Ususret godišnjici rata između Rusije i Ukrajine, redaju se analize, iznose i odvaguju procjene žrtava s jedne i druge strane, nastavlja ratna kakofonija. U košmaru svega, ispod radara prolaze antiratni napori i inicijative, a jedna takva ovih je dana zaživjela i u našem sokaku. U petak, 24. februara, točno u podne, antiratni je protest na zagrebačkom Trgu bana Jelačića koji je pod geslom "Zaustavite rat odmah!" najavila feministička antiratna koalicija.
"Pregovarati ne znači predati se, naoružavati se ne znači pobijediti. Kao mirovnjakinje i feministkinje posebice podržavamo srodne mirovne inicijative i napore u Ukrajini, Rusiji i diljem svijeta. Mi znamo da mir nije samo zaustavljanje rata. Mir je dugotrajan proces", stoji u njihovom pozivu na protest.
Od Vlade i Predsjednika RH, nadležnih tijela EU-a, UN-a i međunarodnih tijela zaduženih za sigurnost i suradnju, koalicija zahtijeva trenutno prekidanje rata, demilitarizaciju društava i ozbiljne diplomatske napore u pokretanju pregovora i mirovnog procesa, pokretanje novog sigurnosno-mirovnog sporazuma koji bi uključivao sve države na teritoriju Europe, kao i novog globalnog dogovora o kontroli naoružanja, naročito onog nuklearnog.
Traži se i sistemska podrška ženama u ratnim područjima jer militarizam i ratnički mačizam osnažuju rodno uvjetovano nasilje, osiguravanje prava svih civilnih žrtava, zaštitu svih raseljenih i prognanih, uključujući prigovarače savjesti koji odbijaju sudjelovati u ratu.
- Radi se o ad hoc feminističkoj antiratnoj koaliciji, u kojoj sudjeluju različite žene, mirovne aktivistkinje, feministkinje, znanstvenice, prevoditeljice i žene drugih profesija, a okupile smo se s velikom zabrinutošću i zahtjevom za prestankom rata - objašnjava nam Branka Galić, profesorica s Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Galić pritom naglašava kako govori samo u svoje ime, a ne u ime čitave koalicije.
- Vidimo da rat u Ukrajini eskalira, a da ne donosi nikakve "očekivane koristi" nikome, nego samo ogromne gubitke ljudskih života, razaranja, mase izbjeglica i potrošenih novaca u oružje, koje je sve razornije i opasnije. Čelnici velikih sila, kao i EU-a, ponašaju se kao da je svijet njihova osobna igračka, ignorirajući rizike za život, egzistenciju i zdravlje naroda na čijem čelu vode međunarodnu politiku, a koje i ne pitaju za mišljenje oko rata i upravljanja ishodima rata - kaže naša sugovornica.
Dodaje i da se preko medija odašilju crno-bijele propagandne poruke, bez istinitih i vjerodostojnih prikaza činjeničnog stanja, što smatra opasnim, zabrinjavajućim i svakako nedemokratskim pojavama.
- Mlađe generacije potpuno su isključene iz donošenja odluka o nastavku sukoba i njegovim posljedicama za život, ekonomiju i zdravlje ljudi, premda se itekako radi o njihovoj budućnosti i perspektivi. Budući da smo se već opasno približili ponoru bez povratka, pozivamo uključene strane i one koji odlučuju o ovome ratu na hitan prestanak rata, mir i nenasilno rješavanje sukoba - poručuje Galić.
U pozivu na protest organizatorice naglašavaju da se kao feministkinje protive imperijalnoj podijeli svijeta, maksimalizaciji profita vojnoindustrijskog kompleksa, govoru mržnje i ratno-huškačkom medijskom izvještavanju, povećanju budžeta za naoružavanje i dokidanju sredstava za obrazovanje, zdravstvo, socijalne usluge, borbu s prirodnim katastrofama i klimatskim promjenama. Medije pozivaju da izvještavaju i o mirovnim aktivnostima, da uvaže većinsko opredjeljenje i sentiment građana diljem Europe za prestanak ovog rata.
Podsjetimo ovdje i na antiratne napore u Ukrajini i Rusiji. Jedna od takvih inicijativa je Feministički antiratni otpor (FAR), pokrenut lani u Rusiji, svega dan nakon početka invazije na Ukrajinu. FAR predvode feministkinje, LGBTIQ aktivistkinje i sindikalistkinje. Danas pokret ima na desetke neformalnih ogranaka diljem svijeta i unutar Rusije, stotine članica i pristaša. Aktivne su na društvenim mrežama, same izdaju i distribuiraju underground antiratne novine po čitavoj zemlji, pružaju direktnu potporu žrtvama i disidentima – od psihološke podrške do pravne pomoći za one koji su dobili otkaze ili im se na druge načine ugrožava egzistenciju zato što su se pobunili protiv rata.
O godinu dana ovoga rata i antiratnim naporima pričamo i sa Sarom Kekuš iz Centra za mirovne studije (CMS), koji također podržava protest u Zagrebu 24. februara.
- Mirovni protesti su važni jer pokazuju solidarnost s onima koji trpe stradanja, kao i otpor politikama rata i nasilja koje omogućuju daljnje bogaćenje i rast vojno-industrijskih kompleksa i naftnih kompanija koje bilježe rekordne profite nauštrb građana koji stradavaju bilo neposredno na bojištu ili posredno kroz inflaciju, energetsku krizu i generalno osiromašenje - kaže Kekuš.
Ističe kako je Vlada RH dosad inzistirala na vojnoj podršci Ukrajini, a s domaće političke scene, kao ni iz medija, nismo imali prilike čuti za alternative takvoj viziji i strategiji.
- Iznimno je važno progovarati o nenasilju, inzistirati na primirju i pregovorima, makar na razini nuđenja alternative ratu. Čini se ipak da se to neće dogoditi odozgo, već odozdo, iz grassroot inicijativa - govori Kekuš.
Dotičemo se u razgovoru i potrebe da se antiratni napori usmjere i prema vođenju ratova u drugim zemljama, ne samo u Ukrajini i Rusiji, kao i da se inzistira na prijemu i dobrodošlici svih izbjeglica, bez obzira na zemlju porijekla.
- Vlada RH u početku rata pokazala je solidarnost s izbjeglicama iz Ukrajine i proširila zakonodavni okvir na način da im omogući izgradnju života u Hrvatskoj. Međutim, ne vidimo isti tretman kada govorimo o drugim izbjeglicama. Nismo vidjeli isti tretman prema ruskim i čečenskim izbjeglicama koje bježe upravo kako ne bi sudjelovale u Putinovom ratu. Ne vidimo isti tretman ni prema izbjeglicama iz Afganistana i brojnih drugih država - navodi Kekuš.
U posljednjih je godinu dana skoro trinaest tisuća izbjeglica zatražilo zaštitu u Hrvatskoj, a samo 21 osobi zaštita je i odobrena. Politika je to i praksa posvemašnje ratna, pa nam je svaki antiratni korak i krik nasušno potreban.
