Naša stranka je zaista bila jedno umjetničko djelo – prozborio je Damir Biloglav u ovotjednoj emisiji "Bujica", sjetno se prisjećajući "mrtvog" Domovinskog pokreta. Bivši član stranke i reprezentant struje Marija Radića, koji će za nekoliko mjeseci aktivirati saborski mandat i svesti vladajuću većinu na rubnih 76 glasova, pobjedu Ivana Penave usporedio je s krađom Rembrandta. Portretirajući Penavine ljude kao nepismene troglodite lišene osjećaja za visoku kulturu, potom je objasnio da su lopovi bacili Rembrandtovu sliku (ideologiju) na pod i kod HDZ-a utržili okvir (stranku) kao sekundarnu sirovinu. "Pa to me podsjeća na ulazak partizana u Zagreb 1945. godine! Penava kao ovi njegovi partizani!" dobacio je Bujanec, vidno zadovoljan dosjetkom. Biloglav se složio, rekavši da će oni u budućnosti napraviti još ljepšu stranku.
Nakon spektakularno urnebesne borbe za prevlast u DP-u, u kojoj su Penavini ljudi nazivani kokošarima, konjokradicama, lopovima, razbojnicima i govnima koji kradu izbore i novce namijenjene nalaženju ratnih zločinaca, ne znaju se prekrižiti i koriste stranačka sredstva za najam luksuznih kvadrata, tako su postali i partizanska divizija. U toj metafori, profinjeni kolekcionari umjetnosti, ujedno i luzeri u pičvajzu na krajnjoj desnici, moraju biti ustaše. Za slučaj da pokoji gledatelj nije shvatio o čemu su pričali, Bujanec je zašao u polje doslovnosti. Emitirao je snimku na kojoj razgaljena mladež u Imotskom pjeva "Evo zore, evo dana". Samo kako bi rekao da Penavina frakcija želi sankcionirati mladolike pjevače ustaške pjesme. Za razliku od Radićevih, koji to nikada ne bi učinili. Zato što su ih ljubitelji ustaša doveli na vlast.
Iz skice ovog razgovora nameće se vizija budućih napada na Penavinu struju, koja će biti fokusirana na ključnu razliku između onih koji su otišli i onih koji su ostali. Potonji, naime, nisu dovoljno filofašisti. Prema Srbima, ženama, gejevima, kulturi. I još koaliraju s HDZ-om. Do narednih lokalnih izbora, koji će biti održani sljedeće godine, puno je vremena. Ako bude sreće, konflikt će biti jednako zabavan, intenzivan i razoran kao što je bio dosad, taman toliko da se iscrpe ionako minorne šanse i jedne i druge strane u bilo kojim budućim izbornim ciklusima.
Novac, znanje i volja su svakako na strani poraženih. Radićeva struja je pokupila intelektualni skorup, financijski kapital i propagandno krilo ove neobične družine. Većina emisija političkog tipa na Z1 televiziji, koje se reproduciraju i na mnogim drugim lokalnim televizijama, druka za njihovog (nekadašnjeg) stvarnog vlasnika. Naoružani neiscrpnim blagom indiskrecija o donedavnim stranačkim kolegama, mjesecima će zagorčavati život depeistima pred najbrojnijim biračkim tijelom – ljudima koji konzumiraju ovakve sadržaje. Gledatelji mogu očekivati mješavinu drame, trilera i komedije u tjednim porcijama, usmjerenu prema onima kojima su Bujanec i njemu slični do jučer cjelivali zadnjice.
Za buduće sukobe imaju i sve više pješadije. Teško je u realnom vremenu pratiti razmjere raskola u DP-u, zato što o brojkama lažu i jedni i drugi. Ali je moguće zaključiti da iz stranke istupaju čelništva i cijele podružnice iz Zagrebačke, Osječko-baranjske i Bjelovarsko-bilogorske županije. Ostali su bez vijećnika u Zagrebačkoj skupštini i Osječko-baranjskoj županiji te Gradu Osijeku. Navodno je prisutno nezadovoljstvo i u koprivničko-križevačkoj, varaždinskoj i karlovačkoj podružnici. Jug je zasad veća misterija. Najizgledniji je odlazak određenog broja članova iz Zadarske i Splitsko-dalmatinske županije. Među njima su navodno i autori najsvježije hajke protiv Bijelog dugmeta i recentnog prijedloga da se himna svakodnevno intonira u hrvatskim školama. Ako je do prošlog tjedna DP doista imao više od deset tisuća članova, egzodus bi se mogao brojati najmanje u stotinama.
Do zaključenja ovog teksta jedino je sigurno da je DP napustila većina prepoznatljivih lica. Među ostalima, ispisivanje su zatražili ili najavili članovi bivšeg izvršnog tijela stranke, eurozastupnik Stjepo Bartulica, parlamentarci Igor Peternel i Krešimir Čabaj, zatim Davor Dretar Drele, Slaven Dobrović, Branka Lozo i spomenuti Biloglav. Otišao je i Željko Pervan. Ako je vjerovati desnim medijima, ispisao se i Slobodan Prosperov Novak. Navodno je nezadovoljan i Damir Markuš, jedan od utjecajnijih veterana HOS-a, koji je predvodio zadnju vukovarsku kolonu sjećanja, uz odobrenje i blagoslov Ivana Penave. Iz stranke su, ukratko, otišle veteranske i intelektualne perjanice DP-a, ali i urednici i najvažniji autori predizbornog programa, onog šovinističkog kupusa u kojem su prijetili smanjenjem poreza, novim privatizacijskim ciklusom, cenzurom medija i obrazovanja, napadom na ženska i manjinska prava.
Uz očiglednu prednost boravka u izvršnoj vlasti i prevlast u stranci, pobjednička strana se svela na anonimuse. Izuzmu li se prepoznatljiva i specifična lica Penave ili Stipe Mlinarića, nejasno je tko će ubuduće u eteru postojano pričati besmislice i gluposti. Manje je pritom bitno zašto je došlo do raskola. No, suprotno argumentima o nekakvoj izdaji ideoloških principa, koji su navedeni i na početku ovog teksta, razlozi su po svemu sudeći znatno pragmatičnije naravi. Gola borba za dominacijom nad strankom.
Činjenica da od Plenkovića nisu dobili Ministarstvo kulture kao navodni motiv raskola iskrsnula je tek u kasnoj fazi otvorene borbe za DP. To je od samog početka bio problem jedino pojedincima poput Josipa Jurčevića, koji je odmah principijelno istupio iz kluba DP-a. Svježe inzistiranje na ovom razlogu gubitničkoj frakciji samo služi za naglašavanje budućih razlika: signaliziranje biračima da ih je preostalo vodstvo izdalo, za razliku od njih, koji su se tome usprotivili. Što je laž. Nikada među njima nije bilo značajnijih ideoloških razlika ili zdvajanja zbog (ne)ispunjenih ciljeva u Vladi. Problem je nastao zato što su se Radićeve marionete odmetnule od dojučerašnjeg gospodara. Poduzetnik koji je umislio da će mu biti dovoljno upravljati pokretom iz sjene ozbiljno se preračunao. Penavi je prepustio imenovanja po Vladi i stranci. Izvršna tijela ovaj je potom napučio lojalistima, u pravo vrijeme raspisao unutarstranačke izbore i uz pomoć određenih delegatskih makinacija rasturio suprotnu stranu.
Na glasu u desnim medijima kao vrsni menadžer, Radić je tako vlastitom zaslugom ispao naivni bezveznjak, ostavši bez poluga moći u Vladi i mogućnosti da do sljedećih parlamentarnih izbora poveća utjecaj poslovnom lobiju s kojim je uvezan. S druge strane, Penava je konačno dobio svoju stranku. Koja je, k tome, prisutna u Vladi. Što je više nego solidan uspjeh za čovjeka tanašnih upravljačkih kapaciteta i još tanjeg samopouzdanja. Sada je pred njim borba da cementira situaciju u Vukovarsko-srijemskoj županiji i ne doživi potop na idućim izborima u ostatku zemlje. Ulaskom u koaliciju s HDZ-om šanse su se smanjile i bez ovog raskola. Cijepanjem stranke ozbiljno se približio sudbini HSP-a Ante Đapića. Gotovo je sigurna DP-ova buduća politika podvojene ličnosti: ekstremizam namijenjen srpskoj manjini, a tobožnja umjerenost ostatku stanovništva. Pored HDZ-a i drugih manjih stranaka, međutim, na desnom centru za njih neće biti prođe, a na okrajku ih čekaju odmetnute ajkule koje nemaju ništa za izgubiti. I još (više) ne surađuju s HDZ-om.
Osim u desničarskim medijima i na lokalnim razinama, sukob je izvjestan i u Saboru. Oduzme li se Biloglav iz saborske većine, ona će biti smanjena na graničnih 76 zastupnika. S druge strane, moguće je da će tri bivša zastupnika DP-a ući u savez s desničarima koji su ih se odrekli zbog koalicije s HDZ-om. Radi se o četiri do pet potencijalnih zastupnika, od Jurčevića do Vesne Vučemilović, što znači da bi skupa mogli imati približno jednak broj ujedinjenih zastupnika kao i DP. Svi članovi DP-a koji su ostali, s naglaskom na likove poput Penave i Mlinarića, zaslužili su obilje najgorih napada koji će ih iz suprotnog tabora neminovno snaći u narednim mjesecima, jer su godinama emitirali iste količine mrzilačkog sadržaja. Kada bi se obje strane u sukobu oslikalo jezikom umjetnosti Biloglava i Bujanca, nastao bi jedinstven portret. Hulje na platnu.
