Na ulasku u prostore kustoskog kolektiva BLOK na zagrebačkoj Trešnjevci u utorak ujutro vas je dočekalo neugodno iznenađenje – plakati s provokatorskim porukama "Živjela crvena Trešnjevka" i "Vratimo komunizam". Što mislite, tko stoji iza njih?
Nezahvalno je o tome javno nagađati, no teško se oteti dojmu da su oni povezani s napadom i diskvalifikacijom našega rada do kojih je došlo povodom natječaja za izbor ravnatelja u Muzeju grada Zagreba. Provokatori su ovoga puta bili oprezni, pa se tako njihova "intervencija" ne može pred policijom okarakterizirati ni kao prijetnja niti kao oštećivanje imovine, no ako nije prijetnja, ovo je svakako upozorenje. Podrška koju smo odmah primili od kolega, publike i suradnika izrazito nam je puno značila i ona je upozorenje s naše strane nepoznatim počiniteljima – nismo slabi i ne damo se zastrašiti!
Svemu je prethodila objava otvorenog pisma dijela zaposlenih u Muzeju grada Zagreba, i to nakon što vas je većina članova Upravnog vijeća predložila za novu ravnateljicu te institucije, kao i hajka desnih medija. Jeste li očekivali takvu reakciju?
Ne, na natječaj sam se prijavila s najboljim namjerama i iskrenim žarom da stavim na papir svoju viziju te institucije i punog ostvarenja njenih potencijala. S druge strane, više ne mogu ni izbrojiti koji po redu je ovo natječaj za ravnatelja MGZ-a koji se pretvara u fijasko, stoga su očito u pitanju dubinski problemi i ovo se možda i moglo očekivati.
U otvorenom pismu su poručili da niste najstručnija kandidatkinja, da niste predali svu potrebnu dokumentaciju na natječaju kao i da ste politički nametnuti kadar. Kako to komentirate?
Za početak treba reći da je natječaj propisao uvjet od deset godina rada u kulturi (ili pet godina rada u muzeju), bez daljnjih preciziranja što to znači, a kao dokaz je predvidio više mogućih dokumenata, između ostalog e-izvadak Zavoda za mirovinsko osiguranje. Takav dokument, na kojem je vidljivo da sam u BLOK-u zaposlena u kontinuitetu od 2010. godine, dostavila sam na natječaj, a suprotno insinuacijama iz pisma, nisam primila nikakav zahtjev za dopunom. U vezi s tim poslan je zahtjev za demanti medijima koji su pismo prenijeli.
O mojoj stručnosti za ovo radno mjesto mislim da je neprimjereno da sudim sama, pa pozivam članove Upravnog vijeća koji su me predložili, Tvrtka Jakovinu, Maroja Mrduljaša i Ivu Prosoli Stojkovsku da obrazlože svoju odluku. Također mislim da preostali članovi Upravnog vijeća, Miljenko Gregl i Boris Mašić, koji su imali prilike iščitati moj životopis i program te voditi sa mnom intervju, jesu donekle svjesni mojih kompetencija i referenci – temeljenih na više od deset godina rada u udruzi koja iza sebe ima oko stotinu produciranih umjetničkih projekata, četiri dugoročna kontinuirana programa, 14 suradničkih projekata, od kojih su četiri financirana iz EU-fondova, 20 publikacija, tri međunarodne nagrade itd. Ipak, vjerujem da dio kulturnih radnika iz javnog sektora ima krivu predodžbu o radnim uvjetima na nezavisnoj sceni zbog koje ih se lako može izmanipulirati i navesti da zaključe da, kao osoba koja nema iskustvo rada u muzeju, ne mogu nikako biti kompetentna za ravnateljsko mjesto. Vjerujem da nisu svjesni da moj rad u BLOK-u podrazumijeva obavljanje niza složenih zadataka, od apliciranja na fondove, istraživanja, terenskog rada, osmišljavanja koncepata, preko suradnji s nizom institucija i pojedinaca, pisanja tekstova, produkcije radova, do promocije i medijacije, izdavaštva i edukacije te administracije, pri čemu su udruge, kao i javne ustanove, također obavezne djelovati sukladno nizu zakona te voditi računa o svakoj potrošenoj kuni. Također, BLOK je vrlo jasno profilirana udruga, koja unatoč šarolikoj lepezi programa i formata ima izgrađenu publiku i prepoznatljiv pristup. To je rezultat pažljivog višegodišnjeg strateškog planiranja i uspjeha u tome da se u neizvjesnim uvjetima projektnog financiranja ne izgubi kompas na putu prema ostvarenju naše vizije.
Vaš predloženi program rada utemeljen je na participaciji građana i progresivnom promišljanju urbaniteta. Smatrate li da se iza otpora djelomično krije i strah od promjene dosadašnjeg načina rada Muzeja?
Strah od promjene uvijek postoji i on je donekle razumljiv. Strah pred ravnateljicom s nezavisne scene može proizlaziti i iz činjenica da se u domaćim medijima izrazito forsira koncept uhljeba koji implicira da su osobe zaposlene u javnom sektoru na sigurnim radnim mjestima krivci za sve. Mi iz BLOK-a smo često kritizirali taj koncept, a također, kao članovi platforme Za K.R.U.H. zagovaramo bolje radne uvjete u kulturi, više javnih izdavanja za kulturu, više stabilnih radnih mjesta, adekvatne plaće i manje opterećenje administracijom. Vjerujem da dio kulturnih radnika iz zagrebačkih muzeja uopće nije svjestan tog segmenta našeg rada i da možda očekuju prijetnje otkazima, zahtjeve za prekovremenim radom, forsiranje drugih izvora financiranja naspram javnoga itd. U stvarnosti, kao što sam i navela u svom programu, ja sam otvoreni protivnik komercijalizacije muzeja, kao i prekarizacije rada u kulturi. Smatram izrazito važnim da radnici rade učinkovito i s interesom, da se stručno usavršavaju, da primaju adekvatne naknade za svoj rad i da su svjesni da prava, koja imaju kao stalno zaposleni, ne proizlaze iz dobre volje ravnatelja nego iz zakona. Osim toga, voljela bih vjerovati da se ovdje radi o strahu od drugačijeg pristupa, u smislu veće demokratizacije i drugačijeg pristupa temama, jer to su promjene na koje se ljudi polako mogu naviknuti, a ne o strahu pred revizijom stanja u kojem se Muzej nalazi. Tko god zasjedne u ovu vruću stolicu, vjerujem da će poduzeti reviziju fundusa, a možda i zatražiti vanjsku financijsku reviziju, no toga se boje samo ustanove čije poslovanje nije sasvim čisto.
Možemo li reći i da se radi o negativnim posljedicama ostavštine Bandićeve vladavine?
Ravnatelj Muzeja grada Zagreba godinama je bio Vinko Ivić, a nakon poništenog natječaja 2019. Milan Bandić ga proglašava vršiteljem dužnosti, da bi mu nakon godinu dana i još jednog poništenog natječaja bila produžena funkcija, što je u najmanju ruku neobična praksa. Za Bandićeve vladavine nisam primijetila da su radnici složno i javno progovarali o činjenici da se natječaji poništavaju, a Ivić ostaje na poziciji.
Jesu li vas njihove reakcije imalo pokolebale?
Stojim iza svog programa, a radnike Muzeja pozivam da raspravu o tome tko treba voditi tu instituciju i koju ulogu, prava i odgovornosti u tome mogu imati zaposlenici, pokrenu u javnosti kad javni natječaj službeno završi, jer bih voljela vjerovati da interes koji su pokazali za ovu temu nije samo izlika za političke obračune. U sklopu naše inicijative, nagrađivanog projekta Muzej susjedstva Trešnjevka, pokrenuli smo upravo takvu raspravu i na web stranici objavili nacrt modela koji otvara drugačije perspektive upravljanja muzejima.
Što dalje? Koji su vaši planovi za Muzej?
I dalje stojim iza svog programa, ali treba pričekati moguće raspisivanje novog natječaja. Ovaj slučaj pokazuje da su u celofan stručnosti zamotani napadi s ekstremne desnice. No nade uvijek ima, a oni su jaki koliko smo mi slabi.
