Prema podacima Državnog zavoda za statistiku (DZS), pod ugarom je u 2020. godini u Hrvatskoj bilo 28.865 hektara zemlje. Podaci Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju (APPRRR) pokazuju da je lani u sustavu potpora bilo 23.732 hektara takvih površina, kojima je gospodario 19.961 poljoprivrednik. Iz DZS-a nam objašnjavaju kako razlike između njihovih i podataka APPRRR-a proizlaze iz toga što DZS ima veći obuhvat, odnosno što su njihovim podacima obuhvaćena i gospodarstva koja nisu u sustavu poticaja.
Ugar je uveden kao jedna od novosti Programa izravnih plaćanja za razdoblje od 2015. do 2020., za potrebe provedbe zelene prakse. Zemlja na ugaru zapravo je zemlja koja miruje, ali to ne znači nebrigu, jer vlasnici ne smiju zapustiti oranice i dozvoliti da zarastaju u korov. Radi se dakle o obradivom zemljištu na kojem nema poljoprivredne proizvodnje, ali se za njega, iz ekoloških razloga, posljednjih godina mogu dobiti poticaji. Poticaji po hektaru za držanje zemlje na ugaru variraju jer se mogu dobiti po osnovnom, zelenom i preraspodijeljenom plaćanju, ali u pravilu prelaze 2000 kuna po hektaru.
- Dva su osnovna pitanja kod ugara koja traže odgovor. Prvo je pitanje nužnosti nagrađivanja stavljanja poljoprivrednog tla u mirovanje, a drugo je zlouporaba ovog postupka. Ugar ili odmor poljoprivrednog zemljišta nije nešto novo, koristi se od početka intenzivnog korištenja poljoprivrednih površina, otkada profit postaje dominantan u poljoprivredi. Vrlo često, kao kratkoročan i nepromišljen odnos prema još nezamjenjivom proizvodnom resursu tlu, dolazi do njegovog prekomjernog raubovanja te logično i potrebe njegovog odmora - govori za Novosti Ivo Grgić s Agronomskog fakulteta, redoviti profesor na Odsjeku za agrarnu ekonomiku i informatiku.
Grgić objašnjava kako je svemu tome, u lošem smislu, pridonijelo i odvajanje stočarstva od površina, posebice govedarstva, čime se smanjuje popravak tla upotrebom stajnjaka. S tog je aspekta jasna potreba stavljanja zemlje na ugar. Što se ove mjere na razini EU-a tiče, Grgić ističe kako su različita iskustva i potrebe pojedinih članica EU-a. Iako govorimo o "zajedničkoj poljoprivrednoj politici", objašnjava kako nju ipak određuju najjače države članice koje često polaze od svojih iskustava i potreba, a druge se moraju u tome pronaći.
- U uvjetima kada Hrvatska ima značajne neobrađene površine, nagrada za ugar mogla bi biti i neopravdana. Ipak, zbog velikih regionalnih razlika, u pojedinim dijelovima zemlje, kao što je istočni dio s intenzivnom biljnom proizvodnjom, ova mjera ima smisla. U 2020. na ugaru je bilo 28.865 hektara, ali pod samom potporom oko 82 posto površina, što je oko 1,5 posto od ukupno korištenih poljoprivrednih površina. Malo, puno, previše ili nepotrebno, o tome se može raspravljati. Ali u suštini to nije čak ni veliki financijski izdatak hrvatskog poljoprivrednog proračuna. Drugo je ipak kontrola pridržavanja plodoreda, odnosno zemlje na ugaru, i zato se često spominje mogućnost manipulacija, prevara. Koliko ih ima? Vjerojatno onoliko koliko i kod primjene drugih vrsta potpore - komentira Grgić.
U uvjetima kada Hrvatska ima značajne neobrađene površine, nagrada za ugar mogla bi biti i neopravdana. Ipak, zbog velikih regionalnih razlika, u pojedinim dijelovima zemlje ova mjera ima smisla – kaže Ivo Grgić
Zaključuje kako nas nitko ne ograničava da ovu mjeru kvalitetno osmislimo, kontroliramo i prevare drastično kažnjavamo. Puno je tu posla za mjerodavne nadzorne službe i institucije, a pitanje je obavljaju li ga i kako.
Kako bismo dobili bolji uvid u to tko sve koristi potporu za zemlju na ugaru, prokopali smo po top listi korisnika poticaja koji su lani imali najveće površine pod ugarom. U bazi podataka koju nam je ustupila Agencija za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju na prvom je mjestu zemljoposjednika zemlje na ugaru lani bilo Belje plus s 211 hektara, a slijede OPG Fiolić Barbara s 206 hektara i Vigens d.o.o. u stečaju sa 167 hektara.
Prema podacima APPRRR-a, Belje plus lani je ostvarilo pravo na 100.731.629 kuna potpora, od čega je u kategoriji Plaćanje za poljoprivredne prakse korisne za klimu i okoliš (mjeru u koju spada zemlja na ugaru) ostvarilo pravo na 19.832.466 kuna potpora. OPG Fiolić Barbara ostvario je ukupno pravo na 1.000.246 kuna potpora, od čega je 395.124,95 kuna za Plaćanje za poljoprivredne prakse korisne za klimu i okoliš. Vigens d.o.o. u stečaju ostvario je pravo na 3.956.114 kuna potpora, od čega je 691.122,62 kune za Plaćanje za poljoprivredne prakse korisne za klimu i okoliš.
Sada kada imamo top listu – Belje plus, OPG Fiolić Barbara i Vigens – pokušajmo čitavu stvar rastaviti na proste faktore.
Krenimo s Beljem plus. U proljeće 2019. izvršen je prijenos poslovnih udjela Agrokora na Fortenova grupu, pa zatim na Belje plus, koje od tog momenta posluje kao dio Fortenova grupe. Kritičari su tada upozoravali da se velike površine poljoprivrednog zemljišta koje je Agrokor stekao za vrijeme Ivice Todorića protupravno daju tvrtki Belje plus. Država je i ranije trošila više od stotinu milijuna kuna godišnje na poticaje Agrokoru za poljoprivredna zemljišta, a sada se taj novac nastavlja davati korporacijama nasljednicama Agrokora. Belje plus je u sastavu Fortenova grupe lani dobilo najviše novca kroz isplaćene potpore u poljoprivredi u čitavoj zemlji, preko sto milijuna kuna.
Fortenova grupa je pritom vrlo šaroliko društvo. Najveći udio u grupaciji, skoro 40 posto, pripada ruskoj banci Sberbank, a još 7,5 posto također ruskoj banci VTB. Tu je i koncern Energia naturalis (ENNA), u sklopu kojeg posluje i PPD (Prvo plinarsko društvo Gazpromovog hrvatskog posrednika u trgovini ruskim prirodnim plinom) koji je početkom 2020. kupio 6,4 posto dionica Fortenova grupe. Udjele je ENNA kupovala od malih dioničara, dobavljača Agrokora koji su svoja nenaplaćena potraživanja pretvorili u vlasničke udjele. Sberbank, VTB i ENNA tako su zajedno došli u posjed 53 posto vlasničkog udjela, a to im omogućava donošenje ključnih odluka o budućem poslovanju bez konzultacija s ostalim dioničarima – američkim investicijskim fondovima i domaćim bankama. Fortenova grupa je tako u rujnu 2020. prodala Poslovnu grupu smrznute hrane, koju su činili Ledo plus, Ledo Čitluk i Frikom, tvrtki Nomad Foods Limited, najvećoj europskoj korporaciji za smrznutu hranu. Od 1958., kada se prvi put pojavio sa sladoledom "Snjeguljica", Ledo je bio jedna od uspješnijih i prepoznatljivijih hrvatskih kompanija, ali je unatoč tome prodan.
Etno park Zagreb u Maloj Mlaki (Foto: Žarko Bašić/PIXSELL)
Prodaja ovog legendarnog brenda vodi nas do drugog mjesta top liste potpora za zemlju na ugaru, na kojem je OPG Fiolić Barbara, iza kojeg stoji jedan drugi brend. Ako vam prezime zvoni, možete slobodno vjerovati instinktu – radi se o OPG-u kćeri Stjepana Fiolića, omiljenog mesara Ive Sanadera. Fiolić, bivši saborski zastupnik HDZ-a i poznati vlasnik lanca mesnica, osuđen je 2017. u aferi Planinska na godinu dana zatvora, a kazna mu je zamijenjena radom za opće dobro. Na sudu je, između ostalog, ispričao da je Sanaderu nosio 17 milijuna kuna u kutiji za hrenovke. Godinu dana ranije nepravomoćno je osuđen u aferi BMW.
Tih se godina, paralelno sa sudskim procesima, odvijao i razvoj impresivnog Fiolićevog imanja u Maloj Mlaki, koje se prostire na 40.000 metara kvadratnih, a na kojem se nalazi i Etno park Zagreb. Na samom ulazu u imanje je 105 godina star turopoljski čardak, prigodno nazvan "Zbirka sjećanja". Vlasnica Etno parka je Nikolina Fiolić Crnjak, Fiolićeva kći. Osim nje, o imanju se brine i sestra Barbara, čiji OPG, također registriran u Maloj Mlaci, dobiva izdašne državne poticaje i od 2016. godine ima odličan rejting poslovanja. Od poljoprivredne proizvodnje u javnosti se spominjao samo veliki voćnjak na tom imanju. Sestre se predstavljaju kao investitorice, a na otvaranju imanja prije par godina istaknule su da će na njemu posjetitelji moći uživati i "pobjeći u neka prošla vremena i bogatu povijest hrvatskih krajeva". Pritom nisu htjele govoriti o vrijednosti projekta, ali je Fiolić Crnjak napomenula da su "imanje naslijedili od djeda i bake, i da su u njega kasnije godinama ulagali njihovi roditelji".
Stečaj zadarskog Vigensa zakotrljao se početkom 2019., kada je njegova bivša direktorica i vlasnica Elvira Sterle osumnjičena za malverzacije državnim potporama
U bogatoj povijesti hrvatskih krajeva dalje odlazimo u Zadar, gdje nas čeka firma Vigens koja je, unatoč tome što je lani bila u stečaju, uspjela zauzeti treće mjesto top liste korisnika potpora za zemlju na ugaru. Firma je to u poljoprivrednom kontekstu otprije poznata po transformacijama, od bavljenja stočarstvom do agroturizma. Sredinom 2020. godine Trgovački sud u Zadru proveo je prvu diobu novca prikupljenog u prodaji imovine Vigensa, kojom su prema prijedlogu stečajne upraviteljice Radojke Danek namirene tražbine prvog isplatnog reda. Dobiveni su i državni poticaji pa je Danek za diobu prikupila blizu 1,5 milijuna kuna. Najviše je novca otišlo bivšoj direktorici i vlasnici Elviri Sterle i njezinom poslovnom partneru Venciju Mediću, koji su tvrtku vodili do odlaska u stečaj. Sterle je pripala petina iznosa isplaćenih tražbina – 303 tisuće kuna, a Mediću oko 250 tisuća. Ostalim menadžerima do 100 tisuća kuna, a običnim radnicima 30-ak tisuća.
U ovom slučaju posebno je zanimljivo to da se stečaj Vigensa zakotrljao početkom 2019., kada je, osim gomilanja dugova firme, Sterle osumnjičena za malverzacije državnim potporama. Prema optužnici, od srpnja 2015. do lipnja 2016. u cilju ostvarenja državne potpore za Vigens u dva je navrata sastavila i svojim potpisom i pečatom društva ovjerila zahtjeve za privremeno korištenje poljoprivrednog zemljišta na području općine Gračac. U zahtjevima je navela neistinite podatke na temelju kojih je ishodila potrebne potvrde nadležnih tijela i upis u Registar poljoprivrednog zemljišta Ministarstva poljoprivrede. Nakon toga je kod nadležne agencije ministarstva podnijela zahtjev za potpore, pri čemu je po tri osnove plaćanja za 2015. društvu avansno isplaćeno 465.835 kuna. Kasnije je Vigensu naloženo da vrati neosnovano isplaćenu avansnu potporu, ali je vraćen samo manji dio iznosa. Zbog toga je protiv Sterle i njenih suradnika Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru podnesena kaznena prijava. Nakon deset mjeseci istrage, to je odvjetništvo u veljači 2021. podiglo optužnicu protiv Sterle i njezinih suradnika Medića i Miroslava Kolundžića. Treba reći i kako je zadnjih 20-ak godina Sterle istaknuta članica zadarskog HDZ-a, a do prije par godina bila je na čelu Zajednice poduzetnika i obrtnika HDZ-a Zadarske županije. U lipnju je zadarski HDZ objavio rezultate unutarstranačkih izbora. Na čelu Gradskog odbora ostao je Šime Erlić, a za potpredsjednike su izabrani Robertino Dujela, Bruno Milin i – Elvira Sterle. Kraj prošlog saziva Gradskog vijeća Sterle je dočekala kao predsjednica HDZ-ovog Kluba vijećnika, unatoč friško podignutoj optužnici.
Istaknuta članica zadarskog HDZ-a – Elvira Sterle (Foto: Dino Stanin/PIXSELL)
Za slučaj da netko poželi napisati kriminalistički roman uglavljen u Zadarsku i Šibensko-kninsku županiju, dodajmo ovome tekstu još nekoliko riječi o bivšoj stečajnoj upraviteljici Vigensa, već spomenutoj Radojki Danek, koja je početkom 2021. ubijena u Šibeniku. Ubio ju je Branko Kaloper (vodila je stečaj njegove tvrtke Matkol), koji je u četverostrukoj likvidaciji ubio i njezinog supruga Marija, vodičkog poduzetnika Tedija Slamića i Šibenčanina Tonija Šparadu (kupca Matkolove poslovne zgrade). Danek je u Šibeniku također bila dugogodišnja gradska vijećnica HDZ-a. Redovan posao radila je kao voditeljica financija u Remontnom brodogradilištu Šibenik, a kao stečajna upraviteljica bila je zadužena za čak dvjestotinjak tvrtki. Bila je i likvidatorica u brojnim poduzećima, između ostalih u šibenskoj Tvornici elektroda i ferolegura (TEF).
Pregledom procesa koje je vodila, može se primijetiti da je velika većina poduzeća s područja Šibenika, Vodica, Zadra i zadarskog zaleđa. S obzirom na to da se stečajni upravitelji dodjeljuju slučajnim kompjuterskim odabirom između tisuća registriranih postupaka iz cijele zemlje, takav je omjer "zavičajnog zastupanja" neuobičajen. Samo za provedbu stečaja Vigensa Trgovački sud u Zadru odobrio je Radojki Danek nagradu za rad u iznosu od 630 tisuća kuna. Za kraj još pitanje za milijun poticajnih kuna – kakve veze išta od navedenog na ovoj top listi ima s poljoprivredom?
