Zašto Centar za mirovne studije organizira Tjedan borbe protiv rasizma koji će se održati od 14. do 23. ožujka?

Želimo otvoriti prostore za prepoznavanje rasizma u našoj svakodnevici, a tokom Tjedna borbe protiv rasizma činimo to kroz razgovore u sklopu programa Transnacionalnih solidarnosti u MaMi, migrantske šetnje po Zagrebu, bazar u organizaciji kolektiva Žene ženama te razne radionice i aktivnosti koje ćemo najaviti na našim društvenim mrežama.

Mijenja li se išta u našem društvu po pitanju rasizma?

Nedavno istraživanje CMS-a pokazuje tendenciju povećanja rasističkih predrasuda te doživljaja prijetnji u odnosu na muslimane, Rome te druge rasijalizirane skupine. Navedeno nas ne treba čuditi s obzirom na nezakonitu i sustavnu "normalizaciju" segregacije i diskriminacije prema tim skupinama uz istovremeni porast nasilja nad njima. Rasijalizirani način gledanja migranata te njegove posljedice možemo vidjeti u održavanju pravnog okvira migracija isključivo u interesu kapitala i bez zaštite radnika i radnica od kojih se očekuje da šute i rade u moderno ropskim uvjetima.

Sramotno je gledati naše političare koji stvaraju društvo isključivosti, getoizacije i obespravljivanja ljudi jer im se ne da baviti ljudskim životima, a naročite posljedice toga doživljaju upravo oni koji su drugačiji. Upravo zato organiziramo ovaj Tjedan da osvijestimo tu sveprisutnost rasizma i učinimo sve kako bismo izbjegli da naše društvo ponavlja obrasce koji dovode do kontinuiranog zakidanja prava ljudi.

Gdje još primjećujete porast ksenofobije i rasizma u Hrvatskoj?

Rasizam je sveprisutan. U posljednjih mjesec dana košarkaše iz Francuske se u Zadru vrijeđalo uz oponašanje majmunskih zvukova, dok su maloljetnice napale i pokrale migrantskog dostavljača iz Zagreba što je samo prelijevanje rasizma iz institucionalne nebrige i sustavnog dopuštanja da se prema osobama koje vidimo kao drugačije i ponašamo drugačije.

Dokle god teški slučajevi policijskog nasilja na granicama ostaju nekažnjeni, dok službenici i službenice MUP-a mogu rasno profilirati ljude bez posljedica, dok poslodavci nekažnjeno oduzimaju putovnice radnicima, a djelatnici MUP-a ignoriraju radničke prijave o nasilju i teškim kršenjima ljudskih i radničkih prava, nasilje prema rasijaliziranim skupinama će rasti. Isto vrijedi u kontekstu pristupa priuštivom stanovanju, obrazovanju te zdravstvenoj skrbi u pogledu kojih nadležna tijela i vlasti aktivno usmjeravaju svoje napore prema stvaranju segregacije i isključivosti koja može voditi samo prema porastu rasističkog ponašanja. 

Kako spriječiti rasnu diskriminaciju u društvu?

Moramo si priznati da nismo stvorili uvjete za uključivo društvo i ravnopravnost svih neovisno o tome koje su boje kože ili načina kako ih gledamo. I kao društvo i kao pojedinci trebamo osvijestiti kako je važno reagirati kada vidimo da se nekoga uznemirava ili se njegova radnička prava krše samo zato što nisu "bijeli"; kad se na cesti žene s maramama ismijava samo zato jer izgledaju drugačije.

Moramo iskoristiti svoje pozicija, svoja znanja i vještine i zagovarati da se prepoznaju rasistička ponašanja oko sebe, kako u radnim kolektivima tako i u javnom prijevozu, ulicama, školama i bolnicama te zahtijevati da ona prestanu. Najveća odgovornost je na našim političarima koji su dužni odgovoriti na potrebe ovog društva za jasnim i učinkovitim politikama de-segregacije, suzbijanja rasizma i integracije.