Giaufret objelodanio je da su mu srpski predsjednik Aleksandar Vučić i premijer Miloš Vučević potvrdili da se u Srbiji neće tako skoro održati novi izbori. Vučić i Vučević uvjerili su europskog ambasadora da izbora u Srbiji neće biti u razgovorima koje su vodili dok im je predavao ovogodišnji Izvještaj Europske komisije o Srbiji. U njemu je pak dominantna ocjena da je Srbija u proteklih godinu dana učinila jedva vidljiv pomak prema članstvu u EU-u, a jedan od glavnih razloga što zacrtane i predložene reforme u pregovaračkim poglavljima nisu provedene su redovni i izvanredni izbori koji su se u valovima održavali nakon opozicijskih uličnih prosvjeda zbog masovnih ubojstava u beogradskoj osnovnoj školi i selima kod Mladenovca.
Europska komisija ocijenila je da je izborna blokada vlade i parlamenta prije svega zaustavila reforme u područjima vladavine prava, pravosuđa, izbornog zakonodavstva, medijskih sloboda i jačanja demokratskih institucija u kojima je Srbija ostvarila mali ili nikakav pomak. Izbori su prema ocjeni Bruxellesa najviše naštetili srpskim pregovorima o članstvu u Uniji, a kako je vladajuća koalicija Srpske napredne stranke na njima zadržala i ojačala svoju vlast sada ima priliku ubrzati provođenje reformi i u godinama u kojima neće biti izbora potvrditi svoje deklarativno strateško opredjeljenje o pristupanju Srbije u članstvo Europske unije.
Većina medijskih i drugih srpskih analitičara tvrde da je ovogodišnji Izvještaj EK-a o Srbiji oštriji nego lanjski, a svoju tvrdnju ponajprije potkrepljuju citiranjem dijelova iz Izvještaja u kojima piše da je među kandidatima za članstvo "Srbija jedina koja se nije u potpunosti uskladila s vanjskom i sigurnosnom politikom EU-a", odnosno da "nije uvela sankcije protiv Rusije, da je zadržala odnose na visokoj razini s tom zemljom te da je intenzivirala odnose s Kinom, što otvara pitanja o njezinu strateškom smjeru".
Malo tko, međutim, procjenjuje da će "oštriji ton" iz Bruxellesa utjecati na srpske vlasti da i godinama prije ulaska u članstvo Unije usuglase svoju i briselsku politiku prema Rusiji i Kini. Uostalom, i vanjska i sigurnosna politika EU-a sklona je promjenama i zaokretima zbog čega i srpska usuglašenost ne ovisi samo o politici Beograda. Njezin ovogodišnji pad usuglašenosti s 53 na 51 posto posljedica je uvođenja novih paketa sankcija Rusiji, a i porast usuglašenosti mogao bi se dogoditi ako ih EU u eventualnim pregovorima o zaustavljanju rata u Ukrajini počne ukidati.
I Europska komisija je toga svjesna, pa je usvajanjem Plana rasta za zapadnobalkanske kandidate za članstvo njihovo integriranje u zajedničko europsko tržište odvojila od procesa usuglašavanja s europskom vanjskom i sigurnosnom politikom. Prioritet u Planu rasta su reforme kojima se srpska i druge zapadnobalkanske ekonomije usklađuju s europskom, ali uz bok im stoje i reforme koje se odnose na razvoj i jačanje demokracije i vladavine prava. Donošenjem Reformske agende koju je potvrdila i Europska komisija, Srbija se obavezala da će do 2027. realizirati 99 reformskih mjera kojima će ubrzati otvaranje i zatvaranje svih pregovaračkih poglavlja koja nisu neposredno povezana s vanjskom i sigurnosnom politikom EU-a i pregovorima Beograda i Prištine o normalizaciji odnosa koji su njezin specifičan uvjet za pristupanje u članstvo EU-a.
Ovogodišnji Izvještaj Europske komisije o Srbiji preciznije od prethodnih godišnjih izvještaja bilježi da se Srbija prema članstvu u EU-u kreće različitom brzinom na nekoliko kolosijeka: njezina ekonomija solidnom se brzinom kreće prema europskoj, demokracija i vladavina prava napreduju kao puž, a vanjska politika uglavnom stoji u mjestu i zbog toga zaostaje za europskom. Srpske vlasti mirno su prihvatile takve ocjene iz ovogodišnjeg europskog Izvještaja. S većinom su se i javno složile, a pomirljivost im je olakšala i ocjena da su "prevremeni izbori i prekid u radu vlade i parlamenta usporili napredak reformi".
Europska komisija je tom ocjenom zapravo poručila da je i opozicija forsiranjem masovnih prosvjeda i provociranjem izvanrednih izbora doprinijela usporavanju srpskih pristupnih pregovara, a prihvaćanjem Reformske agende obznanila da od svih u Srbiji očekuje da je realiziraju u okvirima parlamentarne, a ne ulične demokracije i neprestanim provociranjem i održavanjem izvanrednih izbora. Jer, poručuje Bruxelles, "potrebna je snažna politička volja, efikasno planiranje i koordinacija politike, kao i dovoljni ljudski i finansijski resursi za pristupanje EU-u u svim uključenim institucijama, kako bi Srbija mogla da ubrza pregovore o pristupanju EU-u".
Čak i u onim dijelovima Izvještaja Europske komisije u kojima se direktno obraća srpskim vlastima, istovremeno se provlači i kritika opozicije, pa i one nominalno proeuropske. Kad EK-a, na primjer, od srpskih vlasti traži da "mnogo aktivnije i objektivnije komuniciraju o pristupanju Uniji" i da se "suprotstave dezinformacijama u nacionalnim medijima", taj naputak vladajućoj naprednjačkoj koaliciji smješta se i u kontekst ovogodišnjih protulitijskih prosvjeda na kojima je opozicija optuživala Vučićev režim da zbog očuvanja vlasti dopušta Europskoj uniji i pojedinim njezinim članicama da koloniziraju Srbiju.
U prvim reakcijama na Izvještaj EK-a o Srbiji, opozicijski lideri čudom se čude zašto lideri Unije još uvijek surađuju s Vučićevim režimom kad, eto, Srbiju drži daleko od EU-a, a ne pada im napamet da prihvate prijedlog Bruxellesa da pristupne pregovore i provedbu Reformske agende iskoriste da institucionalno mijenjaju Srbiju i stvaraju uvjete za redovne demokratske promjene vlasti i njezin ulazak u članstvo EU-a. Opozicija je skoro dvije godine pokušavala prosvjedima i izazivanjem izvanrednih izbora srušiti vlast Vučićevih naprednjaka, pa i uz djelomičnu podršku iz Europske unije, ali je doživjela poraz. U međuvremenu je i ono što je dobila na izvanrednim izborima, veću zastupljenost u parlamentu, preko noći počela rasipati, cijepajući se i dijeleći u manje parlamentarne frakcije koje se međusobno glože i jedna drugoj svakodnevno podmeću nogu.
Europski ambasador Giaufret zato se i uzda u Vučićevu i Vučevićevu najavu da izbora u Srbije neće biti jer ni srpske vlasti više neće imati objektivne razloge da odgađaju realizaciju reformskih mjera koje su sada pojedinačno popisane u Reformskoj agendi, s definiranim rokovima realizacije i zacrtanim periodičnim analizama njihove uspješnosti o kojoj će ovisiti dinamika povlačenja 1,6 milijardi eura namijenjenih Srbiji u zapadnobalkanskom fondu rasta. Opozicija tek mora shvatiti da je Bruxelles poziva da se s ulice vrati u parlament i u njemu sjedne za vrat vladajućoj koaliciji kako bi Reformsku agendu provela u djelo i ubrzala proces pristupanja u članstvo Unije.
