Kako je došlo do projekta "Topografije mogućeg" koji se već emitira na Trećem programu HTV-a?
U rujnu 2012. kada je pokrenut Treći program HTV-a prve emitirane stvari bile kratke, trosekundne animacije četrdesetak mladih animatora, pa sam za desetu obljetnicu urednici Vlatki Kolarović i ravnateljici Programa Mariji Nemčić predložio da napravimo neku vrstu promocije naše umjetničke scene. U tom smislu osim deset animatora, koji su kreirali deset desetsekundnih jingleova, proširio sam koncept i dobro poznavajući scenu angažirao još 20 umjetnika koji su izradili jednominutne filmove. To je intrigantna forma koja je malo duža i nije jingle u smislu televizijskog jezika. Tako sam krenuo u avanturu u kojoj je bilo impresivno vidjeti koliki je kreativni potencijal naših medijskih umjetnika. Odlučio sam se za princip koji bi u izrazitoj razlikovnosti estetika, poetika i tehničkih postupaka dao uvid koji je kompatibilan s cijelim kontinuumom bavljenja, da kažem to tako arhaično, pokretnim slikama koje su u odmaku od mainstream filmova.
Kako ste birali suradnice i suradnike?
Pokušavao sam sondirati duh vremena kroz mlade ljude, većina uključenih autorica i autora su mlađi od 40, premda ima i nekoliko njih koji pripadaju starijoj generaciji. Velika razlika u poetikama bila mi je intrigantna jer problematizira strategije koje bi se mogle tumačiti kao individualni otpor prema paradigmi medijatizirane stvarnosti kojoj smo izloženi. Dakle sve ono što omogućava izbjegavanje tubularnog pogleda i pokušava uspostaviti kritičku svijest o društvenim procesima i nekom širem kontekstu. Umjetnici su na vrlo sofisticiran i visoko senzibiliziran način progovorili o jako puno aspekata koji su problematični u smislu društvenih odnosa i u tom smislu su "Topografije mogućeg" vrlo aktualne. S druge strane daju i neku dodatnu vrijednost pozitivnoj inicijativi kao što je Treći program HTV-a koji bi dobrim dijelom mogao biti eksperimentalan, a otvara se i prema široj društvenoj zajednici. Naravno da su medijski umjetnici nekako prirodno i primarno ti koji mogu artikulirati ono što smo željeli stvorili s "Topografijama mogućeg".
Na što ste sve ciljali s naslovom projekta?
U kontekstu programa ciljao sam na potencijal Trećeg kao eksperimentalne oaze koja stvara svojevrstan višak vrijednosti i na širem kulturnom planu. Dakle to "moguće" ne odnosi se samo na osobne koncepte, umjetničke topografije i mentalna stanja koja su materijalizirana kroz radove. Naslov mi je bio interesantan i zbog socijalnog i osobnog momenta u promišljanju i zamišljanju, invenciji i artikulaciji stava prema sveprisutnosti medija.
Koliko su suradnici imali odriješene ruke?
Poziv na suradnju bio je maksimalno otvoren, umjetnici su u skladu s vlastitim djelovanjem realizirali filmove i nije bilo ograničenja zamišljajne ili izvedbeno-tehničke prirode filmova.
