Koje teme definiraju ovogodišnji Subversive Film festival (SFF)?
U doba obilježeno krizom nejednakosti, okoliša i liberalne demokracije smatramo da je nužna analiza specifičnih kodova moći i sumnja u sve poretke u kojima se znanje pretvara u moć i obratno. Stoga kroz program prizivamo etiku novih subjekata protu-moći i pozivamo na društveni angažman formiran oko ideje slobodnog zajedničkog života organiziranog na načelima solidarnosti. Ovogodišnje, 15. festivalsko izdanje donosi niz filmova koji preispituju postojeći poredak stvari i pružaju umjetničko i misaono nadahnuće pa se nadamo da će zagrebačka publika prepoznati njihovu inovativnu estetiku, ali i poruke koje nose.
Što je bilo presudno u izboru filmova koje ćete prikazati?
SFF je fokusiran na filmove koji sadržajno i formalno inovativno problematiziraju socijalne nepravde, društvene promjene, ženska i prava manjina, studentske i radničke pokrete te kolonijalno nasljeđe. Kroz taj tematski fokus povezani su dakako i s diskurzivnim programom festivala. Podjednako su zastupljeni etablirani filmski autori, ali i imena čije vrijeme tek dolazi. Zajednički im je iznijansirani, ponekad i nesvakidašnji pristup kompleksnim temama. Filmovi su to koji ne daju nužno odgovore, ali postavljaju prava pitanja. Prevladavaju doku-fikcijski uradci, koji na zanimljiv način pomiču granice između dokumentarnog i igranog žanra, a teme sežu od infiltracije tehnologija nadzora u našu svakodnevicu, preko nasilja bogatih i klasnog prezira u politici Emmanuela Macrona, do otpora koji kolektiv filmaša pruža vojnoj hunti u Mjanmaru u kojem možete završiti u zatvoru ako nosite kameru na ulici, a kamoli ako snimate. Programom dominiraju filmovi ruskih i ukrajinskih filmaša koji razotkrivaju implikacije zlokobnog autokratskog režima, bilo kroz prikaz djevojaštva u izoliranoj Sjevernoj Osetiji ("Otvaranje šaka"), majčinske rituale u zatvoru u Odesi ("107 majki"), suicidalne milenijalce na moskovskoj periferiji ("Kako spasiti mrtvog prijatelja") ili pak zaustavljeno vrijeme u gradiću na samoj ukrajinsko-ruskoj granici ("Kraj").
Koliko su zastupljeni i filmovi vezani uz regiju?
Festival otvaramo filmom "Heroji radničke klase" srpskog redatelja Miloša Pušića s Jasnom Đuričić, dobitnicom nagrade Europske filmske akademije za najbolju glumicu u filmu "Quo vadis, Aida?". Pušićev film o obespravljenim radnicima i građevinarskim makinacijama priziva poetiku Želimira Žilnika. Rezultat je ogorčena punk pjesma koja "ima svega par rifova, no dovoljno su gnjevni da vam zaparaju uši". Izdvojila bih i popratni filmski program Tko zna što će jučer donijeti? koji kroz filmove Haruna Farockija, Andreja Užice, Julesa Dassina, Marine Gioti i Pantelisa Voulgarisa tematizira povijesne prekretnice u balkanskim zemljama u 20. stoljeću i njihov utjecaj na naše kolektivno sjećanje. Naslov programa inspiriran je ciničnom maksimom iz staljinističkog perioda kako ju je prenio povjesničar i istraživač "historijske mitologije" Eric Hobsbawm.
