Humanost i dalje pronalazi svoj put do ugroženog stanovništva Banije. Grupa od petero prijatelja iz Zagreba i Ljubljane tjedan dana nakon petrinjskog potresa odlučila je prikupiti novčanu pomoć za jednu familiju. Iako tada još nisu znali za koga skupljaju novac, svatko od njih donirao je sa željom da ide direktno u ruke ljudima u nevolji. Preko Srpskog narodnog vijeća došli su do braće Ivković iz Zrinskih Brđana, 40-godišnjeg Milana i 49-godišnjeg Ljubana, koji žive u teškim financijskim uvjetima.

U četvrtak, 11. februara, uputili smo se put Zrinskih Brđana s Alanom iz Zagreba koji je u ime svoje grupe htio osobno uručiti pomoć braći Ivković. Kaže da je imao puno povjerenje u preporuku SNV-a.

- Prema priči koju mi je Marija Crnogorac ispričala, bilo mi je jasno da je u ovom području bilo teško i prije potresa, a kamoli nakon. Došli smo pomoći nesebično i bezuvjetno. Svi smo se nekad našli u teškim trenucima i znamo koliko znači kad ti netko nešto da, a da ti usput ne daje i uteg - objašnjava Alan, koji ima iskustvo direktnog pomaganja stanovništvu stradalom u potresu u Nepalu 2015., kada je sa prijateljima također skupljao novčanu pomoć.

Prikupljeni novac braći Ivković će itekako dobro doći. Milan i Ljuban primaju minimalne zajamčene naknade, a njihova majka, koja živi u staroj kući u selu dva kilometra od njih, ima jako nisku mirovinu. Uz to, Milan boluje od teškog oblika skolioze, dijabetičar je i ima smanjen kapacitet pluća. Kuća u kojoj danas žive datira iz 80-ih godina prošlog vijeka i u potresu nije pretrpjela veća oštećenja. Popucalo je svega nekoliko stakala.

Ivkovići su povratnici iz Srbije. Vratili su se 2001., a 2018. uz pomoć rođaka kupili su kuću u selu za sebe i majku. Ona, međutim, želi ostati u njihovoj trošnoj kući. Dva brata tako svaki dan pješače po dva kilometra u brdo i nazad kako bi se družili s njom. Uz njih troje, u selu živi još samo dvoje ljudi. Milan i Ljuban su najmlađi.

Mlađi Milan, zbog specifične zdravstvene situacije, često mora doktoru, ali kako selo nije povezano s autobusnom linijom, prinuđen je plaćati skupe taksiste. Do Dvora i nazad cijena te usluge iznosi 150 kuna, a do Siska čak 350. Iznimno je zahvalan Alanu i njegovim prijateljima, jer će najveći dio doniranog novca potrošiti u tu svrhu. Velika stavka za Milana i Ljubana je i hrana. Kad god mogu, prelaze u Bosanski Novi kako bi prehrambene namirnice pazarili po povoljnijoj cijeni. Posebna ishrana za dijabetičare je skupa, ali Milan kaže da prilagođava ono što na stolu ima svojim potrebama.

Uz ionako kompleksnu povijest bolesti, on je u decembru preležao težak oblik koronavirusa.

- Bio sam u bolnici u Sisku osam dana, sekunde su me dijelile od respiratora, a znamo da se rijetko ko vrati živ sa respiratora. Išao sam nedavno na kontrolu, rekli su da upala pluća još nije skroz prošla. Operirao sam kičmu pet puta, ne smijem dizati teret. Ko to nije prošao, ne daj Bože da mu se to desi, ne može znati kako je - prepričava Milan.

Cijeli rat obitelj Ivković provela je u selu. Milan i Ljuban izbjegli su sa stricem i strinom u Srbiju, dok su im roditelji ostali u svojoj kući. Pokojni otac tri je mjeseca proveo u zarobljeništvu kao civil. Milan kaže da je selo počelo propadati 1991., ali da je do 1995. još uvijek tu bilo života. Samo u seoskoj osnovnoj školi bila su 164 učenika. Milan je tad bio osmi razred. Šest izbjegličkih godina proveli su u Leskovcu, kraj Aranđelovca i u okolici Niša.

Kvaliteta njihovog života poboljšala se otkad su prešli u novu kuću i kad su je, malo po malo, početi dovoditi u red. Nedavno su postavili laminat i nabavili veš mašinu. Za seoske uvjete i duboko banijsko blato koje okružuje domaćinstva, svaki pedalj kuće Ivkovića je fascinantno čist. Milan nam otkriva da je vrlo pedantan i da kuću čisti svaka dva dana.

- Jako volim čistoću, ne hvalim se, jednostavno volim da mi bude čisto – i ja, i kuća, i svi moji - kaže Milan.

Braća Ivković upućena su u dnevnu politiku, vole gledati televiziju i čitati novine. Milan kaže da bi prije kupio novine nego hranu. Čita sve: 24 sata, Novosti, sportske novine, a voli i srpski list Skandal, jer svestran kakav jest, prati i estradu. Ivkovići su početkom februara od SNV-a dobili televizor i, baš na dan kad im je u goste došao Alan iz Zagreba, montirali su uređaj uz pomoć prijatelja.

Ivkovići i Alan odlučili su ostati u kontaktu. Brzo su skovali dogovor o sljedećem susretu na proljeće. Njihov novi drug iz Zagreba kaže da se nada kako će se dogoditi jedna vrsta dugoročne aktivacije i umjerenosti prema Baniji.

- Dogodila se svijest o ovoj regiji, od svih u Hrvatskoj i šire, i to je dobro. Bitno je da pomoć završi u pravim rukama. Ovo je područje blizu Zagreba, ali jedno je geografska blizina i blizina novčanih tokova i aktivnosti, to su dvije različite kategorije. Ovaj kraj se zaobilazi. Banija je uskraćena za turizam, industrije, usluga, izvoza, infrastrukture i ostalog. Nadam se da će se možda u nadolazećem razdoblju to promijeniti - zaključuje Alan.