Pandemija bolesti COVID-19, osim što je paralizirala globalnu ekonomiju, ogolila je ključne tendencije kapitalizma u njegovoj zreloj, a možda i terminalnoj fazi. Milijuni su ostali bez posla, a nacionalni proračuni urušavali su se pod teretom hitnih mjera. No, dok je većina strahovala za egzistenciju, američki milijarderi povećali su svoje bogatstvo za više od 600 milijardi dolara, prema izvještaju Instituta za političke studije i Američkog instituta za poduzetništvo. Mali su poduzetnici nestajali, ali su tehnološki giganti, poput Amazona, Googlea, i Facebooka, bilježili rekordne profite. Ispostavit će se da to nije bila anomalija, već nagovještaj budućnosti.
Ovaj ekonomski preobražaj, međutim, nije samo slučajna posljedica tehnološkog napretka ili korporativne pohlepe. On se savršeno uklapa u širu političku i ideološku dinamiku koju pokreće akceleracionistička desnica. U prvom tekstu ovog serijala već smo pisali o desničarskom akceleracionizmu kao ideološkom projektu koji zagovara ubrzavanje postojećih kriza kako bi se dokinula liberalna demokracija i uveo novi, autoritarniji poredak. No, dok neki akceleracionisti zamišljaju propast sustava kroz političku destabilizaciju ili društveni kaos, drugi to vide kroz tehnološku i ekonomsku dominaciju – i upravo ovdje digitalni feudalizam dolazi u prvi plan.
Shoshana Zuboff već je u knjizi "The Age of Surveillance Capitalism" jasno pokazala da tehnološke korporacije ne prodaju samo proizvode i usluge, već da one trguju nama. “Nadzorni kapitalizam”, piše Zuboff, “tvrdi da privatno ljudsko iskustvo može biti pretvoreno u sirovinu za besplatnu ekstrakciju, predviđanje i prodaju”. Drugim riječima, ljudsko ponašanje više nije samo izvor podataka, već doslovce roba na tržištu.
Nekada je sustav bio jednostavan: radnici su prodavali svoj rad za plaću. Danas, u digitalnom feudalizmu, pored redovnih poslova koje obavljamo, radimo i besplatno. Svaka pretraga na Googleu, svaka poruka, svaki klik – sve to generira profit, ali ne za korisnike. Ako su u feudalnom društvu seljaci obrađivali zemlju u zamjenu za zaštitu, danas radimo na digitalnim poljima u zamjenu za iluziju besplatnih usluga.
Neoliberalni kapitalizam obećavao je slobodu izbora, ali digitalni feudalizam donosi monopolizirane sustave iz kojih je nemoguće pobjeći. Možete li naći posao bez LinkedIna? Možete li ostati povezani bez Facebooka, Instagrama ili WhatsAppa? Možete li pristupiti informacijama bez Googlea? Pitanje više nije postoji li izbor, već tko taj izbor kontrolira.
A što je s vlasništvom? Nekada smo kupovali glazbu i filmove, sada ih samo “iznajmljujemo” preko Spotifyja i Netflixa. Nekada smo posjedovali softver, danas plaćamo pretplate. Svijet se pretvara u gigantsku pretplatu – ništa više nije naše, sve je pod kontrolom platformi.
Ekonomist i bivši grčki ministar financija Janis Varufakis među prvima je upozorio na dolazak “tehno-feudalizma” u kojem kompanije ne samo da kontroliraju tržišta, već ih efektivno zamjenjuju. U knjizi ''Techno-Feudalism: What Killed Capitalism'', Varufakis piše: “Kapitalizam se transformirao u novi oblik feudalizma, gdje digitalne platforme više ne funkcioniraju kao posrednici tržišta, već kao njegovi vladari.” Amazon nije samo trgovac, već i regulator tržišta na kojem prodavači moraju igrati po njegovim pravilima. Google nije samo tražilica, već i arbitar istine. Facebook ili X nisu više samo društvene mreže, nego infrastrukture za propagandu i kontrolu.
S pojavom umjetne inteligencije, ovaj će proces biti još brži i brutalniji. Umjetna inteligencija (AI) ne samo da povećava moć tehnoloških elita, već i dodatno istiskuje radnike iz ekonomskog sustava. Algoritmi i roboti preuzimaju uloge koje su nekoć obavljali ljudi. Oni koji posjeduju AI alate postaju nova aristokracija, dok većina ostaje suvišna radna snaga.
Upravo ta struktura moći odgovara akceleracionističkoj desnici. Umjesto otvorene revolucije, tehno-akceleracionisti zagovaraju tihu transformaciju svijeta u kojem će tehnokratska elita preuzeti potpunu kontrolu. Autoritarnost više ne mora dolaziti kroz vojnu silu ili državnu represiju, već se može ostvariti kroz nevidljive algoritme, automatiziranu cenzuru i ekonomski sistem u kojem obični građani više nemaju mogućnost sudjelovanja, osim kao pasivni korisnici korporativnih platformi.
Financijska industrija također nije imuna. Kriptovalute i blockchain tehnologije reklamiraju se kao alati za osnaživanje pojedinca, a predsjednik SAD-a Donald Trump je nedavno imenovao pet kriptovaluta za koje želi da budu uključene u novu stratešku rezervu – Bitcoin, Ethereum, XRP, Solana i Cardano – sa ciljem da SAD postanu, kako je rekao, “kripto prijestolnica svijeta”, što je naglo povećalo cijenu spomenutih valuta na tržištu. Blockchain je decentralizirani sustav za vođenje digitalnih zapisa (blokova) koji su povezani kriptografskim metodama. Njegova osnovna svrha je omogućiti sigurnu i transparentnu pohranu podataka bez potrebe za centralnim autoritetom.
Najpoznatija primjena blockchaina su kriptovalute poput Bitcoina i Ethereuma, no koristi se i u financijama, logistici, digitalnim ugovorima i drugim sektorima, ali u stvarnosti omogućuju stvaranje paralelnih ekonomskih sustava u kojima bogatstvo ostaje unutar zatvorenih krugova digitalnih elita. Web3 ideologija obećava decentralizaciju, predstavljajući viziju interneta u kojoj bi korisnici imali veću kontrolu nad podacima, financijama i digitalnim identitetima, umjesto da ovise o centraliziranim korporacijama. Temelji se na blockchain tehnologiji i smart kontraktima, s ciljem stvaranja mreže u kojoj bi pojedinci izravno upravljali svojim resursima, bez posrednika poput banaka ili tehnoloških divova. U praksi, međutim, moć se koncentrira među vlasnicima velikih tokena i rudarskih operacija.
Politička moć slijedi istu putanju. Političari više ne trebaju tradicionalne medije – sada izravno komuniciraju s biračima putem Twittera, YouTubea i TikToka. No, tko odlučuje čiji će se glas čuti, a čiji će biti utišan? Ne političari, ne građani, već algoritmi. Demokracija postaje talac korporacija koje definiraju pravila digitalnog prostora. Digitalne platforme postaju ključni akteri u političkim procesima, ne samo kao posrednici, već i kao skriveni regulatori javnog diskursa. Kada se pojave sumnje o manipulaciji, odluke o moderiranju sadržaja i ograničavanju dosega pojedinih informacija donose upravo tehnološke kompanije, bez ikakvog demokratskog nadzora ili transparentnosti. Mnogo je slučajeva koji pokazuju kako moć više nije u rukama izabranih predstavnika, već u kodovima i algoritmima koje kontrolira nekolicina privatnih korporacija, te kako je tim resursima itekako moguće manipulirati uz dalekosežne i ozbiljne posljedice.
Ako se ovaj trend nastavi – a izgleda kao da ga ništa ne može zaustaviti – možemo se pozdraviti s konceptom liberalne demokracije. Umjesto toga, živjet ćemo, uvjetno rečeno, u sustavu u kojem će moć biti koncentrirana u rukama digitalnih feudalaca i onih koji žele ubrzati propast starog svijeta, kako bi na njegovim ruševinama izgradili nešto daleko mračnije.
Klikom na egidu "Ubrzaj, pa vladaj'' iznad teksta možete pročitati ostale tekstove iz serijala
