Stjepo Bartulica, eurozastupnik stranke DOMiNO, dospio je, barem nominalno, na vrh globalnog ultrakonzervativnog pokreta. U centralnoj dvorani španjolskog Senata 2. prosinca imenovan je predsjednikom organizacije Political Network for Values (PNfV), jedne od najvažnijih ekstremno desnih lobističkih mreža na svijetu.
"Učinit ću sve da slijedim put mojih prethodnika u borbi za obranu života, obitelji i slobode", poručio je Bartulica, uz pljesak dvjestotinjak sudionika godišnjeg samita PNfV-a. Bio je to vrhunac njihovog cjelodnevnog programa, u kojem su članovi organizacije – senatori iz SAD-a, eurozastupnici, aktivisti i akademici – najavljivali buduće djelovanje. Obznanili su narednu borbu do uništenja Svjetske zdravstvene organizacije i klimatskih regulacija, globalnu zabranu pobačaja, satiranje koncepta javnog obrazovanja i nametanje kućnog školovanja te uspostavu kršćanskih vrijednosti kao temelja javnih politika na Zapadu. Popisu budućih obračuna jedan od govornika dodao je atak na koncept evolucije i edukacijsko širenje kreacionizma. U buduće pobjede vodit će ih naš Stjepo.
U nekim drugim vremenima, poruke iz Madrida mogle bi se s podsmijehom odbaciti kao lupetanje kršćanskih ultrakonzervativaca koje nitko ne shvaća ozbiljno. Ne i u ovom trenutku. Za Bartulicu i njegove prijatelje, politička klima na Zapadu nikad nije bila pogodnija. Najvažniji američki sponzori mreže kojom sada predsjeda Bartulica su Fondacija Heritage, C-Fam i Alliance Defending Freedom. Oni su, naime, sukreirali i izdali Projekt 2025, set politika za buduću administraciju Donalda Trumpa, koje su preslika opisanih maksima madridskih govornika. Odlično stoje i u Evropi.
Najvažniji pojedinci PNfV-a čine jezgru lobističke mreže Agenda Europe, čiji je strateg i koordinator Željka Markić. Preko evropskih partnera Bartuličina organizacija se povezala sa svim političkim grupacijama i strankama krajnje desnice u Briselu. Njihove aktivnosti godinama financira Viktor Orbán putem paracivilnih i antihrvatskih organizacija poput Centra za temeljna prava, koji otvoreno svojata trećinu hrvatskog teritorija. U izvršnom odboru PNfV-a sjedi i Brian Brown, koji je osobno i kroz rad svoje organizacije Svjetski kongres obitelji surađivao s Putinovim špijunima i godinama promovirao četnički pokret Dveri.
Protekle godine Novosti su objavile niz tekstova o navedenim organizacijama i njihovim vezama s Bartulicom. Sada, kad je zasjeo na čelo PNfV-a, potrebno je opisati i najvažniji aspekt ove družine: organizaciju koja službeno ne postoji.
Political Network for Values osnovan je 2014. godine, s ciljem da vrši lobistički udar na rezolucije u Ujedinjenim narodima kako bi se zaustavilo globalno širenje reproduktivnih prava žena i prava LGBT zajednice. Premda je projekt pokrenut uz pomoć spomenutih američkih organizacija, stvarni inicijatori ove mreže bili su Lola Velarde i Jaime Mayor Oreja iz Španjolske te Meksikanac Rodrigo Iván Cortés. Oni su i dalje ključni ljudi PNfV-a.
Najvažniji američki sponzori mreže kojom sada predsjeda Bartulica su Fondacija Heritage, C-Fam i Alliance Defending Freedom. Oni su sukreirali i izdali Projekt 2025, set politika za buduću administraciju Donalda Trumpa
U zadnjih 15 godina trojac je više puta javno prozvan za članstvo ili povezanost s tajnom paravojnom organizacijom El Yunque, koja je prema vjerodostojnim svjedočenjima bivših članova desetljećima psihofizički mučila maloljetnike kako bi od njih napravila "Kristove vojnike", spremne da poginu za uspostavu "kraljevstva Božjeg" na zemlji, svojevrsnog kristofašističkog poretka. Pojedini španjolski stručnjaci za ovu sektu vjeruju kako PNfV služi kao paravan za globalno širenje opasnih ideja El Yunquea. S obzirom na povijest organizacije koja službeno ne postoji, jasno je zašto se prikrivena ekspanzija njihovih uvjerenja naziva opasnima.
El Yunque je nastao sredinom 1950-ih godina u Meksiku. Gonjeni paranojom od dolaska komunizma, mladi ljudi ekstremno desnih uvjerenja, pripadnici sitne i krupne buržoazije, ujedinili su se s meksičkim industrijalcima i fašističkim krilom Katoličke crkve kako bi zaustavili redistribuciju bogatstva siromašnim slojevima. Djelujući preko više desetaka organizacija koje su služile kao krinka, uspostavili su kampove za vojnu obuku svojih članova. Borilačkim vještinama, gerilskom ratovanju i rukovanju oružjem ondje su obučavali djecu, od desetogodišnjaka do studenata.
Pristupanje tajnoj sekti uključivalo je rigorozne rituale, psihofizičko mučenje i zakletvu: sekta El Yunque je najvažniji prioritet u životu svakog člana – tek nakon toga slijede obitelj i domovina. Metode pranja mozga maloljetnika uključivale su "odvajanje djece od autoriteta roditelja i obučavanje lažima". Ključni razlog za laganje bio je sastavni dio njihovog djelovanja: ni po koju cijenu pripadnik El Yunquea ne smije priznati da sekta postoji, a kamoli da je njegov član.
Prije učlanjenja, Organizacija, kako su je interno zvali, provodila je detaljne provjere obiteljskog stabla svih kandidata. Glavni razlog skeniranja obiteljske geneze duboko u prošlost bio je antisemitizam: potraga za mogućim židovskim korijenima. Sekta je vjerovala da su Židovi stvorili komunizam. U borbi za ostvarenje "kraljevstva Božjeg" na zemlji prioritet je bio sveobuhvatni rat protiv "židovsko-masonsko-komunističke zavjere u Meksiku". Zato je obavezna literatura za sve članove bila zloglasna publikacija "Protokoli sionskih mudraca". U žudnji za uspostavom kršćanske teokracije, Organizacija je legitimnom učinila uporabu nasilja, pa i ubojstva. Preko paravanskih organizacija provela je niz nasilnih akcija: bombaške napade, otmice, oružane upade u škole, atentat na predsjednika sveučilišnog odbora.
Većina članova vidljivih organizacija nije znala da zapravo rade za ciljeve El Yunquea. Tako su se u narednim desetljećima strpljivo i pažljivo infiltrirali po akademskoj, poslovnoj i političkoj zajednici, s ciljem da preuzmu sve poluge vlasti u Meksiku. Do početka dvijetisućitih zavladali su udrugom meksičkih poslodavaca koja okuplja poduzeća zadužena za trećinu meksičkog BDP-a. Sudjelovali su u izvršnoj vlasti u ponajvećim meksičkim regijama, osnovali niz medija i nevladinih organizacija i potom se infiltrirali u izvršne strukture vladavine neoliberalnog i krajnje desnog predsjednika Vicentea Foxa, koji je vodio Meksiko od 2000. do 2006. godine. Ministar unutarnjih poslova bio je njihov član.
"Mladi ljudi koji su od 1950-ih bili regrutirani i obučavani u borbenim tehnikama i uporabi oružja u antidemokratskom kontekstu, danas kao odrasli pojedinci čine novu političku klasu zemlje koja je navodno demokratska", napisao je 2003. godine novinar Álvaro Delgado u svojoj knjizi "El Yunque – Ekstremna desnica na vlasti".
Optuživana da je članica El Yunquea – izvršna direktorica i suosnivačica PNfV-a Lola Velarde (Foto: Lola Velarde/X)
Nakon objave njegovog ekstenzivnog istraživanja o sekti, koje je izazvalo skandal u Meksiku, počeli su istupati bivši članovi. Najčešće pod pseudonimom, u strahu od odmazde. Jer, otkriti postojanje organizacije i njeno članstvo u njoj najveći je životni prijestup. Prošle, 2023. godine, u meksičkom izdanju El Paisa jedan od njih ispričao je novinarki kako je unovačen 2002., kad je imao 11 godina. Regrutirali su ga u izviđačima. Najprije je ušao u paravansku organizaciju, gdje je izložen intenzivnom treningu. "Tukli su me, učili rukovati oružjem i mučiti ljude", izjavio je. Za ulazak u El Yunque trebao je proći poseban trodnevni inicijacijski tečaj. "To je kurs u kojem te otmu, pošalju te na neko mjesto, tuku te, ne daju ti da spavaš, ne jedeš, ne piješ vodu. Odjednom ti upere pištolj u čelo, glumeći neprijatelje organizacije", prisjetio se.
Četiri godine proveo je u "radikalnom ogranku", čiji su pripadnici bili zaduženi za infiltriranje u državne i savezne kongrese radi političkog napada na različite skupine koje smatraju "neprijateljima", poput gejeva, socijalista ili organizacija za pobačaj. "Nikad od mene nije traženo da ubijam ljude ili mučim. Ali u drugim vremenima takve su se stvari događale." Najveći dio zadataka odnosio se na obavještajni rad. Pratili su ljude, odlazili na događanja radi fotografiranja, snimali sastanke i izvještavali s kim se druže špijunske mete. Osim rukovanja tajnim podacima, bio je zadužen za treniranje novih članova i organizaciju inicijacijske ceremonije. Proces učlanjenja uključivao je, na primjer, provjeru golog tijela potencijalnog člana kako bi se potvrdilo da on nije "infiltrirani Židov". Obred je bio tajni čin na koji bi odveli novake s povezima na očima, natjerali ih da mole krunicu i uputili niz prijetnji: "Dobro došli u prostor bratstva i borbe. Ako je tvoja namjera da nas izdaš, bolje bi ti bilo da nas nisi sreo."
Nakon četiri godine natjerali su ga da se pridruži "radikalnom ogranku" El Yunquea – Križarima Krista Kralja, vjerskoj organizaciji prisutnoj u Meksiku i Evropi. "Bili smo kriminalci. Mnoga djela nasilja i sabotaže koja sam morao učiniti, učinio sam kao križar." Iz sekte je pobjegao 2010. godine. "Bio sam ratni stroj koji je u ime Krista mogao učiniti sve. Učinio sam grozne stvari. Kad izađeš, otkriješ sebe kao zlostavljanu osobu, jer to je ono što organski jesmo: mi smo ljudi koje zlostavlja perverzna institucija", rekao je novinarki.
U zadnjih 15 godina vrh Katoličke crkve u Španjolskoj više se puta službeno ogradio i osudio postojanje sekte El Yunque. Katolički intelektualci nazivali su je "antikršćanskom" organizacijom, "mafijom", katoličkom Al Kaidom i totalitarnim zlom
Prema tvrdnjama španjolskog povjesničara Santiaga Mate, autora knjige "El Yunque u Španjolskoj", u današnjoj strukturi meksičkog ogranka sekte na visokom mjestu je Rodrigo Iván Cortés, suosnivač PNfV-a i zamjenik novog predsjednika ove organizacije, Stjepe Bartulice. Bartulica je inače na čelnoj poziciji zamijenio Joséa Antonija Kasta, čileanskog šefa tamošnje Republikanske stranke i branitelja naslijeđa fašističkog diktatora Augusta Pinocheta. U zadnjih desetak godina najvažniji Kastovi savjetnici i politički stratezi bili su pripadnici El Yunquea u Čileu. Među njima se ističe Eduardo Guerrero Núñez, za kojeg novinar Delgado tvrdi da je vođa El Yunquea u Čileu.
Prije svega nekoliko mjeseci objavljen je tekst o povezanosti Diega Hernándeza, iberoameričkog šefa komunikacije PNfV-a s "Političkim središtem za obuku katoličkih vođa" u Meksiku, navodne paravanske organizacije El Yunquea. Vijest je objavljena povodom priopćenja Joséa Antonija Rosasa, generalnog direktora organizacije sličnog imena, Međunarodne akademije katoličkih vođa. U priopćenju iz lipnja 2024. napisao je da iza svega stoji El Yunque, čiji su članovi "ekstremisti" koji koriste "laganje kao metodu koja karakterizira ove radikalne organizacije (...) koje traže utočište u tami". "Osuđujemo njihov stil instrumentalizacije Crkve i religije za njihove tajne političke ciljeve i osuđujemo njihove prikrivene ciljeve polarizacije u društvu", poručio je.
Njegove oštre riječi dobivaju dodatno na snazi zbog činjenice da je i sam Rosas osam godina, sve do 2014., bio voditelj El Yunquea u Čileu. Svoje članstvo priznao je nakon što su novinari otkrili da je njegova akademija katoličkih vođa, koja operira u 14 američkih i evropskih zemalja, vjerojatno godinama korištena za novačenje mladih konzervativnih intelektualaca za Organizaciju. I u Čileu i u Brazilu, srednjostrujaško krilo Crkve, koje nastoji provoditi politike Vatikana, godinama vodi borbu protiv ove sekte. Kanonski zakon, naime, zabranjuje članstvo vjernicima u tajnim društvima.
Rat Katoličke crkve protiv El Yunquea eskalirao je u Španjolskoj prije 15 godina, zemlji čiji ustav također zabranjuje tajne i neregistrirane organizacije. Na zahtjev Španjolske biskupske konferencije, ekstenzivni izvještaj o njima napravio je katolički intelektualac Fernando López Luengos, profesor filozofije na Sveučilištu u Toledu. Njegovo istraživanje šokiralo je Španjolsku. Organizacija koja je bila nepoznata tamošnjoj javnosti infiltrirala se u katoličke udruge, političke strukture i konzervativne medije. Otkrivene su i ključne strategije: dolazak na izvršne političke pozicije, destabilizacija političkog života i regrutacijska mreža za mlade. Neki ideološki ciljevi: zabrana pobačaja, kontracepcije i kriminalizacija LGBT osoba.
Spomenuti povjesničar Mata utvrdio je njihovu duboku povezanost s Pučkom strankom. Po španjolskim medijskim izvješćima, ključni saveznik bio im je Jaime Mayor Oreja, suosnivač ove partije, bivši zastupnik u Evropskom parlamentu i bivši ministar unutarnjih poslova Španjolske. Oreja je suosnovao i Bartuličin PNfV te je do danas njihov počasni predsjednik. Istraživački novinari potom su otkrili duboku poveznicu s frankističkom strankom Vox, koja je nastala prije desetak godina. Ispostavilo se da su preko raznih organizacija članovi sekte davali financijsku i medijsku potporu osnivanju Voxa. Potom su mnogi od njih ušli u stranačke strukture, u kojima se nalaze do danas. Vox je jedna od rijetkih evropskih parlamentarnih stranaka koja u svom programu promovira potpunu zabranu pobačaja.
Hazte Oir navodno je ključna paravanska organizacija za El Yunque u Španjolskoj. Osnivač Ignacio Arsuaga naveden je kao jedan od vodećih ljudi sekte. On je također sudjelovao u osnivanju PNfV-a. Povjesničar Mata više je puta objavio tvrdnju da je članica El Yunquea i Lola Velarde, izvršna direktorica i suosnivačica PNfV-a.
Branitelj naslijeđa Augusta Pinocheta – Bartuličin prethodnik José Antonio Kast (Foto: SOPA Images/Sipa USA/PIXSELL)
Slično kao u Meksiku, i u Španjolskoj su potom počela izlaziti svjedočenja bivših članova. Ispostavilo se da je Organizacija i ovdje novačila maloljetnike, koji su morali prolaziti tešku fizičku, emocionalnu i ideološku obuku. Prikupljali su informacije čak i o svojim roditeljima, nerijetko katoličkim aktivistima, koje su onda korištene za njihovu potencijalnu ucjenu. Jedna španjolska srednjoškolka svjedočila je da je regrutirana sa 16 godina. "Pokušali su me očvrsnuti kao vojnika koji će biti spreman za borbu", ispričala je, opisujući kako su ih prije prisege testirali glađu, hladnoćom i uskratom sna. Zaklela se na vjernost El Yunqueu, dobila novo tajno ime i upozorenje da je za izdaju čeka stroga kazna. Od tada je morala obmanjivati roditelje, špijunirati, dojavljivati sve što se događa u kući i krasti novac. Regrutirala je brojne prijatelje, koji su ostali u sekti nakon što je ona odlučila pobjeći.
U zadnjih 15 godina vrh Katoličke crkve u Španjolskoj više se puta službeno ogradio i osudio postojanje sekte El Yunque. Katolički intelektualci nazivali su je "antikršćanskom" organizacijom, "mafijom", katoličkom Al Kaidom i totalitarnim zlom.
Bartuličini suradnici i saveznici, koji su nekoliko puta javno imenovani kao članovi Organizacije, poput Ignacia Arsuage, Lole Velarde i Rodriga Ivána Cortésa, redovno su i oštro negirali takve navode. Arsuagina organizacija Hazte Oir čak je podnijela tužbu protiv profesora Luengosa, koji je radio izvješće za španjolske biskupe, ali je sud utvrdio da su "informacije koje je iznio suštinski istinite i od javnog značaja".
Usred razotkrivanja sekte u Španjolskoj, njihovi navodni članovi počeli su širiti svoj utjecaj na međunarodnom planu. Hazte Oir je osnovao CitizenGO, globalnu peticijsku organizaciju koju vodi Arsuaga. Po mišljenju novinara i povjesničara u Španjolskoj, radi se o međunarodnoj paravanskoj organizaciji za agendu El Yunquea. CitizenGO također negira takve optužbe. Nekoliko godina poslije, prozvani pojedinci osnovali su PNfV, koju sada vodi Stjepo Bartulica.
Prije nego što je postao predsjednik, Bartulica je nekoliko godina bio član savjetodavnog odbora PNfV-a. Pritom je njegovo djelovanje u ovoj mreži inherentno povezano s njegovom političkom karijerom. U taj odbor, koji okuplja političare, došao je kao saborski zastupnik Domovinskog pokreta. Prema internim dokumentima PNfV-a, koje je objavio WikiLeaks, odbor savjetnika je sastavljen od političara koji "kreiraju politike i predstavljaju mrežu u svojoj zemlji". Njihov zadatak je širenje agende i utjecaja ove organizacije na "vlade i parlamente" matičnih zemalja. Predsjednikom je imenovan nakon što je postao eurozastupnik, sada u stranci DOMiNO.
Bartulica je član kluba Evropskih konzervativaca i reformista, u kojem su neke od najvažnijih krajnje desnih stranaka u Evropi, poput Braćo Italije i poljskog Prava i pravde. Godinama je povezan i s američkim organizacijama koje su napisale Projekt 2025, poput Fondacije Heritage. U Hrvatskoj je više puta na konferencije dovodio individue poput Lole Velarde, Čileanca Kasta i drugih isturenih pripadnika PNfV-a. Bartulica ima i odlične odnose s Orbánovim organizacijama koje su zadnjih nekoliko godina uplatile stotine tisuća eura za samite PNfV-a. Ne odmaže mu ni činjenica što je član Opus Deia, koji je u mnogim zemljama povezan s El Yunqueom. To je samo nekoliko mogućih razloga zbog kojih je političar iz rubne evropske zemlje postao čelni čovjek globalne fundamentalističke mreže, čiji članovi raspolažu stotinama milijuna dolara. I drukaju za mračne i opasne ideje, uz izvjesnu političku podršku Trumpove administracije.
Novosti su od Bartulice tražile da se očituje vezano uz navode da je vrh PNfV-a povezan s tajnom sektom koju je čak i Vatikan odbacio. Pitali smo ga i da komentira pojedine članove izvršnog odbora, poput Briana Browna, koji je godinama promovirao četnike iz Dveri. Kao i činjenicu da će voditi organizaciju financiranu sredstvima mađarskih organizacija koje smatraju da je Slavonija dio njihove zemlje. Do zaključenja teksta nije nam poslao odgovore.
