Pred Europom je još jedan izbjeglički val. Službeni podaci pokazuju da se broj osoba koje su u bijegu od razornih posljedica ratova i prirodnih katastrofa u prvim mjesecima 2023. pokušale prijeći vanjsku granicu Unije i ovdje zatražiti azil približava rekordima zabilježenima krizne 2015. godine. A oni neslužbeni, koje su na terenu sakupili aktivisti i aktivistkinje, da se dobar dio izbjeglih u istom periodu suočio s nasilnim metodama europske granične policije. Među njima, ponovno, i hrvatske.

"Otkako je Hrvatska početkom siječnja ušla u schengensku zonu slobodnog kretanja, tim No Name Kitchena stacioniran u Bihaću je, u usporedbi s prethodnih osam mjeseci, primijetio značajniji porast pushbackova (nasilnih i nezakonitih policijskih protjerivanja, op. a.) iz Hrvatske u Bosnu i Hercegovinu", piše u najnovijem izvještaju Border Violence Monitoring Networka (BVMN), međunarodne mreže koja godinama prikuplja svjedočanstva o protjerivanjima i nasilju na europskim granicama.

"U porastu je broj slučajeva koji podrazumijevaju nasilje, u rasponu od udaranja (nogama i rukama) do upotrebe palica i vatrenog oružja kojim se najčešće prijeti ljudima u pokretu. Primjetna je i povećana prisutnost policijskih pasa i uređaja koje svjedoci opisuju kao 'velika svjetla' ili 'čudne kamere na nebu', pri čemu se najvjerojatnije radi o dronovima. Izgledno je da se koriste i druge prakse koje predstavljaju mučenje ili okrutno, neljudsko i ponižavajuće postupanje", navodi se dalje u izvještaju uz zaključak da su navedeni trendovi "vjerojatno povezani s ulaskom Hrvatske u Schengen".

Von der Leyen je najavila kako se planira da odluke o vraćanju koje je izdala jedna zemlja-članica budu izvršne u svim drugim članicama EU-a, što će biti moguće kroz uspostavu novog schengenskog informacijskog sustava

Kako smo pisali u više navrata, hrvatska policija je od prošlog proljeća počela masovno izdavati tzv. rješenja o povratku. Riječ je o dokumentu kojim se privremeno regulira boravak u zemlji, a prema kojem je osoba dužna napustiti RH i Europski gospodarski prostor u roku od sedam dana. U pravilu bi se takvo rješenje trebalo izdavati samo osobama u pokretu koje ne zatraže azil, međutim to je u drugoj polovici 2022. postala široko rasprostranjena praksa. S izdavanjem sedmodnevnih rješenja nije okončano nasilno protjerivanje migranata, pogotovo na granici s BiH na području Banije i okolice Slunja, ali su ona pri kraju godine, taman pred glasanje o ulasku Hrvatske u schengenski prostor, postala nešto rjeđa. Sve za dobar imidž.

Iz No Name Kitchena, organizacije koja je inicirala osnivanje BVMN-a, potvrdili su nam da otpočetka 2023. njihovi aktivisti u BiH i Srbiji ponovno susreću ljude u pokretu koji im svjedoče o protjerivanjima iz Hrvatske. Pritom ističu da će se prava slika o stanju na granicama iskristalizirati na proljeće, odnosno s protokom vremena i dolaskom povoljnijih meteoroloških uvjeta, a s njima i većeg broja izbjeglica.

- Zbog toga ćemo na finalni zaključak trebati pričekati još neko vrijeme. Međutim, govoreći općenito, da, susrećemo više ljudi nego u posljednjim tjednima 2022. godine koji nam objašnjavaju kako su bili protjerani, kako ih je policija opljačkala, oduzela im osobne stvari i novac te na koje su sve načine bili poniženi - stoji u odgovoru koji su Novosti dobile od No Name Kitchena.

Ističu da hrvatska policija i dalje poseže za nasiljem, ali, makar momentalno, "ne tako velikih razmjera kao što je to bio slučaj ranije". Vjeruju da se to događa zbog pažnje koju su organizacije poput njihove posvetile tom pitanju, snimke pendrečenja migranata na hrvatsko-bosanskoj granici, nastale u sklopu zajedničkog istraživanja novinara niza europskih medija, među kojima i Novosti, a koja je u međuvremenu obišla svijet, objave po Hrvatsku ponižavajućeg izvještaja Odbora za sprječavanje mučenja Vijeća Europe i presude Europskog suda za ljudska prava kojim je RH proglašena krivom za smrt šestogodišnje afganistanske djevojčice Madine Hussiny.

Aktivisti okupljeni oko mreže BVMN od 2017. godine prikupili su preko 1600 svjedočanstava o nasilnim protjerivanjima na europskim granicama, kojima je zahvaćeno gotovo 25.000 osoba. Najveći broj pushbackova, 63 posto, dokumentiran je na granicama RH. Među posljednjim svjedočanstvima, prikupljenima tokom siječnja i veljače 2023., nalaze se ona u kojima žrtve opisuju da su ih hrvatski policajci prije protjerivanja prema BiH i Srbiji tukli nogama i palicama, satima držali u pritvoru, uskraćujući im vodu, hranu i pristup sustavu azila. U istom periodu zabilježeno je nekoliko slučajeva u kojima su osobe opisane kao pripadnici hrvatskog MUP-a ljudima koje su zatekli u prijelazu zelene granice oduzeli lijekove i odbili pozvati nužnu medicinsku pomoć. U jednom navratu prisilili su ih da satima kleče u psećoj pozi na mokrom tlu, a u drugom, nakon poveće porcije batina, zaprijetili im smrću.

Poruka poslana aktivistima u kojoj se tvrdi da je hrvatska policija izbjeglicama oduzela novac i mobitele (Foto: No Name Kitchen)

U prva dva mjeseca ove godine u Hrvatskoj se bilježi porast zahtjeva za azilom. Prema podacima MUP-a, samo je u siječnju 1390 osoba zatražilo azil, što je 600 posto više u odnosu na siječanj 2022. Do toga dolazi, tumače dalje iz Božinovićevog MUP-a, jer je Hrvatska sada dio schengenskog prostora, pa dio migranata ne čeka više da stigne npr. do Slovenije i tamo zatraži međunarodnu zaštitu ili azil, nego to urade čim dođu u RH.

Istovremeno, objašnjava nam Sara Kekuš iz Centra za mirovne studije, dolazi i do porasta zahtjeva za vraćanjima po Dublinskoj uredbi, kojom je propisano da se izbjeglice trebaju registrirati i zatražiti azil u prvoj zemlji-članici kroz koju su ušle na teritorij EU-a te da, u slučaju da u međuvremenu odu dalju prema Zapadu, moraju biti vraćene u prvu zemlju ulaska. Primjećuje se i znatan porast u broju readmisija tj. povrata iz Hrvatske.

- Međutim, upitna je zakonitost samih readmisija jer među vraćenim osobama postoje i oni koji svjedoče da su u RH pokušali zatražiti azil prije nego što su vraćeni. Sve to ukazuje na potrebu daljnjeg nadzora policijskog postupanja i pristupa sustavu azila u Hrvatskoj, kako bi se spriječilo daljnje kršenje ljudskih prava izbjeglica i drugih migranata - govori Kekuš.

Iz takvih praksi, kao i nedavnog govora predsjednice Europske komisije Ursule von der Leyen, da se iščitati da će Hrvatska i u narednom periodu imati jednu od značajnijih uloga u očuvanju postojećeg europskog migracijskog režima. Naime, von der Leyen je najavila kako se planira da odluke o vraćanju koje je izdala jedna zemlja-članica budu izvršne u svim drugim članicama EU-a, što će biti moguće kroz uspostavu novog schengenskog informacijskog sustava (SIS).

- Deluje da će Hrvatska ostati "čuvar tvrđave Evrope" tako što će masovno i automatski donositi odluke o vraćanju, dok će ostale članice EU-a moći te iste odluke da sprovode i deportuju izbeglice u zemlje njihovog porekla - tumači Milica Švabić, pravnica iz beogradskog Klikaktiva – Centra za razvoj socijalnih politika, koja radi na savjetovanju i zastupanju izbjeglica.

U razgovoru sa Švabić saznajemo da se pushbackovi i dalje svakodnevno dešavaju i na srpsko-hrvatskoj granici, da većina izbjeglica pokušava ući na teritorij RH tako što se sakriva u kamionima, a uhvate ih na graničnim prijelazima prilikom provjere vozila. No, dodaje pravnica Klikaktiva, i dalje je riječ o jednoj od najmanje aktivnih granica jer su krijumčarske mreže trenutno najbolje umrežene na prijelazima između Srbije i Mađarske. Istodobno i Srbija polako preuzima ulogu čuvarice vanjskih granica Unije.

U deložaciji iz skvota u Srbiji sudjelovali su i pripadnici Frontexa (Foto: No Name Kitchen)

- Migracije su jedno od retkih polja na kojima Srbija može da se pohvali da se usklađuje sa EU-politikama, iako su u pitanju restriktivne politike koje su često u suprotnosti sa međunarodnim konvencijama i ljudskim pravima. Frontex, ali i nacionalne policije zemalja članica EU-a sada "čuvaju" južne granice Srbije, Srbija diže ogradu na granici sa Makedonijom i Bugarskom, a prema podacima MUP-a prošle godine je sprečeno 66.099 pokušaja prelaska državne granice. To su iste metode "čuvanja" koje viđamo na svim eksternim granicama Evropske unije - kaže Milica Švabić i ističe da daljnja militarizacija dovodi "jedino do sve jačih krijumčarskih mreža i veće eksploatacije izbjeglica".

- Budući da državne i međunarodne institucije ne pružaju zaštitu izbeglicama i aktivno ih sprečavaju da ostvare pristup azilu, jedina opcija koju one imaju je da se obrate krijumčarima, zbog čega su sve češće žrtve trgovine ljudima, seksualne i radne eksploatacije - dodaje naša sugovornica.

Jačanje graničnih kontrola na zapadnobalkanskoj ruti i raspoređivanje pripadnika Frontexa – europske agencije za graničnu i obalnu stražu čiji su pripadnici na Mediteranu također sudjelovali u protjerivanju izbjeglica – na granice između država zapadnog Balkana jedan je od elemenata aktualnog akcijskog plana Europske komisije. Pripadnici Frontexa na tom su zadatku radili i ranije, međutim dosad su isključivo imali pristup granicama između EU-članica i država regije koje to tek trebaju postati. Plan je da ubuduće budu raspoređeni i na ostalima, na primjer onoj između Srbije i Crne Gore. U toku su i pripreme za zaključivanje sporazuma Frontexa s BiH, a kako javljaju tamošnji mediji, cilj je da pripadnici agencije "pomognu domaćim vlastima pri povratku u zemlje podrijetla migranata koji nemaju pravo na azil", odnosno da se spriječi njihov ulazak na teritorij Hrvatske.

EU je ranijih godina slične sporazume sklopila s Albanijom, Crnom Gorom i Srbijom, ali te su zemlje dopustile samo provođenje zajedničkih operacija i raspoređivanje Frontexovih timova u dijelovima svojih teritorija koji graniče s EU-om, bez mogućnosti operativnog djelovanja unutar teritorija. Tim sporazumima, između ostalog, daje se ovlast članovima misije Frontexa da primjenjuju silu, javlja Radio Slobodna Evropa, uključujući službeno oružje, municiju i opremu. Još je problematičniji dio sporazuma potpisanog 2019. sa Srbijom kojim se propisuje da članovi tima Europske agencije za graničnu i obalsku stražu uživaju imunitet od kaznenog progona u Srbiji u odnosu na djela koja "izvrše prilikom i u svrhu obavljanja službenih dužnosti tokom akcija koje se sprovode u skladu s operativnim planom".

Iz BVMN-a podsjećaju kako su prošle tri godine od prvog dolaska Frontexa u zapadnobalkanske zemlje te da je u istom periodu došlo do pogoršanja situacije na terenu: sve je više pushbackova i nasilnog postupanja prema migrantima. Zalažu se aktiviranje članka 46. uredbe o Frontexu kojim je propisano da bi čelni čovjek agencije treba obustaviti, odnosno ne pokretati nove operacije u zemljama u kojima su zabilježena kršenja prava tražitelja azila. Umjesto toga, prema informacijama kojima raspolažu u No Name Kitchenu, pripadnici Frontexa u Srbiji već neko vrijeme sudjeluju u deložaciji migranata koji su privremeni krov nad glavom pronašli u napuštenim objektima na sjeveru zemlje i u njihovom odvođenju na jug, tj. što dalje od vanjske EU-granice.

- Svaki put kada EU uloži novac u zaštitu svoje granice, u pograničnim gradovima poput Bihaća, Velike Kladuše i Šida susrećemo ljude u pokretu koji nam pričaju još strašnije priče o nasilju koje su doživjeli - ističu aktivisti No Name Kitchena.

Dodaju kako trenutno sve ukazuje na to da će EU dodatno eksternalizirati kontrolu granica:

- To znači da će novac ulagati u treće zemlje koje će imati zadatak da ljude u pokretu drže što dalje od granica EU-a, kao što je to već slučaj s Turskom i Marokom, svojevrsnim branama pred Grčkom i Španjolskom. Ista uloga uskoro bi mogla pripasti Srbiji, Sjevernoj Makedoniji i BiH.