Službeno je – napušteni vojni poligon u Dugom Dolu na području općine Krnjak kroz izvjesno vrijeme postat će migrantski kamp. Potvrdio je to ministar unutarnjih poslova Davor Božinović čiji je resor samozatajno kružio oko ove lokacije ne bi li sproveo suspektnu evropsku direktivu kao odgovor na pojačano kretanje ljudi. Božinović je iznio podatak da nema "puno kaznenih djela i prekršaja vezano za migrante". "Želimo da ova situacija ne utječe na naš način života. Zato ćemo djelovati zajedno", poručio je nedavno u Karlovcu.

Tako su tenzije splasnule. U javni prostor odaslane su pomirljive poruke, za razliku od prethodnih dana kada je većina uključenih u izbjeglicama vidjela samo "prijetnju i faktor nestabilnosti". Isprva su gotovo svi politički akteri s ovog prostora bili jedinstveni i apsolutno protiv osnivanja bilo kakvog centra za izbjeglice, protiv slobodnog kretanja ljudi općenito. Održan je prosvjedni skup, kružila je peticija. Mediji su senzacionalistički naskočili na temu, sugerirajući lokalnom stanovništvu odgovore na pitanja. Osjećaj nesigurnosti Kordunaša zbog svakodnevnog viđanja nepoznatih ljudi na cestama i u dvorištima spremno su iskoristili svi koji su mogli. Kronologija događaja koju smo saznali od dožupana Karlovačke županije Dejana Mihajlovića (SDSS) samo je potvrdila kako se kroje političke odluke od važnosti za lokalnu zajednicu i obespravljene izbjeglice.

 

Prvi glas

Kordunaši su naime prvi glas o budućem kampu, udaljenom dva kilometra od prvih kuća, dobili od radnika Hrvatskih šuma. Oni su mještanima ispričali da se na brdu krči teren kako bi bio pripremljen za boravak velikog broja ljudi. Podjednako neobaviješteni isprva su bili i predstavnici lokalne i županijske vlasti. Kontaktiranjem kolega iz drugih općina, Krnjačani su saznali da je susjedni Barilović dobio zahtjev za izmjenu prostornog plana radi prenamjene zemljišta. Usput su otkrili da je prema HEP-u upućen zahtjev za elektrifikaciju vojnih objekata, a prema Vodovodu za povlačenje vodovodne mreže. Država je dakle sve ovo napravila bez ijednog službenog dopisa i bez konzultacija s jedinicama lokalne samouprave.

Lokacija za prihvat migranata je nerazvijen kraj, većinski nastanjen srpskim stanovništvom. Vladajući se desetljećima oglušuju na zahtjeve lokalaca za ulaganje u infrastrukturu i poboljšanje kvalitete života. Kada se doda netransparentno komuniciranje političkih odluka, svi uvjeti za kolektivno nezadovoljstvo su tu, ali i za raznolike teorije zavjere. Kako navodi Mihajlović, Krnjak zaobilaze sve razvojne investicije.

- Ovdje nema signala. To smo tražili više puta, teleoperateri su nam rekli da zbog malog broja stanovnika nemaju interes da ulažu ovdje. Država je toliko inertna i nezainteresirana za ova područja. Imamo 90 kilometara neasfaltiranih cesta. Odlukom Ministarstva prometa dobili smo 13 kilometara županijskih cesta u nadležnost. Do dobrog dijela kuća još uvijek nije došla vodovodna mreža - nabraja Mihajlović.

No odluka o izgradnji kampa zasigurno će povući neke kompenzacijske mjere. Poslije sastanka s Božinovićem spominjala su se i radna mjesta na području Dugog Dola.

- Imamo sažaljenje za migrante, ali i razumijevanje za ljude koji imaju problem. Zasad ovdje nismo bilježili fizičko nasilje, ali smo imali provale u kuće, ulaske u dvorišta, spremišta za drva, sjenike i ostale pomoćne prostorije gdje su ih ljudi nalazili. To je kod mještana stvorilo osjećaj straha. Ti ljudi ne dolaze ovdje zato što im je dosadno kod kuće. Oni imaju višestruke poteškoće, ali na njihovom putu, zbog nejasnih politika cijele EU, mi imamo situaciju da stanovništvo doživljava štetu - govori Mihajlović.

Karlovčanin Milan Medić, voditelj organizacije za ruralni razvoj LAG Valis Kolapis, strah lokalnog stanovništva od izbjeglica povezuje s time da na prostoru Karlovačke županije više ne postoji relevantna udruga za ljudska prava. Trend nestajanja stanovništva vidi se po broju ljudi koji žive u ruralnim zajednicama na Kordunu i Baniji. Nema više NGO-a, nema obrta, nema firmi, zatvaraju se poštanski uredi, još malo pa će početi i općine ukidati, primjećuje.

Milan Medić: Ljudi su totalno neinformirani (Foto: Sandro Lendler)

- Kordun je migrantski koridor i logično je da se tu pruži prvi prihvat i smještaj. S druge strane, ljudi su totalno neinformirani. Ne drži se do vrijednosti uključivanja građana u proces donošenja odluka, to kod nas ne postoji kao politička kultura. Političarima nije ni palo na pamet da organiziraju razgovor s lokalcima. Trebalo bi organizirati javnu raspravu. Ispred organizacija civilnog društva u Karlovcu to nema tko napraviti, kamoli u Krnjaku. U nedostatku relevantne udruge za ljudska prava, to bi mogla raditi županija, možda Srpsko narodno vijeće, pozvati ministra i relevantne osobe iz MUP-a. Ne jednu, nego pet javnih rasprava. Treba biti strpljiv, svaka dva tjedna treba voditi razgovore, nikako potencirati paranoju - predlaže Medić, koji je radio i u Centru za civilne inicijative kao organizator zajednice na područjima ruralnog razvoja. Također je bio voditelj ogranka antiratne kampanje u Karlovcu 1990-ih.

On naglašava da nisu preplašeni samo lokalci nego i migranti. Smatra da nijedna društvena pojava nije samo negativna i samo pozitivna. Treba razmotriti sve aspekte. Kada se sve stavi na papir, kaže, bit će malo više pluseva nego minusa, makar iz perspektive lokalne zajednice.

- Uključivanje građana u proces donošenja odluka počinje s informiranjem. Nažalost, nitko se nije sjetio da dođe u Krnjak i informira ljude pa da nakon toga sasluša šta oni o tome misle, a onda da na njihove primjedbe odgovori argumentima. Ne dolaze ljudožderi, hajmo vidjeti kako im možemo pomoći. Dalje, koja je naša korist u tome, da li će se neka radna mjesta u tom prihvatnom centru otvoriti? Ti ljudi ionako neće ostati tu, nikome neće oteti zemlju, bit će pod policijskim nadzorom, gledat će se da ih se transferira onamo kamo su krenuli – u zapadne, bogate zemlje, u koje, nažalost, idu zajedno s nama iz Hrvatske. Jedina je razlika što mi sjedamo u autobus s osobnom, a oni idu kroz kukuruze, skaču u rijeke i ginu - kaže Medić.

U narednom periodu tek će se nametnuti kao tema tretman izbjeglica u budućem prihvatnom centru. Kako je navela županica Martina Furdek Hajdin (HDZ), neće biti "slobodnog nekontroliranog kretanja migranata". Prostor bi, prema njenim riječima, trebao biti ograđen. "Govorilo se o boravku 500 osoba, koji bi tamo bili kratkotrajno radi obrade, pa odlaska prema centrima koji već postoje radi traženja azila." Jedan dio kampa bio bi otvorenog tipa, a drugi detencijskog, odnosno zatvoreni kamp za tražitelje azila. U tom dijelu ljudi će biti u trajnijem smještaju, maksimalno do 18 mjeseci. Svi drugi dobivat će Rješenje o povratku, dokument koji se izdaje osobama koje se zateknu u iregularnom prelasku državne granice, a ne iskazuju namjeru za traženje azila u Hrvatskoj.

Kako govori Sara Kekuš iz Centra za mirovne studije, cjelokupna situacija je nejasna zbog različitih postupanja policije.

- Vidimo ponovni porast odvraćanja tj. pušbekova prema Unsko-sanskom kantonu, što je vjerojatno odgovor MUP-a na povećani dolazak ljudi na to područje. To potvrđuje da policija ne postupa na zakonit način, već kontinuirano nastavlja sa sustavnom sedmogodišnjom praksom. Posebno zabrinjava sve veći broj postupanja u blizini graničnog područja u Unsko-sanskom kantonu, gdje se postupanja policije odvijaju u tajnosti. Kada govorimo o informacijama koje su javno dostupne, praktički je nemoguće monitorirati što se na dnevnoj bazi zbiva i jesu li poštivana ljudska prava. Vidimo praksu koja je nehumana. Mislim da je jasno da se većina procedura odvija u skladu s ostatkom migracijskih europskih politika. Sve su to smjerovi ucrtani u Europskom paktu o migracijama i azilu. Vrlo je izgledno da će ići u smjeru pojačane fokusiranosti na granice i držanja ljudi u masovnim kampovima, gdje će biti još teže nadzirati što se događa. Cilj je eksternalizacija i što lakše vraćanje ljudi u susjedne zemlje da ne bi stupili na teritorij EU-a - ističe Kekuš i dodaje da u tom kontekstu vidi i ovaj plan izgradnje centra.

 

Negativni diskurs

Načelnik Policijske uprave karlovačke Darko Car u svojoj je izjavi za medije potvrdio pušbekove: "Policija je jamac sigurnosti i svoj posao obavlja dobro. Imamo pomoć drugih policijskih uprava i u ovom poslu nismo sami. Policija je, ponavljam, jamac sigurnosti u Karlovačkoj županiji. Sada imamo više od 250 policajaca. Jako puno migranata odvraćamo s prve crte. Velik broj migranata zatičemo u unutrašnjosti, Slunju, Krnjaku, Vojniću i drugim mjestima i u prvih sedam mjeseci ove godine nije zabilježeno niti jedno kazneno djelo što se tiče migranata."

Kekuš napominje da ovo nije prvi put da MUP ima namjeru graditi prihvatni centar, po svoj prilici detencijski, izmješten na periferiji, izvan većih mjesta u kojima bi migranti imali pristup državnim institucijama i organizacijama civilnog društva koje bi im mogle pružiti podršku prilikom integracije.

Ovakva mjesta se pronalaze kako bi bilo što lakše postupati prema ljudima, daleko od očiju javnosti – smatra Sara Kekuš

- Ovakva mjesta se pronalaze kako bi bilo što lakše postupati prema ljudima, daleko od očiju javnosti. Umjesto da MUP komunicira transparentno, da pripremi lokalnu zajednicu, izradi plan i strategiju, sve se odvija tajnovito, sve dok preko medija, aktivista i organizacija priča ne dođe u javnost. Daju se štura objašnjenja, nastavlja se s planom i zanemaruje se lokalna zajednica kod koje se javljaju strahovi - objašnjava Kekuš.

U strahu su, govori ona, zato što su godinama izloženi neprijateljskom političkom i medijskom diskursu prema izbjeglicama. Floskule se samo ponavljaju. Izostavlja se činjenica da se radi o ljudima koji su u potrazi za sigurnošću i zaštitom, da bježe od svih užasa koje političari upravo takvim diskursom pokušavaju uporno širiti dalje. Oni bježe jer ne žele sudjelovati u ratovima i sukobima, naglašava Kekuš.

U proteklom razdoblju ponavljane su identične izjave o "sumnjivim skupinama muškaraca u najboljim godinama". Za ovakvo odsustvo empatije i širenje netrpeljivosti odgovorne su evropske i domaće vladajuće strukture. Tako je danas u društvenu svijest ugrađen stav koji malo tko propituje: svaki muškarac druge boje kože je potencijalni čovjek s misijom, islamski fundamentalist, ratnik, kriminalac ili silovatelj. Ta slika se dugo gradila. Poslije sastanka s ministrom Božinovićem, županica Furdek Hajdin nije se proslavila izjavom kojom je pokušala pomiriti ksenofobiju i politički pragmatizam.

- Karlovac je nastao zbog turske najezde. Od tog povijesnog konteksta i geografskog područja ne možemo pobjeći. Hajdemo onda to iskoristiti kao priliku. U Vojniću postoji slika ratara koji ore s puškom za leđima. To je u našim genima. Možemo biti sigurni u našu policiju. Ona ima dovoljno snage da zaštiti naše područje i nepotrebni su samonaoružavanje i samoorganizacija - izjavila je.

"Migranti hodaju između naših kuća, provaljuju, to su grupe od 15, 20, 30 ljudi, vojni sposobni redom, stari između 18 i 30 godina, žena gotovo da i nema. Ljudi se ne osjećaju sigurno... Ako dnevno granicu može prijeći par tisuća ljudi, oni su u stanju na leđima prenijeti i atomsku bombu. Ako policija ne može i nema snage, neka vojska stane na granicu. Ovo nije rješenje, ovo je katastrofa", huškao je danima načelnik Vojnića Nebojša Andrić (HDZ).

Iako su predstavnici lokalne vlasti na Kordunu naposljetku bili zadovoljni time što će kamp biti pod strogim nadzorom, Kekuš smatra da zatvaranje izbjeglica ne može značiti i odgovarajuću podršku stanovništvu. Opis najavljenog kampa podsjeća je na Lipu iznad Bihaća i na stravične životne uvjete u njemu o kojima smo već izvještavali.

- Znam da su stanovnici u Kladuši prijavljivali da su bili uznemireni vriscima i jaucima tokom noći jer je policija tukla migrante. Ljudi koji su im davali hranu, vodu i odjeću dobivali su prijetnje od policije da to ne rade. Potreban je sustav koji ljude propisno registrira, daje im krov nad glavom dok se ne vidi kako dalje postupati vezano za njihov status. To znači razgovor sa zajednicom i izgradnju potrebne infrastrukture. Ako se radi o osobama koje ostaju tu – jer bilo tko može zatražiti azil – one od početka trebaju biti integrirane u naše društvo. To se neće postići zatvaranjem ljudi u nekakve građevine na rubu šume - zaključuje Kekuš.