Pavao Vujnovac odlučio je i formalno postati gazda koncerna Fortenova, nekadašnjeg Todorićevog Agrokora: u posljednjih dvadesetak mjeseci vladao je tom kompanijom s oko 29 posto vlasničkog udjela, odnosno kao najveći pojedinačni nesankcionirani suvlasnik, da bi sad došao u situaciju da mu nema druge nego, u najmanju ruku, udvostručiti svoj udio i postati većinski vlasnik, jer prijeti opasnost da mu propadne ulaganje u onih 29 posto vlasništva. A kad se već mora, onda valja učiniti sve da se na tu operaciju potroši što manje novca, pri čemu je Vujnovac iz svoje sadašnje pozicije – najkrupnijeg nesankcioniranog suvlasnika – mogao utjecati na to da cijena bude prilično popularna.
Fortenova je procijenjena na fiksnih 500 milijuna eura, plus još najviše opcionalnih 160 milijuna eura, što znači da je vrijednost udjela sankcioniranih ruskih banaka, Sberbanke i VTB-a, udjela od blizu 50 posto, drastično pala u odnosu na jesen prošle godine, kad je konzorcij obaveznih hrvatskih mirovinskih fondova bio pred realizacijom kupovine ruskog vlasništva u Fortenovi: tada je bila dogovorena cijena od 500 milijuna eura za ruskih 50 posto. Još za usporedbu: Ledo, tvrtka koja je bila dio Fortenove, prodana je 2021. za 615 milijuna eura.
Intencija vlasti jest da se zaboravi prodaja plina na štetu HEP-a, odnosno na korist PPD-a, te da se ne ustanovi tko je odgovoran i kakve su veze vodstva HEP-a i vodstva PPD-a, a sigurno je da postoji povezanost Vujnovca i Barbarića
Unatoč tome što je ulazak mirovinskih fondova umjesto ruskih banaka imao otvorenu podršku Vlade i Vujnovca, sve je propalo jer je u zadnji tren odustao AZ, to jest njemački Allianz kao suvlasnik tog fonda. Tako je krahirao prvi Vujnovčev plan. Prema tom scenariju, Vujnovčeva malteška tvrtka Open Pass ostala bi najveći pojedinačni suvlasnik i nastavila bi operativno upravljati Fortenovom, s obzirom na to da se fondovi načelno ne miješaju u upravljanje i da je Vujnovac razvio skladne poslovne odnose s najmanje dva od četiri obavezna fonda, a ne bi morao uložiti ni jedan dodatni euro. Pedesetpostotna prisutnost mirovinskih fondova, usto, osnažila bi poziciju firme prema potencijalnim kreditorima i vjerojatno bi donekle smanjila trošak zaduživanja. Taj trošak trenutno je oko 18 posto godišnje, što je neodrživo.
Vrijednost kompanije, dakle, bitno se smanjila u veoma kratkom roku, ali glavni direktor Fabris Peruško, puki izvršitelj poslovnih zamisli Pavla Vujnovca i čovjek koji je u prošlih pet-šest godina na tom položaju zaradio milijunske iznose u eurima, u tome ne vidi ni trun svoje i odgovornosti svog nalogodavca, nego sve svaljuje na činjenicu ruskog suvlasništva koje u tolikoj mjeri opterećuje poslovanje da prijeti opstanku Fortenove u sadašnjem obliku. Doduše, Fortenova u sadašnjem obliku uskoro ionako ne bi trebala postojati, jer je prodaja poljoprivredne divizije (Belje, Vupik, PIK Vinkovci...) jedan od uvjeta pod kojima je prije nekoliko mjeseci produžen kreditni aranžman s američkim fondom HPS, aranžman težak milijardu i 200 milijuna eura uz, rekosmo, ukupnu kamatu od 18 posto.
No s obzirom na to kolika je aktualna procjena vrijednosti Fortenove, teško da prodaja poljoprivrednih kombinata u Slavoniji može radikalno popraviti financijsku sliku koncerna. Peruško i Vujnovac nisu objasnili na koji će to čudotvoran način, i u kojem roku, istiskivanje ruskih banaka – kojima će novac biti uplaćen na posebni račun i moći će mu pristupiti kad to dopusti režim sankcija – djelovati na tržišni položaj Fortenove. Još manje objašnjavaju koliko su firme iz Vujnovčeve Enna Grupe i njegovo Prvo plinarsko društvo u prošlih godinu i pol zaradile na novosklopljenim poslovima s tvrtkama iz sastava Fortenove, ponajprije s maloprodajnim lancem Konzum, a zaradile su desetke milijuna eura. Tvrtka Enna Fruit, uostalom, postala je vodeći domaći dobavljač voća i povrća.
Plenković i Vujnovac na presici u vezi isporuke plina Petrokemiji, Zagreb 2017. (Foto: Patrik Macek/PIXSELL)
Namjeru Pavla Vujnovca te njegovih manjinskih partnera u Open Passu Josipa Jurčevića i Damira Spudića da se domognu većinskog vlasništva u Fortenovi – ne bi, usput, bilo iznenađenje da na kraju dođu do dvotrećinskog vlasničkog udjela – sudski će osporavati Saif Alketbi iz Ujedinjenih Arapskih Emirata, ali teško da će u tome uspjeti, kao što dosad nije uspio ni u čemu što je pokušao kad je riječ o dokazivanju da je upravo on kupio ruske udjele i da mu je nezakonito uskraćeno sudjelovanje u upravljanju Fortenovom. Slično će vjerojatno završiti i kaznene prijave protiv Vujnovca i ostalih, prijave koje Državnom odvjetništvu podnosi Alketbijev hrvatski odvjetnik. Hrvatski tužitelji već petnaestak mjeseci ne uspijevaju doći do zaključka je li ili nije bilo kriminala u transakcijama između malteške firme Josipa Jurčevića s jedne, i Rade Škugor, majke Damira Škugora, bivšeg menadžera srednjeg ranga u INA-i i osumnjičenika za organizaciju preprodaje INA-inog plina po višestruko većim cijenama, s druge strane.
Damir Škugor u kratkom je razdoblju zaradio više od 100 milijuna eura. Škugorova majka Rada, trgovkinja iz Šibenika, zaradila je pak milijun i 200 tisuća eura na otkupu i brzoj preprodaji potraživanja poduzeća Dalekovod tvrtki Josipa Jurčevića. Gospođa Škugor nije uložila ni jedan vlastiti euro, jer je sve financirala Jurčevićeva firma, koja je posudila novac od Vujnovca. Je li profit Rade Škugor bio namijenjen njezinom sinu Damiru? Koji je motiv vodio Jurčevića i Vujnovca da, zapravo, doniraju milijun i 200 tisuća eura obitelji Škugor? Uzgred, Barbara Dorić, koju je Vlada izbacila iz Uprave INA-e poslije otkrića Škugorove afere, ubrzo je našla novi posao u Vujnovčevoj Fortenovi.
Vujnovac je zadužio Plenkovićev HDZ svojom ulogom u spašavanju HDZ-ove vlade nakon raskida koalicije s Mostom 2017. Njegova uloga u nagovaranju Vrdoljaka da uvede HNS u vladajuću koaliciju možda nije bila presudna, no nije bila zanemariva
Hrvatski tužitelji već pet mjeseci ne uspijevaju razjasniti je li PPD raspolagao insajderskim informacijama iz Hrvatske elektroprivrede kad je ovog proljeća oslobodio svoje skladišne kapacitete da bi mogao kupovati viškove HEP-ovog prirodnog plina, to jest INA-inog plina koji je HEP morao otkupljivati u skladu s Vladinom uredbom. HEP je preuzimao taj plin po cijeni od 47 eura za megavatsat, no nije ga imao gdje skladištiti, pa se moralo ići na aukcijsku prodaju. Osim novcem, potencijalni kupci viškova morali su raspolagati praznim prostorom u skladištu. PPD je imao neuobičajeno prazno skladište te je kupio dvije trećine tog plina, odnosno više od 200 tisuća megavatsati, po prosječnoj cijeni od 14 eura, dvostruko manjoj od tadašnje tržišne cijene i višestruko manjoj od ugovorom fiksirane cijene po kojoj je PPD prodavao plin nekim svojim velikim kupcima.
HEP je na tome u dva-tri proljetna mjeseca izgubio više od 14 milijuna eura. Premijer Plenković u nedjelju je objavio smjenu Frane Barbarića s čelnog položaja u HEP-u, ali ne zbog ove afere nego zbog toga što je splitsko Županijsko državno odvjetništvo podiglo optužnicu protiv Barbarića. Optužnica se tiče njegove nelegalne gradnje na Hvaru. Intencija vlasti jest da se zaboravi prodaja plina na štetu HEP-a, odnosno na korist PPD-a, te da se ne ustanovi tko je odgovoran i kakve su veze vodstva HEP-a i vodstva PPD-a, a sigurno je da postoji povezanost Vujnovca i Barbarića. Također, da se ne utvrdi odgovornost ministra gospodarstva Davora Filipovića i njegovog pomoćnika za energetiku Ive Milatića. Ovaj potonji, inače, bavi se proizvodnjom vina na Hvaru i to vino plasira preko Vujnovčevog Konzuma.
U proteklih desetak godina, Pavao Vujnovac narastao je od vlasnika PPD-a, tada male vukovarske firme za distribuciju plina, do uvjerljivo najmoćnijeg poslovnog čovjeka u Hrvatskoj. Kad preuzme Fortenovu, ukupni godišnji prihodi njegovih tvrtki iznosit će oko 14 milijardi eura, što je petina hrvatskog BDP-a. Osim PPD-a i Fortenove, koji generiraju debelu većinu prihoda, vlasnik je lučkih terminala u Pločama i Rijeci, ima dobro razvijenu logističku diviziju, investirao je u obnovljive izvore energije i turizam, najveći je pojedinačni suvlasnik Pevexa, veliki je distributer voća i povrća...
Frane Barbarić i Davor Filipović, srpanj 2023. (Foto: Jurica Galoić/PIXSELL)
Ključno je bilo sklapanje ekskluzivnog ugovora o distribuciji Gazpromovog plina. Nema pouzdanih podataka o tome kako je Vujnovac uspio isposlovati taj ugovor i kako je uspio uvjeriti Ruse da mu daju maržu kakvu nisu davali svakome, ali poznato je da je PPD na početku strelovitog uzleta uživao aktivnu podršku Ivana Vrdoljaka, tadašnjeg ministra gospodarstva i šefa Hrvatske narodne stranke. Vujnovac je, međutim, pazio da ne zapostavi ni povezanost s HDZ-om. Njegov čovjek ondje, prije svih, bio je Milijan Brkić. Godine 2013. Vujnovčevom timu priključio se, kao direktor Luke Ploče, Brkićev prijatelj Josip Jurčević, koji je dotad radio u Sigurnosno-obavještajnoj agenciji te godinama bio pomoćnik ravnatelja i šef Personalne službe. Jurčević je raspolagao velikom mrežom kontakata u HDZ-u, u Crkvi, obavještajnim strukturama i poslovnim krugovima. Brzo je napredovao do položaja prvog Vujnovčevog operativca u najvažnijim poslovima i do impozantnog osobnog bogatstva.
Osim novcem u teškim trenucima, Vujnovac je zadužio HDZ – Plenkovićev HDZ – svojom ulogom u spašavanju HDZ-ove vlade nakon raskida koalicije s Mostom 2017. godine. Vujnovčeva uloga u nagovaranju Ivana Vrdoljaka da uvede HNS u vladajuću koaliciju s HDZ-om možda nije bila presudna, no svakako nije bila zanemariva. Za svaki slučaj, vlasnik Enna Grupe i PPD-a potom se upustio i u projekt zvan Domovinski pokret, čiji je gazda Mario Radić, Vujnovčev prijatelj i njegov poslovni partner u Pevexu. Radić ne bi aktivno ušao u politiku bez konzultacija s Vujnovcem. Smisao Domovinskog pokreta sastoji se u pokušaju privlačenja krajnje desnih glasova, e da HDZ poslije izbora ne bi imao druge opcije nego koalirati s DP-om, a Radić bi se onda, uz ostalo, pobrinuo da dobije utjecaj u onim područjima izvršne vlasti koja su poslovno interesantna njemu i njegovom najvažnijem partneru. Cilj je da se na što manju mjeru svede mogućnost vladajuće nesklonosti poslovima najvećeg domaćeg tajkuna.
Bila bi, vjerojatno, preteška ocjena da je politika izgradila carstvo Pavla Vujnovca, ali nema sumnje da mu je – kao i Ivici Todoriću – bila od goleme pomoći u postupnom pokoravanju sve većih i većih dijelova hrvatske privrede, dok nije postao previše snažan da bi ga se moglo ignorirati. Nije, uostalom, zaludu stvarao sve one "svoje ljude" na važnim pozicijama u sistemu. Todorićevo iskustvo pokazuje da je vezivanje uz politiku dvosjekli mač, ali Vujnovac vjerojatno računa da mu, ako bude trebalo, neće biti problem riješiti se stigme sljubljenosti s ovom ili onom partijom, kad se – kao čovjek koji se doslovno obogatio na poslu s Gazpromom – bezbolno i preko noći oslobodio ruskog biljega.
