Katastrofične scene uzrokovane porastom temperatura, koje su ranije bile karakteristične za zemlje globalnog Juga, postaju naša svakodnevica. Kako je to pržiti se na plus 40, a potom zbog enormnih suša ispresijecanih razornim nevremenom ostati bez poljoprivrednih usjeva i pitke vode, ovoga ljeta, intenzivnije nego ikada ranije, svjedoče i stanovnici razvijenog Zapada koji, uostalom, zbog svog načina života i povijesti obilježene kolonijalističkim ekspanzijama snose najveću odgovornost za postojeću klimatsku krizu. Prema podacima Europskog informacijskog sustava za šumske požare, u vatrenim stihijama je u prvih sedam mjeseci ove godine izgorjela veća površina zemlje nego u cijeloj 2021. Točnije, do 16. srpnja u državama EU-a spaljeno je 517.881 hektara, što je jednako površini Trinidada i Tobaga. Svjetska meteorološka organizacija upozorava da se u tom kontekstu nalazimo tek na početku. "Takve epizode bit će sve učestalije, a negativan trend nastavit će se najmanje do 2060. godine", izjavio je glavni tajnik SMO-a Petteri Taalas.

Sudeći prema situaciji u kojoj se već desetljećima nalaze zemlje Juga te drugim kriznim stanjima kojima smo svjedočili u ranijim periodima, neminovno je da će posljedice klimatskih promjena i kod nas utjecati na produbljivanje postojećih nejednakosti. Naime, istraživanja Ujedinjenih naroda pokazuju da 80 posto dosad raseljenih osoba zbog klimatskih promjena čine žene te da su one češće žrtve prirodnih nepogoda. Također, na globalnoj razini žene, uglavnom zbog toga što čine većinu siromašnih, obavljaju više poslova koji izravno ovise o prirodi, a kako se ekstremni vremenski uvjeti pojačavaju, sve je ugroženija i njihova materijalna egzistencija.

Za to vrijeme u tijelima koja donose odluke o klimatskoj politici dominiraju muškarci. "Onaj tko tako postupa, gotovo je sigurno osuđen na propast. Jednostavno, utakmicu ne možeš igrati samo s pola ekipe jer ćeš je najvjerojatnije izgubiti", poručila je nedavno afrička klimatska aktivistkinja Vanessa Nakate te pozvala svjetske vlade i predstavnike nadležnih institucija da u svoj rad uključe veći broj žena, koje, uostalom, dominantno nose globalne, aktivističke pokrete za klimatsku pravdu. Tako je i u Hrvatskoj, gdje većinu u okolišnim inicijativama također čine mlađe žene. O tome što ih je motiviralo na akciju, kao i o koracima nužnima za transformaciju postojećeg stanja, za Novosti govore Marija Mileta, Ivana Kordić, Hana Matović i Dubravka Vitali Čepo.

 

Marija Mileta

Sudionici Međunarodnog susreta stručnjaka za plin, koji su se proljetos okupili u jednom opatijskom hotelom, nemalo su se iznenadili kada je grupa aktivistkinja i aktivista oboružana zviždaljkama i transparentima prekinula njihov skup. Onaj s natpisom "The gas business is a crime" (Plinski biznis je zločin) držala je Marija Mileta iz Zelene akcije koja u toj udruzi obnaša funkciju voditeljice komunikacija i kampanje za uklanjanje plina. "Ovdje su se zapravo susreli stručnjaci za uništavanje klime koji trenutna geopolitička previranja koriste za nastavak i širenje štetnog plinskog biznisa. Ova konferencija služi samo tome da se plin, a posebno LNG, proda kao čist i dugoročan izvor energije. No to ne može biti dalje od istine jer je taj energent, pretekavši ugljen, postao drugi najveći izvor emisije ugljika u Europi", poručila je tada Mileta, koja iza sebe ima dugogodišnji aktivistički angažman. Gotov je nemoguće nabrojati akcije u kojima je sudjelovala od 2010. godine, kada se kroz kampanju "Pravo na grad" priključila Zelenoj akciji.

- Tada sam shvatila da je taj kolektiv puno više od organizacije za zaštitu okoliša i prirode te da ima istinski aktivistički duh i osjećaj za društvenu pravdu - objašnjava Marija, čiji je dublji susret s temom klimatskih promjena vezan uz Young Friends of the Earth Europe.

U sklopu te međunarodne mreže 2012. sudjelovala je u organizaciji događaja u Bruxellesu na kojem se okupilo preko 70 mladih iz cijele Europe kako bi pratili UN-ovu klimatsku konferenciju u Kataru, učili o klimatskim promjenama i politikama te zajedno osmišljavali akcije kao odgovor na loše odluke svjetskih vlada.

- Sjećam se da sam tada bila vrlo inspirirana mladim ljudima koji su vodili mrežu i htjela sam se aktivno uključiti. Otad sam pomogla organizirati još par sličnih događanja, sudjelovala na UN-ovim klimatskim konferencijama, mnogobrojnim mobilizacijama klimatskog pokreta poput Ende Gelaende, masovne akcije građanskog neposluha u Njemačkoj, i nacionalnim klimatskim kampanjama kao što je S.O.S. za Jadran - veli aktivistkinja Zelene akcije.

Aktivistkinje Zelene akcije (Foto: Patrik Macek/PIXSELL)

Marija Mileta iz vlastitog iskustva može potvrditi da žene i djevojke čine većinu u klimatskom pokretu i u Hrvatskoj, posebno među volonterima i neformalnim organizacijama. No kada dođemo do razine upravljačkih struktura, odnosno tamo gdje je moguće utjecati i donositi odluke, dodaje ona, situacija je nešto drugačija.

- Ipak, čini mi se da se to da u zadnjih nekoliko godina poboljšalo i da je više žena na vodećim pozicijama. No zbog rodne diskriminacije je mnogima i na tim pozicijama puno teže nego muškarcima, ali to je dio šire priče - govori Mileta i ističe da je klimatska kriza pitanje društvene pravde jer njene posljedice ne osjećaju svi jednako.

U korijenu problema klimatskih promjena i rodne nejednakosti isti je kapitalistički i patrijarhalni sustav koji eksploatira i žene i Zemlju, objašnjava ona. Zbog toga smatra da je potreban feministički pristup rješavanju problema. To podrazumijeva uključivanje glasova marginaliziranih skupina, kao i potrebu da žene predvode rješenja.

- Žene nisu samo statističke brojke i žrtve klimatskih promjena, već itekako nude znanja i iskustva potrebna za ublažavanje klimatske krize. Regeneracija prirode, izražavanje solidarnosti i izgradnja gospodarstva temeljenog na brizi i blagostanju sve su više ključni za stvaranje pravednijeg i održivijeg svijeta. A feministkinje su odavno pokazale kako to ugraditi u svoj svakodnevni život, aktivizam i političke prijedloge - tumači ona.

Marija nam kaže da načelna svijest o tome postoji u domaćim aktivističkim krugovima, ali da fali suradnje i zajedničkog promišljanja.

- Još je sve više-manje na razini iskazivanja solidarnosti, a upravo bi to trebala biti zajednička borba, jer kako kažu, ne postoji planet B. Zelena akcija nastoji imati intersekcionalni pristup u svom djelovanju, pa naše aktivnosti, među ostalim, imaju rodnu i feminističku komponentu. Naravno, još moramo puno toga naučiti od drugarica iz feminističkog pokreta. Ali vrijedi i obrnuto - kaže naša sugovornica koja smatra da glavnu prepreku u tom pogledu predstavlja djelovanje unutar vlastitih, zatvoreni mjehurića iz kojih rijetko tko izađe.

- Upravo je to prijeko potrebno kako bismo zaista vodile zajedničku borbu protiv eksploatatorskog i nasilnog kapitalizma. Nije se dovoljno jednom godišnje solidarno okupiti na maršu za ženska prava ili se na Dan planeta Zemlje sjetiti okoliša i klime. To mora biti cjelogodišnja borba. Bez povezivanja i obostrane suradnje, teško da ćemo postići sustavne promjene koje zapravo svi zagovaramo - ističe Marija Mileta.

 

Ivana Kordić

Zagrepčanka Ivana Kordić za sebe kaže da je izrasla kroz civilno društvo. Cijeli njen dosadašnji profesionalni život vezan je što uz volontiranje, što uz rad u različitim udrugama. U prvoj od njih, Volonterskom centru Zagreb, provela je jedanaest godina.

- Kada sam shvatila da to iskustvo dolazi kraju, nisam imala pojma što i kako dalje. Našla sam se u fazi totalnog vakuuma. A onda su se dogodile dvije stvari koje su preokrenule situaciju - prisjeća se ona.

Prva je bila angažirani dokumentarni film "Plastični ocean" o zastrašujućem stanju naših oceana u kojima godišnje završi oko osam milijuna tona plastike. Autori su se u potrazi za mogućim rješenjima upustili u četverogodišnje putovanje, a nakon odgledanog dokumentarca za koji kaže da ju je jako dirnuo, na sličan, doduše kraći put, otisnula se i Ivana.

- U ljeto 2018. pridružila sam se jedriličaru Saši Fegiću koji je tada krenuo na put oko svijeta. Kako sam imala slobodan period, s njegovom ekipom plovila sam preko Mediterana do Kanarskih otoka. Za mene je to bilo prekrasno, transformativno, ali i pomalo uznemirujuće iskustvo. Naime, gdje god bismo spustili udicu u more, izvlačili smo plastični otpad. Zbog toga je moj ulazak u temu zaštite okoliša, odnosa čovjeka i prirode, bio jako opipljiv. Plastika je, za razliku od, recimo, klimatskih promjena, vidljiva jer je doslovno svugdje - govori Kordić.

Po povratku s putovanja pridružila se Ani Robb iz udruge La Révolution Albatros, koja je lokalnoj zajednici na Zlarinu željela pomoći da svoj otok transformiraju u prvi na teritoriju Hrvatske na kojem se ne koristi jednokratna plastika. Za svoju trud nagrađene su priznanjem Adriatic Plastic Challenge, a lokalci su se uskoro angažirali i oko revitalizacije otočke lokve, zapuštenog rezervoara vode iz kojeg su ranije napajali zemlju i životinje.

- Stvorila se jedna jako lijepa priča koja ima komponente organskog razvoja. A Ana i ja smo nakon nekog vremena otišle u smjeru koji je prerastao Zlarin jer smo kroz konstantno učenje shvatile da je problem zagađena plastikom, koji je ogroman, trivijalan naspram klimatske krize i zapravo itekako povezan s njom - kaže Ivana Kordić koja je u međuvremenu preuzela dotad neaktivnu udruga Tatavaka i preko nje u Hrvatsku donijela Klimatski kolaž.

Riječ je o edukativnoj radionici namijenjenoj upoznavanju s fenomenom klimatskih promjena, posljedicama koje one već uzrokuju te rizicima koji čekaju naše društvo ako nastavimo živjeti na neodrživ način. Bazirana je na znanstvenim činjenicama, a razvijanjem kreativnosti i dijaloga među sudionicima potiče osvještavanje emocionalne reakcije i promišljanje o vlastitoj ulozi u nastanku i rješenju postojeće krize.

Ivana Kordić (lijevo) s Majom Flajsig, koordinatoricom udruge Tatavaka (Foto: Savez izviđača Hrvatske)

- Ako se gleda iz znanstvene perspektive, proces klimatskih promjena je jako teško za razumjeti, a s druge strane se radi o temi koju ili će naša generacija morati riješiti ili će ona riješiti cijelu našu generaciju. Budući da Kolaž sve to predstavlja na zaigran i svima razumljiv način, oduševila sam se na prvu. Međutim, nisam bila sigurna kako će ljudi reagirati kod nas. U tom periodu nije bila dovoljno sazrela ni generalna svijest o razmjerima klimatske krize - objašnjava Ivana.

Na kraju se ispostavilo da nije bilo razloga za brigu. U posljednje dvije godine, koliko je dostupan kod nas, Klimatski kolaž u Hrvatskoj isprobalo je preko 2000 ljudi, od čega oko 80 posto srednjoškolaca. Njegovom širenju doprinio je i Savez izviđača, koji ga je svojim mlađim članovima predstavio u sklopu "Šumoboraca", kampanje pošumljavanja područja pogođenih djelovanjem klimatskih promjena. Takav vid suradnje ispostavio se idealnim, jer mladima omogućuje da se nakon odslušane edukacije upuste u konkretnu akciju. Lani su Klimatski kolaž "zaigrali" i članovi Plenkovićeve Vlade te drugi predstavnici nadležnih institucija.

- S donositeljima odluka ne radimo zato što to ludo želimo, već zato što shvaćamo da nije u redu doći npr. dečku kojima ima 17 godina, pričati mu o katastrofalnim posljedicama klimatskih promjena, zajedno se nakon svega tješiti, tražiti moguća rješenja… I onda što? Čekati još kojih deset godina koje zapravo nemamo da bi on postao netko i možda nešto napravio po tom pitanju - ističe Kordić i dodaje kako je važno osvijestiti da bavljenje održivošću ne podrazumijeva samo brigu za okoliš, već i dubinsku društvenu transformaciju.

Zbog toga nam je, smatra Ivana Kordić, potrebna promjena postojeće paradigme. Umjesto igranja na uobičajenu kartu straha, zastrašivanja ljudi razmjerima ekstremnih nepogoda, trebamo se okrenuti oslobađanju ljudske maše, sanjanju utopija i njegovanju uvjerenja da je drugačiji, bolji svijet zaista moguć.

 

Hana Matović

Iako u momentu našeg razgovora još uvijek nisu bile poznate finalne liste za ovogodišnje upise na fakultete, buduća brucošica Hana Matović već je znala da će njen studij podrazumijevati smjer zaštite okoliša. Naime, ciljano se prijavljivala isključivo na takve fakultete. Tako će svoj dosadašnji aktivistički angažman pretočiti i u buduću profesiju.

- Zaštita okoliša i borba protiv klimatskih promjena definitivno su moj životni put. Jasno mi je da je promjena moguća jedino ako ustrajemo na transformaciji aktualnog stanja. Mirno gledanje i puštanje da sve ide u postojećem, krivom smjeru neće nas dovesti baš nigdje - govori 18-godišnja Hana iz Samobora, koja se u protekle tri godine angažirala u različitim inicijativama.

Još kao učenica prvog razreda zagrebačke XVIII. jezične gimnazije pridružila se hrvatskoj inačici globalnog pokreta mladih Fridays for Future koji je nastalo 2018. nakon što je aktivistkinja Greta Thunberg tri tjedna prosvjedovala pred švedskim parlamentom, zahtijevajući da političari hitno počnu poduzimati značajnije akcije u suočavanju s klimatskom krizom. Uz tu inicijativu vezano je i Hanino prvo sudjelovanje u organizaciji prosvjeda prije četiri godine.

- Atmosfera je bila odlična, okupilo nas se oko 2000, a ruta je išla sve do Markovog trga gdje smo prosvjedovali ispred Banskih dvora i zgrade Sabora. U jednom momentu sam pomislila "Toliko ljudi je zagrijano za ovu temu, toliko ih skandira. Fakat nešto možemo napraviti". Na kraju se ispostavilo da do promjena ipak ne dolazi tako lako jer one u dobroj mjeri ovise o političkim odlukama - prisjeća se Matović, koja se u međuvremenu angažirala i u aktivističkoj grupi Zelene akcije te zagrebačkom ogranku pokreta Extinction Rebellion, najpoznatijeg po organizaciji marševa i direktnih akcija s ciljem postizanja klimatske i društvene pravde.

Hana Matović na Klimatskom maršu (Foto: Matej Čelar/XR Zagreb)

Hana ne gleda blagonaklono na poteze koje u tom smjeru (ne) poduzima ovdašnji politički vrh. Dodaje i da je osvještavanje generalne populacije o toj problematici izuzetno težak zadatak, pogotovo nakon perioda lockdowna u kojem aktivisti nisu mogli organizirati prosvjede ni s klimatskim temama doprijeti do mainstream medija. Situaciju je dodatno zakomplicirao rat u Ukrajini, od kojeg su već profitirali predstavnici industrije fosilnih goriva.

- Dobar dio ljudi i dalje na posljedice klimatskih promjena gleda kao na nešto daleko, neopipljivo. Odnosno, odbijaju postati svjesni poteškoća jer im se jako teško nositi s katastrofičnim scenarijima. Naprosto im je lakše živjeti bez suočavanja s problemima pa ih konstantno potiskuju. A oni su već na našim vratima, vidimo što se događa zadnjih dana - govori naša sugovornica dok ispijamo kavu u debelom hladu, tražeći zaklon od vrućina koje haraju europskim kontinentom.

Ipak, čini se da sve to pretjerano ne zabrinjava ni njenu, mlađu generaciju. No ako je suditi po odazivima na prosvjede oni u Hrvatskoj nikako da prerastu u masovne. Hana tumači da mladi nisu motivirani za izlazak na ulice upravo zbog osjećaja da ništa ne mogu promijeniti.

- Ali taj osjećaj imaju i stariji. Većina je inertna, ne razmišlja globalno i gleda kako da uopće preživi. Bila bih presretna da je drugačije jer su ranije mladi, pogotovo studenti, bili pokretači promjena, uvijek spremni za bunt - domeće ona.

Matović smatra da dio odgovornosti za postojeću situaciju snose i obrazovne politike. Posljednjom reformom školstva ta je problematika napokon našla svoje mjesto i u udžbenicima, no buduća brucošica iz svog iskustva govori kako te teme nisu prezentirane na adekvatan način. Podaci su nabacani, uopće se ne ističe utjecaj klimatskih promjena na život pojedinaca, objašnjava nam, a sve to nedovoljno je da potakne mlade na djelovanje. Ipak, vjeruje u mogućnost promjene jer da je drugačije, kaže, ne bi se ni bavila aktivizmom.

- Promjene su doslovno nužne sada i odmah. Inače nam se ne piše dobro - veli ona i dodaje da prvi koraci u tome smjeru moraju podrazumijevati dokidanje industrije fosilnih goriva i postojećeg konzumerističkog načina života.

Pritom, ističe Hana Matović, ne treba zanemariti ni ulogu pojedinca koja se onima neupućenima naoko može učini beznačajnom.

- Naravno da se na globalnoj razini ništa neće promijeniti ako jedna osoba počne razvrstavati otpad ili kupovati samo one proizvode koji su joj nužni za pristojan život. Ali jedan čovjek može zainteresirati druga dva i tako pokrenuti val. Promjena doslovno kreće od pojedinaca - poručuje aktivistkinja.

 

Dubravka Vitali Čepo

Ekološke teme interesiraju me otkad pamtim. Odrasla sam uz more i prvo što sam počela primjećivati kao dijete bile su promjene, u to vrijeme uglavnom uzrokovane uzurpiranjem i betonizacijom obale - govori Dubravka Vitali Čepo, profesorica i predstojnica Zavoda za kemiju prehrane Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta, čiji se prvi susret s ekološkim aktivizmom dogodio tokom studija u Zagrebu.

Osobni angažman, koji je bio vezan upravo za lokalna pitanja povezana s devastacijom obalnog područja, uslijedio je nešto kasnije, dok je postojanje klimatske krize osvijestila sredinom 2000-ih, kada je zbog preuzimanja kolegija Zdravstvena ekologija počela proučavati znanstvenu literaturu o klimatskim promjenama. Tada je, kaže, shvatila da je nužna hitna i sveobuhvatna akcija, pa je jedan od logičnih koraka u tome smjeru bilo uključivanje u inicijativu Znanstvenici za klimu, čiji su članovi, što samostalno, što u suradnji s udrugama civilnog društva, dosad proveli niz edukativnih aktivnosti.

U javnosti je najviše odjeknuo njihov Apel za sustavnu klimatsku akciju, koji su s ukupno 550 potpisa znanstvenika i znanstvenica početkom 2020. godine predali Uredu predsjednika, Vladi, Saboru i nadležnom ministarstvu. Tom prilikom ponudili su im svoju pomoć u suočavanju s izvanrednim stanjem, no Dubravka Vitali Čepo kaže nam da su se predstavnici institucija uglavnom oglušili na poziv.

- Ako me pitate jesu li općenito naši političari motivirani da suštinski promijene klimatsku politiku RH i tako nas osnaže i zaštite od onoga što je pred nam, moj je odgovor – apsolutno nisu. Nema motivacije, nema hrabrosti, nema znanja, nema razumijevanja - nabraja profesorica i dodaje da joj nadu u bolje sutra ulijevaju pozitivni i inspirativni primjeri energetske tranzicije u pojedinim jedinicama lokalne samouprave.

Dubravka Vitali Čepo (Foto: Privatna arhiva)

Što se pak tiče osviještenosti domaće akademske zajednice po tom pitanja, nastavlja, postoje dobri i loši primjeri. U posljednje vrijeme primjećuje porast broja konkretnih i interesantnih znanstvenih projekata i aktivnosti vezanih uz različite aspekte klimatske krize. Budući da Dubravka predaje na sveučilištu, interesiramo se jesu li mladi u dovoljnoj mjeri uopće svjesni postojećeg problema.

- Prema mom iskustvu, velik broj njih uopće nije svjestan da živimo u trenutku u kojem su klimatske promjene ključno civilizacijsko pitanje koje možemo riješiti trenutnom sveobuhvatnom akcijom ili ga nećemo riješiti uopće. S druge strane, oni koji su svjesni problema imaju puno pitanja o uzrocima, ali i o akcijama koje doprinose rješenju. Takvi su često rezignirani i prestrašeni jer smatraju da kao civilizacija nismo spremni za sveobuhvatnu i značajnu promjenu smjera koja je nužna za zaustavljanje porasta temperature - kaže članica inicijative Znanstvenici za klimu i dodaje da je zbog toga važna dobra i usmjerena edukacija koja će osvijestiti i objasniti problem, ukazati na širok raspon mogućnosti individualnog i kolektivnog djelovanja te motivirati na akciju.

Kao znanstvenica koja djeluje u području biomedicine i zdravstva, Dubravka je na svom matičnom fakultetu sudjelovala i u pokretanju kolegija Klimatske promjene i zdravlje.

- Ima jedna lijepa izreka koja kaže da je zdravlje ljudsko lice klimatskih promjena. I to je apsolutno točno. Izuzetno je važno isticati direktne učinke tih procesa na ljude te pojasniti da su izmjene obrazaca ponašanja, primjerice načina prehrane, koji su dobri za okoliš i klimu zapravo izrazito dobri i za naše zdravlje. Tako klimatske promjene prestaju biti apstraktan pojam, a ljudi postaju svjesni akcija koje mogu poduzimati u svom svakodnevnom životu - govori Vitali Čepo, čiji se spomenuti kolegij počeo izvoditi prošle akademske godine.

Budući da je izborni, a reakcije studenata vrlo dobre, njoj sada predstoji da inovativnim tehnikama podučavanja i interesantnim materijalima privuče veći broj njih. A u međuvremenu smo je, za kraj razgovora, zamolili da zamisli nemoguće. Da na jedan dan imate svu moć svijeta, što biste prvo promijenili na polju borbe protiv galopirajuće klimatske krize, pitamo je.

- Posljednjih godina se veliki broj istraživanja bavi pitanjem adekvatnosti tehnoloških rješenja i cijene tranzicije koja je nužna za zaustavljanje klimatskih promjena. I sve analize zaključuju isto: imamo dostatna tehnološka rješenja i dovoljno novca. Jedino što nam treba je odluka da to i napravimo. Međutim, oni koji odlučuju imaju druge prioritete, što je po meni u ovom trenutku ravno zločinu. Zato moramo mijenjati ljude - zaključuje ona.