Vlasti u Tunisu razmatraju izgradnju novih groblja, budući da zemlji ponestaje prostora za pokapanje izbjeglica čiji leševi svakodnevno isplivaju na obalama zemlje. Prema podacima Tuniskog Crvenog polumjeseca, više od 800 tijela pronađeno je lani samo na obalama regije Sfaks na istoku zemlje, a od početka ove godine ondje ih je pronađeno više od 300. Pogrebi se održavaju gotovo svaki dan, a lokalne mrtvačnice premašile su svoje kapacitete. Neke tuniske općine ranije su odobrile pokapanja izbjeglica i migranata na lokalnim grobljima (uglavnom uz prazne, bezimene nadgrobne spomenike), ali sada i na tim grobljima nedostaje mjesta. Više od 170 tijela "viška" je na odjelu za forenzičku medicinu sveučilišne bolnice Habib Burguiba, javljeno je iz Sfaksa, a tamošnje lokalne vlasti traže "radikalna rješenja" problema. Među takva spada brzo dodjeljivanje grobnica za migrante i osiguravanje hladnjača za prijevoz tijela koja se raspadaju. Vlasti pritom nemaju obvezu identificirati tijela, osim ako to ne zatraže članovi obitelji nakon prijave nestanka osobe. Silvia Di Meo, antropologinja sa Sveučilišta u Genovi i članica Mem.Med – Memoria Mediterranea, projekta čiji je cilj identificirati ljude nestale na Mediteranu, kazala je za Guardian da je mnogo više ljudi umrlo pokušavajući prijeći Mediteran, nego što će ikad biti identificirano. Istaknula je kako joj je na temelju prijava koje Memoria Mediterranea dobiva od obitelji migranata poznato da mnoga tijela nikad ne stignu na kopno ili ne budu pronađena u moru.
Prema podacima europske granične službe Frontex, središnja mediteranska ruta čini više od polovice svih iregularnih pokušaja prelazaka granica Europske unije. Oko 28 tisuća ljudi stiglo je tim putem prema Europi od januara do kraja marta ove godine, što je tri puta više nego u istom razdoblju lanjske godine. Prema podacima UN-ove agencije za izbjeglice (UNHCR) iz Tunisa je od početka ove godine na put preko Mediterana krenulo oko 20 tisuća migranata, a iz Libije više od 15 tisuća. Međunarodna organizacija za migracije (IOM) bilježi 441 smrtni slučaj u prva tri mjeseca 2023., što ga čini najsmrtonosnijim prvim kvartalom na mediteranskoj ruti u posljednjih šest godina. Italija i Malta, dvije članice Europske unije koje su prema međunarodnom pravu obvezne intervenirati kako bi spasile ljude koji se nađu u nevolji u središnjem Mediteranu već dugo ne odgovaraju pravovremeno i adekvatno na pozive u pomoć s brodova koji tonu. Od 2017. godine libijska obalna straža patrolira Mediteranom u skladu sa sporazumom s Italijom kojim su libijske službe ovlaštene da izbjeglice i migrante vraćaju u tu zemlju, a iz koje kontinuirano dolaze svjedočanstva o zlostavljanju migranata. Budući da je Tunis premašio Libiju kao glavna migrantska polazna točka za prelazak Mediterana, ministri vanjskih poslova EU-a raspravljali su nedavno o tome "kako odgovoriti na rastuću nestabilnost" u zemlji koja je glavno polazište za migracije iz Afrike prema Europi. Zemlje EU-a ranije su bile suzdržane u otvorenoj podršci predsjedniku Tunisa Kaisu Saidu, jer je Said suspendirao rad parlamenta u julu 2021. godine i obračunao se s političkim protivnicima, a zastupa i nimalo blagoglagoljiv stav prema migrantima. Tome unatoč, ili upravo zbog toga, krajem aprila europska povjerenica za unutarnje poslove Ylva Johansson izrazila je "spremnost za uspostavljanje jačeg operativnog partnerstva" s Tunisom.
