Kada je Donald Trump pobijedio na izborima za američkog predsjednika, popriličan broj analitičara smatrao je da je bolje da je pobijedio on nego Hillary Clinton, jer je ona utjelovljenje sukoba interesa i korumpiranog političko-poslovnog establišmenta, vanjskopolitički jastreb koji će Ameriku uvući u još prekomorskih ratova. Iz nekog razloga, a taj se razlog uglavnom svodio na njegova predizborna bulažnjenja, smatrali su da je Trump u tom pogledu bolji od Clinton. Petnaestak dana kasnije, dosad poznati detalji Trumpovog izbora suradnika svakoga bi trebali razuvjeriti da se od njega treba nadati ičemu ‘boljem’, jer u pitanju je skupina mahom radikalno konzervativnih, militaristički nastrojenih bijelaca, rasističkih, mizoginih recidivista sklonih vojnim intervencijama i torturi, okorjelih vašingtonskih veterana i egzemplarnih izdanaka divljeg kapitalizma, upravo suprotno od onoga što je Trump u kampanji obećavao gnjevnim, antisistemski raspoloženim ‘prezrenima’, kako su mu birače nazvali u američkim medijima.
Jeff Sessions zasad je najveća ‘zvijezda’ Trumpovog tima. Kao budući glavni državni odvjetnik trebao bi biti pas čuvar građanskih prava, ali već tridesetak godina demonstrira rasističke nazore
Trenutno je za najviše funkcije u novoj američkoj administraciji u opticaju sedamdesetak imena, a ‘Washington Post’ izračunao je da 85 posto njih čine bijeli muškarci, većina njih pripadnici tvrde desnice i poslovne zajednice. Svi se oni slažu da Americi trebaju niži porezi i niža razina korporativne regulative, nema razmimoilaženja ni oko restriktivne interpretacije koncepta nacionalne sigurnosti, naročito ugroza koje prijete od imigracije i islama, nema nesuglasja ni oko skeptičnog pristupa klimatskim promjenama, a dobar dio njih zaštitu građanskih prava smatra običnom gnjavažom koja njihovim biračima priječi da u punini izraze svoje potencijale.
Novi američki potpredsjednik, bivši guverner Indiane Mike Pence, jedan je od ideologa ultrakonzervativnog pokreta Tea Party s osobitim zaslugama za poreznu reformu u korist bogatih i donošenje zakona kojim se htjela otupiti federalna politika protiv diskriminacije, naročito LGBT osoba. Američki mediji objavili su i da je Pence kao guverner Indiane sudjelovao u tužbi koju je 17 američkih država podnijelo protiv bivšeg predsjednika Baracka Obame, odnosno njegove direktive o imigracijskoj politici, s time što je Pence usluge privatne odvjetničke firme platio novcem iz državne blagajne, pa kasnije to pokušao zataškati redigiranjem financijskog izvještaja. Jedan od partnera te odvjetničke firme je Robert Grand, član Trumpovog Predsjedničkog inauguracijskog odbora.
Mike Pompeo, kandidat za novog direktora cia-e, najavio je da će poništiti nuklearni sporazum s Iranom i izjavio da bi Edwardu Snowdenu trebala biti dosuđena smrtna kazna
Senator iz Alabame Jeff Sessions zasad je najveća ‘zvijezda’ Trumpovog tima, jer radi se o čovjeku koji bi kao budući glavni državni odvjetnik trebao biti pas čuvar građanskih prava iako već tridesetak godina nesputano demonstrira svoje rasističke nazore. Kako je nedavno podsjetio magazin ‘New Yorker’, Sessions je još 1984. kao tužilac u Alabami bio jedan od protagonista institucionalnog progona trojice aktivista za registraciju birača, nakon što su dužnosnici te države na američkom jugu zapazili da na izborima glasa ‘previše’ Afroamerikanaca. Sessions je u ruralna područja naseljena crncima, od kojih su se mnogi još sjećali haračenja Ku Klux Klana, poslao agente FBI-ja koji su ih isljeđivali oko glasačkih praksi, dok se slična istraga nije provodila u bjelačkim krajevima. Aktivisti su na koncu oslobođeni, no ostalo je zabilježeno da je Sessions u to vrijeme afroameričkog kolegu u svome uredu oslovljavao riječju ‘boy’, uobičajenim načinom obraćanja bijelaca Afroamerikancima u vrijeme ropstva. Upozoravao ga je da ‘pazi kako razgovara s bijelcima’, a iz tog doba potječe i njegova izjava da mu je Ku Klux Klan ‘bio u redu, dok nije saznao da puše travu’. Zbog rasističkog pedigrea Sessionsu je 1986. odbijena kandidatura za federalnog suca, i to od strane republikanskog senatskog odbora za pravosuđe. No današnji republikanci s time nemaju problema, pa ne treba sumnjati da će za svoju novu funkciju dobiti potvrdu većinski republikanskog Senata.
Kada postane Trumpov savjetnik za nacionalnu sigurnost, umirovljeni general Michael T. Flynn ne bi trebao imati problema s glavnim državnim odvjetnikom Sessionsom. Jer i Flynn je za vrijeme predizborne kampanje podržavao ideju o privremenoj zabrani ulaska u SAD svim muslimanima, kao i onu da sve ilegalne imigrante treba deportirati. Štoviše, Flynn je islam nazvao ‘ideologijom koja je metastazirala u maligni karcinom’, pa liberalnije nastrojeni mediji upozoravaju da bi ova dvojica mogla obogatiti svoju zemlju i svijet oko nje novim razmjerima svih onih antiterorističkih praksi koje je Barack Obama bio prigušio, od neograničenog pritvora, preko upotrebe torture, do nekontroliranog nadzora građana.
Mike Pompeo, kandidat za novog direktora CIA-e, također će se dobro uklopiti u spomenuti dvojac. I on je član Tea Partyja, a bavio se različitim vrstama biznisa, od aeronautike i proizvodnje opreme za naftne bušotine, pa do odvjetništva. U svim poslovnim podvizima pratila su ga teksaška braća Koch, industrijalci koji su život, osim zgrtanju bogatstva, posvetili i propagiranju ultrakonzervativne agende. Pompeo je kritizirao Obaminu odluku o zatvaranju tajnih zatvora za navodne teroriste, a najavio je i da će ‘sa zadovoljstvom poništiti’ nuklearni sporazum s Iranom. U veljači ove godine na televiziji je rekao da bi Edwardu Snowdenu trebalo suditi i da bi ‘jedina prikladna odluka trebala biti smrtna kazna’.
Sektor nacionalne sigurnosti uspješno bi trebao nadopuniti i Stephen K. Bannon, izvršni direktor Trumpove kampanje, koji se sada spominje kao kandidat za glavnog stratega i visokog savjetnika predsjednika Trumpa. Bannon je možda i najživopisniji od spomenutih kandidata, jer i on je svašta prošao i svašta govorio. Nakon studija na Harvardu godinama je crnčio za Goldman Sachs, potom je osnovao vlastite dvije investicijske banke, a onda ga je teksaški milijarder Edward Bass angažirao da mu vodi Bosferu 2, projekt samoodrživog staništa u pustinji Arizone. Tamo je prvi put doživio nasrtaj terora političke korektnosti jer je, kako piše ‘Washington Post’, jednu znanstvenicu nazvao ‘29-godišnjom kurvicom’ kojoj će njezin izvještaj o sigurnosti ‘nagurati u jebeno grlo’. Kasnije se bacio u produciranje dokumentaraca, osnovao nevladinu organizaciju Government Accountability Institute za borbu protiv državne administracije, te se 2011. skrasio u medijskoj korporaciji Breitbart News, glasilu takozvane alternativne desnice (alt-right), koja propagira bjelački nacionalizam, homofobiju i šovinizam prema ženama. Zbog potonjeg je prije nekoliko dana skupina od 650 studentica Poslovne škole Harvard napisala otvoreno pismo u kojemu ga opisuju kao osobu koja promovira upravo gore navedeno, uz navođenje primjera poput onog da u svojoj radioemisiji Bannon obrazovane žene naziva ‘gomilom lezbača’, dok mu portal Breitbart News objavljuje članke tipa: ‘Biste li radije da vam dijete ima feminizam ili karcinom?’
Za funkciju ministra domovinske sigurnost spominju se dva imena, ono umirovljenog zapovjednika Južne komande američke vojske Johna F. Kellyja, koji se se s Obamom sukobljavao oko njegove namjere da ukine zatvor Guantanamo, te ono kanzaškog državnog tajnika Krisa Kobacha. Kobach je uoči sastanka s Trumpom novinarima ‘slučajno’ pokazao prvu stranicu svoga plana koji uključuje ‘praćenje visokorizičnih stranaca’ i ‘svođenje ulaska sirijskih izbjeglica na nulu’. Za razliku od njih, konzervativni ideolog Newt Gingrich odlučio se za ulogu sive eminencije pa magazinu ‘Foreign Policy’ rekao da je za sebe izmislio posebnu, neformalnu funkciju koju će obavljati besplatno, a jedino što traži je ‘pismo da se može baviti bilo kojom institucijom ili programom i nuditi savjete direktno predsjedniku’. Gingrich je 1994. bio autor takozvanog Ugovora s Amerikom, sveobuhvatne agende Republikanske stranke za provođenje neoliberalnih ekonomskih politika, konzervativnog svjetonazora i legislativne reforme u cilju što duljeg ostanka republikanaca na vlasti. Vrijeme nakon odlaska iz Kongresa Gingrich je, razumije se, također iskoristio za bogaćenje na konzultantskim uslugama velikim kreditnim bankama i farmaceutskim kompanijama.
Jasan signal da je ekstremna desnica odlučna izaći iz anonimnosti poslan je nekoliko dana nakon izbora, kada je u Washingtonu održana konferencija Nacionalnog instituta za politiku, think tanka koji predstavlja spomenutu alternativnu desnicu čiji je eksponent Stephen Bannon. Nekoliko stotina bijelaca tamo se sjatilo da diskutira o raznim temama iz unutarnje i vanjske politike. Zazivala se i ‘etno-država’ bez Židova, a Trumpova pobjeda pozdravljala nacističkim pozdravom. Predsjednik Instituta Richard Spencer okupljenima je poručio: ‘Mi još uvijek nismo establišment, ali bismo se trebali početi tako ponašati.’ ‘U smislu politike’, rekao je, ‘Trumpov pokret bio je pomalo nedorečen, ali ga alt-right, kao intelektualna avangarda, može nadopuniti.’
Sve frca od sukoba interesa
Novim ministrom financija mogao bi biti imenovan Steven T. Mnuchin, bankar i hedge fond investitor. I on je radio u Goldman Sachsu, a usred financijske krize kupio je posrnulu hipotekarnu banku IndyMac, uz garanciju države da će pokriti 80 posto njezinih gubitaka. Protiv banke je prije nekoliko dana uložena federalna tužba zbog diskriminacije afroameričkih i hispanoameričkih obitelji prilikom kreditiranja i otvaranja podružnica. Munchin je i u potencijalnom sukobu interesa jer kao ministar financija ne bi smio biti član odbora direktora financijske kompanije CIT, u čijem je vlasništvu spomenuta banka (danas se zove OneWest) i koja je pod nadzorom tog ministarstva, što on ne samo da jest, već i posjeduje stotinjak milijuna dolara vrijedne dionice te kompanije. Kao kandidati za visoke funkcije povezani s big businessom spominju se i naftni magnat Harold Hamm, s čijim se imenom spekulira u kontekstu ministarstva energije, te još nekolicina bankara i investitora koji su Trumpu bili savjetnici u kampanji. Tu je i nezaobilazni Rudy Giuliani, bivši gradonačelnik New Yorka koji je razapinjao Hillary Clinton zbog toga što je njezina Fondacija Clinton primala novac od stranih vlada, iako se upravo time bavila i njegova savjetodavna kompanija Giuliani Partners.
