Elmore Leonard (1925. – 2013.) prevođen je u Hrvatskoj sporadično, nesustavno i u svakakvim izdanjima, pa se tako moglo i dogoditi da neki od njegovih ključnih naslova, poput ‘Out of Sight’, ‘Freaky Deaky’ ili ‘Mr. Majestic’, ostanu neprevedeni. Leonard je, doduše, u karijeri stigao napisati ukupno četrdeset romana, a prvi mu je žanr, prije kriminalističkog, bio vestern: možda je manje poznato da je baš on napisao priču ‘U 3 i 10 za Yumu’. Svejedno čudi što velik uspjeh američke TV serije ‘Justified’ (Pravednik), nastale prema njegovoj priči ‘Fire on the Hole’, nije ponukao nakladnike da prevedu romane ‘Riding the Rap’ (1995.) i ‘Raylan’ (2014.) u kojima se pojavljuje glavni junak TV serije, savezni šerif Raylan Givens (treći roman s Givensom ‘Pronto’, bez značajnije veze s ‘Pravednikom’, ipak je preveden na hrvatski). Priča ‘Fire on the Hole’ bila je samo okidač za TV seriju, a scenaristi su zapravo iz romana ‘Riding the Rap’ i ‘Raylan’ iskonstruirali likove i sadržaj ‘Pravednika’. ‘Riding the Rap’ je zapravo bolji roman, vjerojatno jedan od najboljih Leonardovih uopće, no ako je već i on promaknuo nakladnicima u regiji, onda je barem na srpski preveden posljednji, također vrlo dobar Leonardov roman ‘Raylan’, pod naslovom ‘Givensova pravda’.
Američka kritika odavno slavi Leonarda kao velikog romanopisca. Njegov virtuozan opus nadišao je gotovo sve što je u kriminalističkom žanru napisano, uključujući čak i klasike poput Raymonda Chandlera. Leonard nije izmišljao nova pravila, već se beskrajno maštovito poigravao postojećima. Zna se da nikada nije unaprijed smišljao zaplete, vjerujući kako će se oni sami iščiliti iz jakih likova, pa njegovi romani više nalikuju na maštovite jazz improvizacije nego na zamorno romaneskno perpetuiranje žanrovskih pravila, u čemu su Skandinavci nesumnjivi šampioni.
Šerif Raylan Givens neka je vrsta dvoglave aždaje: napola kauboj a napola istražitelj, očito svojevrsna sinteza svih Leonardovih karijernih spisateljskih interesa. ‘Givensova pravda’ još jednom nudi sve tipične karakteristike Leonardove proze: adrenalinsko pripovijedanje, duhovite i dovitljive dijaloge, maštovite likove – zlikovci mogu biti inteligentni kreteni, ali ženski likovi su uvijek zavodljivi i opasni, pametni u milijun spektakularnih varijacija! Leonardov literarni svijet je šaren, zabavan i opasan, u kojem umjesto moralke caruju suptilan humor i pulp sadržaj. I, naravno, nasilje, koje nije samodostatno jer Leonard piše o ljudskoj pohlepi, sebičnosti i mržnji. Zato i ovim romanom defiliraju dileri, nacisti, policajci, banditi, licemjeri – šerif Givens je ponovno uronjen u mnoštvo bizarnih zabavnih i zastrašujućih događaja, poput trgovine ljudskim organima, no ovaj ćemo roman ipak pamtiti po sukobu korporacije i osiromašenih i obespravljenih rudara.
Sasvim sigurno nije slučajno što se Leonard u svom posljednjem romanu uhvatio socijalne nepravde i ekološke ugroze – on je očito bio veliki protivnik eksploatacije ugljena. I taj gotovo antikapitalistički angažman u ‘Givensovoj pravdi’ sigurno ne bi bilo pogrešno shvatiti kao piščev društveni i politički epitaf.
