Sa Zvonimirom Dobrovićem, osnivačem udruge Domino i umjetničkim direktorom Queer Zagreba, koji obilježava jubilarnih 20 godina, razgovaramo o iskustvima te manifestacije, kao i o njezinim umjetničkim i društvenim doprinosima u Hrvatskoj.
Kada se podvuče crta, koji su najznačajniji dobici koje je ostvario ovaj festival u 20 godina svoga postojanja?
Iz same usporedbe naših početaka s kordonima specijalne policije ispred GDK-a Gavella gdje je održana prva predstava 1. Queer Zagreba i ozračja ovogodišnjeg slavljeničkog izdanja, s gotovo stotinu programa i brojnim uzbudljivim suradnjama, čini mi se kao da govorimo o razlici koja nadilazi dvije decenije. Među ovogodišnjim suradnjama posebno se ističe ona s Hrvatskom poštom s kojom smo dogovorili da se povodom 20. izdanja Queer Zagreba izda prigodna dopisnica, koju će oslikati Tisja Kljaković Braić. Queer je dvadeset godina radio upravo na stvaranju okolnosti za baš ovakve prodore kreativnih veza i normaliziranja ideje različitosti, jer nam je to kao društvu neprekidna potreba.
Oportune i glupe desnice ne treba se bojati, protiv nje se treba boriti – edukacijom. Zaslužili smo kao društvo bolju i pametniju desnicu, jer pored ovakve svi ćemo otupjeti
Queer Zagreb pripada odrednici alternativne kulture. Što bi to u slučaju ove manifestacije značilo?
Moj je cilj s Queer Zagrebom oduvijek bio postići veliku vidljivost i ravnopravnost queera te osnažiti javno djelovanje naše organizacije. To uključuje beskompromisno razotkrivanje i odbijanje raznih kalkulantskih pokušaja "stišavanja" Queera zbog bilo čije homofobije ili, još gore, autohomofobije. Ono što je naša alternativa trebala ponuditi sveprisutnom heterocentrizmu jest upravo queer koji je hrabar, koji se ne boji ili srami samog sebe. Na to nisu bili navikli – na pedere i lezbe koji se ne srame da su pederi i lezbe. To je ono što Queer Zagreb još uvijek nudi – otvorenu i javnu borbu protiv institucionalizirane i individualne homofobije bez fige u džepu. Ja osobno homofobiju, pogotovo onu usputnu i nesvjesnu, nanjušim odmah – a takvu finu, homofobiju u rukavicama, najviše volim razotkrivati. Paralelno s tom misijom prodora queera u kulturni i javni centar bilo mi je važno pratiti i prepoznavati umjetničke, aktivističke i društvene margine koje su se pojavljivale na horizontu i davati im prostor i glas unutar programa Queer Zagreba.
Sami udaramo tempo
Koji su doprinosi Queer Zagreba u prostoru inovativne estetike?
Najveći doprinos je u samom definiranju queera, a to je da je, ovisno o geografiji, svaki queer izričaj različit, autentičan i točan u odnosu na određeno mjesto i vrijeme u kojem se zbiva. Queer, naravno, postoji posvuda: od Argentine, Tajlanda, Tunisa do Nizozemske i Hrvatske i upravo u različitosti svakog tog queera koji je određen okolnostima u kojima nastaje i leži umjetnička vrijednost i moj kustoski interes. Mene zanima nadogradnja one razina queera koju svi mogu prepoznati, a to je razina raznih inverzija, ili trasha ili campa. Osuvremenjivanje te abecede queer estetike je ono što izdvaja Queer Zagreb i što ga i danas čini umjetnički relevantnim i jedinstvenim događanjem u Hrvatskoj i mnogo šire.
Dosta umjetnika, kazališnih ljudi, pisaca, muzičara i drugih nastupalo je u raznim programima vaše manifestacije. Koji su bili najupečatljiviji?
Ugostili smo svih ovih godina više od 500 umjetnika u našim programima pa bih rekao da su velike pomake za našu organizaciju od međunarodnih umjetnika učinili Raimund Hoghe, Eisa Jocson, Jerome Bel, Vaginal Davis, Bruce LaBruce, Ivo Dimchev i drugi. Od domaćih umjetnika su za Queer Zagreb mnogo značili Matija Ferlin, Silvio Vujičić, Ivica Buljan, Radojka Šverko, Anica Tomić i Jelena Kovačić, Bruno Isaković, Le Zbor, Helena Janečić, Ana Opalić te brojne druge autorice i autori – kojih ćemo se dotaći u knjizi koju planiramo objaviti sljedeće godine o razvoju ove jedne drugačije ideje queera koju smo kroz Queer Zagreb istraživali. No jedan od najvažnijih realiziranih projekata jesu istraživanje i knjiga "Usmena povijest homoseksualnosti u Hrvatskoj" koju sam uredio s Gordanom Bosancem, a na kojoj su stručno surađivali Amir Hodžić, Nataša Bijelić i Karmen Ratković. Objavili smo dosad četrdesetak naslova, ali čini mi se da je ovo knjiga koja ostavlja dugoročni trag u domaćem izdavaštvu, aktivizmu i kulturnom prostoru. Za lipanj pripremamo objavu audio izdanja ove važne knjige pa se nadam da će ona time dobiti i novu publiku i još jedan život u javnosti.
Queer Zagreb će uvijek tražiti načine da umanji utjecaj religije na slobodan i dostojanstven život svakoga, jer svaka religija kad-tad ograničava i slobodu i dostojanstvo
Kako se ovaj festival situirao na kulturnoj mapi Zagreba, Hrvatske i šire?
Unatoč našem dvadesetogodišnjem postojanju, ne mogu, nažalost, reći da je kulturna politika na razini Zagreba ili Hrvatske zaista prepoznala potrebu za Queer Zagrebom. Ali ovdje bih dodao da dijelimo sudbinu mnogih drugih organizacija nezavisne scene s kojima nadležni ured ili Ministarstvo kulture ne znaju točno što bi, osim što se ponekad čini da se nadaju da ćemo laganim i sustavnim iscrpljivanjem naših kapaciteta konačno iskrvariti i nestati. Nije stoga čudno da je velik dio nezavisne scene u kontinuiranom stanju otpora, borbe i preživljavanja. Generacijski se stvari ne pomiču, nema propuha u institucijama, nikome tamo nije do promjena, tako da je kulturna mapa prilično statična i pozicioniranje na njoj zahtijeva prvo da se ta mapa iznova iscrta. No mi u Queeru zato smo odlučili sami udariti tempo bilo kojeg pozicioniranja, jer smo znali da je Queer Zagreb nudio nešto novo. Nudili smo drugačiji art u domaćem i drugačiji queer u međunarodnom kontekstu. Zato smo i mogli taj koncept i preseliti u samo središte nastanka queera i organizirati desetak godina Queer New York, nudeći novo čitanje queera gradu koji je rodio queer, o čemu su pisali New York Times, Huffington Post, Financial Times i mnogi drugi mediji.
Ove godine predstavit će se i "etno Queer". Što to znači?
Do sintagme i čitave teme "etno queera" došao sam slučajno jer smo pretprošle godine surađivali s organizacijom Tara iz Deriguza kod Ličkog Petrovog Sela. Riječ je o grupi žena koje se bave pletenjem, a koju vodi jedna fenomenalna osoba, Sonja Leka, prepuna duha i kreativnosti. Ona je naprosto queer u duši i vrlo brzo smo osmislili susrete mladih queerovaca iz Zagreba koji vole pletenje i starijih gospođa iz Like koje pletu nakurnjake. Ta međugeneracijska suradnja i druženje potaknuli su me na razmišljanje da su mnoga sela diljem Hrvatske prepuna takvih zanimljivosti, poput čitave mitologije o nakurnjacima na koju smo nabasali slučajno preko organizacije Tara i da posvuda ima queera – samo ga treba malo iskopati i narodnu baštinu gledati kroz tu prizmu, jer se dosad tako vjerojatno nikad nije promatrala. Pozvao sam u ovaj eksperiment Ansambl LADO, Etnografski muzej i Institut za etnologiju i folkloristiku i krenula je tako priča koja okuplja zaista predivnu ekipu suradnica i suradnika koji dijele entuzijazam za našu baštinu, za njeno daljnje istraživanje i za sudjelovanje na Queer Zagrebu. Suradnja obuhvaća istraživačko mapiranje, selekciju i umjetničku reinterpretaciju plesne i pjevačke folklorne građe te baštine hrvatskog sela koja sadrži elemente queera. Nastoji se dati vidljivost onom dijelu baštine koji dozvoljava mogućnost igre, subverziju predrasuda i konzervativne heteronormativnosti patrijarhalnog društva. Program teži dekonstruirati uvriježenu ulogu folklora i baštine, od one koja konstruira ukrućeni nacionalni identitet, u onu koja potiče uključivost, ravnopravnost i odgovornost spram Drugoga.
Spektakularna obljetnica
Ranijih decenija bilo je dosta otpora s desne strane kulturne i političke scene u Hrvatskoj održavanju queer manifestacija, organiziranju Povorke ponosa i sl. Kako je danas?
Otpor desnice je uvijek prisutan, ali radi se o otporu koji je vrlo oportunistički postavljen i njegova vidljivost i snaga zapravo ovise o političkim okolnostima. Zato je važno ne zaboraviti da bilo koje osvojene građanske i društvene slobode vrlo lako i brzo mogu biti izgubljene ili dovedene u pitanje u određenim nepovoljnim političkim klimama. Edukacija o važnosti jednakosti, građanskoj odgovornosti i različitosti kao društvenoj vrijednosti time dobiva posebno na snazi i postaje obaveza da se provodi stalno na sve moguće načine. Društvo koje razumije i njeguje takvu vrstu političke zrelosti će biti društvo koje će teže pokleknuti pred desnim oportunizmom, a na štetu bilo kojih manjina. Takve oportune i glupe desnice ne treba se bojati, protiv nje se treba boriti, kao što rekoh, vrlo jednostavno – edukacijom. Zaslužili smo kao društvo bolju i pametniju desnicu, jer pored ovakve svi ćemo otupjeti.
Da li je Queer Zagreb imao priliku organizirati diskusije predstavnika različitih svjetonazora po pitanju različitosti i prava na identitetsku slobodu izbora? Primjerice, da li ste organizirali razgovore s predstavnicima različitih religijskih skupina na temu seksualnih opredjeljenja i slično?
Ne, takve rasprave Queer Zagreb, a ni mene nikad nisu zanimale. Naime, ne mislim da ičije osobno seksualno ili bilo koje drugo identitetsko iskustvo ili opredjeljenje ima ikakve veze ili treba biti raspravljeno s bilo koje svjetonazorske točke koja se te određene osobe ne tiče. Ima jedna odlična doskočica koja najbolje opisuje upravo besmisao takvih rasprava: "Ne sviđa ti se gej brak? Nemoj stupiti u njega." Svjetonazorske rasprave o tome su besmislene i ne treba im davati težinu, jer je u ime raznih svjetonazora koji su se osjećali pozvanim odlučivati o nečijoj budućnosti već previše života queer osoba, i mnogih drugih manjina, uništeno. Stoga će Queer Zagreb uvijek i isključivo raditi na tome da traži načine da umanji utjecaj religije na slobodan i dostojanstven život svakoga, jer svaka religija kad-tad ograničava i slobodu i dostojanstvo.
Što, sažeto rečeno, Queer Zagreb priprema ove godine?
Jednu spektakularnu obljetnicu koja u Zagreb dovodi međunarodne institucije poput British Museuma s kojim provodimo odličan suradnički program posvećen istraživanju queera u fundusima domaćih muzeja, zatim sa Sveučilištem Yale koproduciramo nekoliko scenskih čitanja novih queer tekstova, a na jesen će se u SAD-u na Yaleu održati i konferencija o queeru povodom 20. Queer Zagreba. Uskoro u Kinoteci, od 26. do 30. travnja, počinje bogat filmski program koji je odabrao Željko Luketić, a zatim od 24. svibnja do 5. lipnja u Zagreb dolaze brojni umjetnici iz cijelog svijeta koji će izvesti svoje predstave u MSU-u, ZKM-u i Zagrebačkom plesnom centru. Svečano otvorenje bit će u zagrebačkom HNK-u izvrsnom predstavom "Yira, yira" iz Argentine, koju su režirali Bruno Isaković i Nataša Rajković, a koja govori o seksualnom radu i koju izvode real-life seksualni radnici i radnice iz Buenos Airesa i Cordobe. U lipnju organiziramo, uz financijsku podršku raznih veleposlanstava u Hrvatskoj, i veliki regionalni susret svih LGBTIQ organizacija i inicijativa. A nakon toga nas čeka i nekoliko izdanja novih knjiga, obilježavanje 100 godina od smrti Marcela Prousta i, naravno, još jedan programski blok izvedbi na jesen s predstavama iz Italije, SAD-a i Njemačke.
