Filmski dio Subversive Festivala održat će se od 3. do 10. listopada. Koje biste naslove izdvojili iz bogate igrane i dokumentarne konkurencije?
Iz dokumentarne konkurencije film "Povratak u Reims (Fragmenti)" Jean-Gabriela Périota inspiriran romanom Didiera Eribona u kojem "klasni coming-out" ozvučuje Adèle Haenel. Tu su portreti marginaliziranih zajednica – meksičko-američki redatelj Carlos Alfonso Corral u "Prljavom perju" na kolaborativan način snima beskućnike na teksaškim ulicama, dok njegova vršnjakinja, Argentinka Tatiana Mazú González, u "Mutnoj rijeci" daje glas ženama u patagonijskom rudarskom gradiću kojima je zbog lokalnog praznovjerja zabranjen pristup rudnicima. Trosatni komad "Godina otkrića" Luisa Lópeza Carrasca kroz priče starih i mladih posjetitelja bara u Cartageni evocira zaboravljen komadić političke povijesti. Od igranih filmova tu su "Tsugua dnevnici", novo ostvarenje portugalskog autora Miguela Gomesa koje je napravio u suradnji s partnericom Maureen Fazendeiro. Zatim pobjednik Locarna "Osveta je moja, svi drugi plaćaju gotovinom", novi film Seana Bakera "Crvena raketa", gruzijsko remek-djelo "Što vidimo kada gledamo u nebo?" i opora cioranovska ZF drama "Teško je biti rođen".
U programu posvećenom ženskim filmskim narativima bit će predstavljena njemačka umjetnica Ulrike Ottinger. Što nam možete reći o njoj?
Ottinger je poznata po osebujnim komadima koji isprepleću etnografiju, povijest i fantaziju i vode na duga putovanja u strane kulture, gdje redateljica sudjeluje u svakodnevici lokalnih naroda, od ceremonija ženskih šamana u Mongoliji preko japanskih zimskih rituala do ribolova žitelja Arktika. Prikazujemo njezin najnoviji dokumentarni film "Pariški kaligrami", filmsku poemu Parizu tijekom 1960-ih i autobiografsko putovanje u umjetničinu mladost.
Moj je život Švicarska, ali malo drugačija – tako se može opisati retrospektiva posvećena švicarskom autoru Frediju M. Mureru. Što je drugačije u toj Švicarskoj?
Umjesto zemlje pitoresknih chaleta, kravica i brda on donosi filmske naracije otpora i time je redefinirao granice švicarskog filma. Njegov alpski prosede blizak je švedskim naracijama, no bez naglašenog simbolizma. U fiktivnim dokumentarcima i žanrovskim hibridima denuncira švicarsko društvo kontrole, nagovijestivši nerede u Zürichu 1980., a u njegovu najboljem filmu "Siva zona" mladi par suočava se s misterioznom epidemijom koju službene vlasti pokušavaju zataškati.
Recite nam nešto o Amosu Vogelu, kojem je posvećen ovogodišnji Hommage.
Vogel je bio voditelj kultnog njujorškog filmskog kluba Cinema 16 i autor filmskog vodiča "Film kao subverzivna umjetnost" koji je bio inspiracija za ime i koncepciju Subversive Festivala, a tijekom godina prvi smo na ovim prostorima prikazivali brojne naslove opisane u njemu. Povodom 100. obljetnice njegova rođenja Petra Belc priredila je program u sklopu kojeg će se kontekstualizirati njegovo nasljedstvo, s posebnim naglaskom na recepciju u Jugoslaviji, utjecaj na filmsko kustostvo i subverziju kao umjetničku kategoriju.
