Hamza, 24-godišnjak sa Zapadne obale, ranije je radio kao maser u hotelima Tel Aviva. Sve se, kako je ispričao humanitarcima koji na balkanskoj ruti pomažu izbjeglicama i drugim migrantima, promijenilo 7. oktobra 2023. Nedugo nakon tog datuma upucan je na ulici, na putu za supermarket u rodnom Hebronu. Uskoro je prebačen u bolnicu gdje su mu liječnici spasili život. "Tada mi je postalo jasno da ne mogu više, da moram otići na mjesto gdje je mir, gdje postoji sigurnost, gdje vlada normala", rekao je mladić. Hamza je u međuvremenu stigao do Belgije, a na tome putu, za vrijeme boravka u Bihaću, susreo se s Asimom Karabegovićem, volonterom organizacije SOS Balkanroute koji je zbog svog angažmana među izbjeglicama poznatiji kao baba, odnosno tata.

- Kako se među ljudima proširio moj broj telefona, obično na teren izlazim po pozivu. Napravim po 20 do 50 paketića hrane, uzmem nešto odjeće i obuće, spakiram sve u auto i odvezem se na lice mjesta. Nekad u grad, a po potrebi i do Šturlića (mjesto koje graniči s Hrvatskom, op. a.). Ako poziv ne dobijem u dan ili dva, na svoju ruku odem do autobusne stanice i podijelim što imam - govori Asim.

Taj 62-godišnjak ranije je u Bihaću držao dućan. Budući da je otišao u penziju, sada mu taj prostor, u koji su migranti redovno navraćali kako bi napunili mobitele, služi kao skladište.

- Jednostavno ne mogu okrenuti leđa tim ljudima. Želim im pomoći. Hvala bogu, sad osjećam kao da sam psihički jači nego prethodnih godina. Mada me neke stvari i dalje pogađaju. Teško je kad sve to gledaš vlastitim očima – kaže volonter SOS Balkanroutea.

Jedan svjedok pušbeka navodi kako su im hrvatski policajci oduzeli mobitele, torbe, dio odjeće i obuće te ih odvezli do granice, gdje su ih natjerali na derutni most preko Une u BiH. Tvrdi da su ga policajci udarali palicom, da su pretukli još jednog muškarca te da su uz prijetnju nasiljem natjerali jedno dijete da prijeđe preko mosta

- Ljetos sam tako razgovarao i s jednim Palestincem koji je završio u kampu Lipa nakon što je pušbekovan iz Hrvatske. Što se tiče hrvatske policije, praksa je u pravilu uvijek ista. Kad otkriju ljude na svom teritoriju, vraćaju ih nazad. Kako druge nacionalnosti, tako i Palestince. Ni ne pitaju tko je tko - objašnjava nam.

Da se, Asimovim riječima, radi o nepromjenjivoj konstanti, potvrđuju i druga svjedočanstva palestinskih izbjeglica, koja su s nama podijelili aktivisti okupljeni oko Bloody Bordersa, inicijative usmjerene na dokumentiranje nezakonitih protjerivanja i nasilja koje ljudi u pokretu doživljavaju na europskim granicama. U najmanje četiri slučaja, koja su se dogodila u razdoblju od decembra 2023. do jula 2024. godine, zabilježili su pušbekove većeg broja osoba palestinskog porijekla u režiji hrvatske policije. Svi su se odigrali na hrvatsko-bosanskoj granici i podrazumijevali neki vid fizičkog ili psihičkog zlostavljanja, pljačku osobnih predmeta, novca i mobitela te ignoriranje njihovih zahtjeva za azilom. Svi navedeni, uhvaćeni u iregularnom prelasku granice, tvrde da ih je hrvatska policija protjerala natrag u BiH, naredivši im da prijeđu pogranične rijeke, a nekima od njih to nije prvi put da su pušbekani s EU-granica. Ranije su se, kako navode, suočili s policijskim nasiljem i u Bugarskoj, odakle su protjerani u Tursku.

Najradikalniji slučaj odnosi se na šest osoba porijeklom iz Palestine, tri muškarca u starosti od 25 do 33 godine, jednu ženu i dvoje djece od devet i 12 godina, koji su 24. marta 2024., u popodnevnim satima, uhvaćeni u petrinjskom selu Strašnik i potom vraćeni u BiH selo Grdanovac. Grupa je, navodi svjedok događaja, izričito izrazila namjeru traženja azila u Hrvatskoj, na što su se policajci oglušili. "O nama su pričali loše, a onda nas je jedan pokušao udariti palicom, i to pred mojoj mlađom sestrom", ispričao je 25-godišnjak koji navodi da se radilo o grupi o sedam uniformiranih hrvatskih policajaca.

Policajci su im, nastavlja on, potom oduzeli mobitele, torbe, dio odjeće i obuće te ih kombijima odvezli do granice, gdje su ih natjerali na stari, derutni most koji preko Une vodi do BiH. Tvrdi da su ga policajci tada udarali palicom, da je u istom navratu pretučen još jedan od preostala dva muškarca te da su uz prijetnju nasiljem natjerali jedno od djece da prijeđe preko mosta. "Dijete je bilo u strahu, plakalo je i samo što nije palo u vodu", izjavio je 25-godišnji Palestinac koji je s Bloody Bordersom podijelio fotografije rana i hematoma spomenutog muškarca iz iste grupe.

Ozljede koje su palestinske izbjeglice pretrpjele nakon pušbeka koji je nad njima provela hrvatska policija 24. marta 2024. (Foto: Bloody Borders)

Prema podacima koje smo dobili od MUP-a, koji sustavno negira sva svjedočanstva o nasilju hrvatske granične policije, ispada da su od spomenutog 7. oktobra 2023., odnosno početka genocida u Gazi, pa do približno istog razdoblja ove godine, državljanima Palestine u Hrvatskoj odobrena tri azila. U istom periodu, navode dalje iz ministarstva, "evidentirano je ukupno 19 državljana Palestine koji su podnijeli zahtjev za međunarodnu zaštitu u RH". "Za određeni broj osoba postupci odobrenja su obustavljeni zbog samovoljnog napuštanja prihvatilišta, a za još šest osoba postupak odobrenja međunarodne zaštite je u tijeku", stoji u MUP-ovom odgovoru koji značajno odudara od njihovih javno objavljenih statistika. Po njima pak ispada da je u posljednje dvije godine broj osoba porijeklom iz Palestine koje su u Hrvatskoj zatražile međunarodnu zaštitu drastično porastao. Za razliku od prijašnjeg razdoblja, kad na godišnjoj razini u prosjeku nije bilo više od 30-ak zahtjeva, u 2023. ih je bilo ukupno 221, a ove, 2024. godine, zaključno s 30. septembrom, 150.

Diskrepancija u statistikama ne mijenja činjenicu da je broj od spomenuta tri azila, pogotovo s obzirom na aktualnu situaciju u palestinskim područjima koja su pod konstantnim udarima izraelskih snaga, mizeran te da kao takav predstavlja stav hrvatskih vlasti prema događanjima s druge strane Mediterana. Kako je skrojena hrvatska vanjska politika javnost se ponovno imala prilike uvjeriti prošlog tjedna kad je Andrej Plenković izbjegao direktan odgovor na novinarsko pitanje kako bi postupio da mu se na granici pojavi izraelski premijer Benjamin Netanyahu, za kojim je Međunarodni kazneni sud raspisao tjeralicu, tereteći ga za najteže oblike ratnih zločina. "Ne mogu politički prihvatiti da su u istom rangu demokratski izabrani čelnici jedne države kao što je Izrael, s kojima imamo odlične odnose, i čelnici terorističke organizacije kao što je Hamas", poručio je Plenković u istom navratu.

Situacija se za dio Palestinaca u Hrvatskoj dodatno zakomplicirala od početka genocida u Gazi. Jedan migrantski radnik palestinskog porijekla je u periodu nakon 7. oktobra 2023. najednom proglašen prijetnjom za nacionalnu sigurnost RH, iako je prije bez ikakvih problema prolazio sve provjere

Takvo stanje stvari reflektira se na živote Palestinaca u Hrvatskoj, koji se ovdje nalaze u različitim statusima, bilo kao tražitelji međunarodne zaštite, azilanti, strani radnici i studenti. Kako doznajemo, situacija se za dio tih skupina dodatno zakomplicirala od početka genocida u Gazi. Najradikalniji slučaj odnosi se na migrantskog radnika palestinskog porijekla, koji je u periodu nakon 7. oktobra 2023. najednom proglašen prijetnjom za nacionalnu sigurnost RH, iako je prije bez ikakvih problema prolazio sve potrebne provjere.

Odnos hrvatske Vlade prema ovoj temi zamalo se, uostalom, prelomio preko leđa četiri obitelji s osmero djece, odnosno 19 hrvatskih državljana i troje supružnika ili supružnica s palestinskim državljanstvom, koji su prije godinu dana evakuirani iz Gaze. Ministarstvo vanjskih poslova prvo im je odbijalo refundirati troškove evakuacije, tražeći da vrate iznos u vrijednosti avionskih karata i viza. Nakon reakcije aktivista taj je trošak riješen, ali su im ostale potrebe, troškovi zdravstvenog osiguranja, priznavanja diploma i stanovanja, podmirene preko humanitarnih akcija udruga civilnog društva. Dvije obitelji s osmoro članova u međuvremenu su se smjestile u Virovitici, a druge – jedna s osam i jedna sa šest članova, odnosno sa šestoro i četvero djece – u Vukovaru. Tamo žive u skromnim uvjetima, u objektima koje su im ustupili rođaci i prijatelji.

Kako nam govori Martina Uglik iz Mirovne grupe mladih "Dunav", godinu dana nakon dolaska u Vukovar članovi tih obitelji bore se s problematikom pravne i ekonomske naravi, prije svega s nemogućnošću zaposlenja, a dio njih i s teško premostivom jezičnom barijerom. Mi dodajmo da svojevrsnu pobjedu u takvoj situaciji predstavlja 11-godišnji dječak koji sada pohađa peti razred osnovne škole i trenira u nogometnom klubu Vukovar '91.

- Taj dječak, odlično prihvaćen među svojim vršnjacima, ima sestre, od kojih jedna ide u osmi razred, a dvije u prvi, odnosno drugi razred gimnazije. Budući da je nakon pripremne nastave zaključeno da imaju dostatno znanje hrvatskog jezika, također su uključene u redovni školski program. No kako pripremna nastava podrazumijeva maksimalnih 140 sati za učenje jezika, svakako im treba još podrške. Pogotovo gimnazijalkama koje moraju savladati kompliciranije gradivo. Sve u svemu, radi se o pametnim mladim ljudima kojima imaju puno potencijala. Otežavajuća okolnost je što im oba roditelja ne rade - kaže Martina Uglik.

Druga obitelj, dodaje mirovna aktivistkinja, u prednosti je jer djeca od ranije bolje poznaju hrvatski jezik. Pritom jedna kći, koja je završila francuski i engleski, na daljinu radi u call centru. Njen najmlađi brat upisao je treću godinu gimnazije i na dobrom je putu da kao i stariji brat položi maturu i upiše fakultet.

- U toj obitelji se s najviše problema suočava njihova 24-godišnja sestra koja je u Gazi završila sestrinstvo. Budući da se obrazovni sustavi razlikuju, hrvatska Komora medicinskih sestara joj još uvijek nije priznala predmete koje je ranije položila. Također zbog aktualne situacije u Gazi ne može ni dokazati svoj radni staž u bolnici - objašnjava Uglik.

Volonter SOS Balkanroutea Asim Karabegović pomaže izbjeglicama (Foto: SOS Balkanroute)

Radi se, nastavlja ona, o paradoksalnoj situaciji, jer ako Hrvatskoj čega fali, pogotovo Vukovaru, onda su to obučeni medicinski radnici. U ovom slučaju riječ je o djevojci koja je iskustvo stjecala na hitnom prijemu u ratnoj sredini. Zbog svega su je u Mirovnoj grupi mladih angažirali na volonterskom programu Europskih snaga solidarnosti, za vrijeme kojeg ima džeparac i plaćenu prehranu. U sklopu tog programa sudjeluje u pripremi radnih listića iz hrvatskog za spomenutu djecu, a tako i sama usavršava jezik te širi krug poznanstva.

- Vukovar u javnosti znaju prezentirati kao izrazito zatvorenu sredinu, a u realnosti će vas ljudi ovdje prihvatiti ako i vi prihvatite njih. Radi se o gradu u kojem je zbilja moguće pronaći svoj prostor. I u tom procesu, koji nije nimalo lak, trudimo se i mi i obitelji o kojima govorimo. To je, uostalom, najbitnije u cijeloj priči. A da se uvijek može više, naravno da može - ističe Martina Uglik.

S problemima osoba s palestinskih teritorija koje u različitim statusima žive u Hrvatskoj, tokom svog rada susreli su se i u Centru za mirovne studije (CMS), udruzi koja pruža pravnu pomoć. Kako nam objašnjavaju njihovi pravnici, Andrea Jelovčić i Luka Kos, zbog činjenice da RH ne priznaje palestinski teritorij kao državu, ljudi koji dolaze s tog područja bi, sukladno međunarodnoj konvenciji, trebali automatski ostvarivati sva prava osoba bez državljanstva. Općenito se ljudi iz Palestine, govore dalje, ovdje susreću s problemima koji su učestalo vezani za strogost sustava, a koji je težak za bilo koga tko u Hrvatsku dolazi iz tzv. trećih zemalja. U RH se na prvu odluku o stjecanju ili odbijanju azila pritom u prosjeku čeka 14 mjeseci. S obzirom na aktualnu situaciju u Gazi, zanima nas da li bi se taj postupak mogao ubrzati.

- Kad bi bilo volje, bilo bi i načina. Međutim, mi ne vidimo da se u tom aspektu dogodio ikakav pomak u odnosu na sve ostale tražitelje međunarodne zaštite koji moraju dugo čekati na odluku. Osim osoba koje dolaze s palestinskog teritorija, sve učestalije nam se obraćaju i osobe iz Libanona, i to najčešće sa zahtjevima da im pomognemo sa spajanjem obitelji koje su zapele u gradovima koje se bombardira. Ali to je u Hrvatskoj u praksi nemoguće. S jedne strane ne postoji volja države da izdaje humanitarne vize, a s druge postupak spajanja obitelji podrazumijeva niz koraka: da bi osoba koja želi dovesti svoju obitelj u Hrvatsku to mogla i učiniti, potrebno je da već ovdje ima odobrenu međunarodnu zaštitu ili da je zaposlena dulje od godinu dana. Nakon toga, njezino dijete ili drugi član uže obitelji mora podnijeti zahtjev u najbližoj hrvatskoj ambasadi u zemlji podrijetla, koja se ponekad nalazi tisućama kilometara od njihova doma, ili u susjednoj zemlji. Uz zahtjev je potrebno priložiti svu traženu dokumentaciju, a tek nakon odobrenja boravka u Hrvatskoj moguće je aplicirati za vizu - govori Andrea Jelovčić.

Radi se o postupcima, navodi pravnica CMS-a, koji traju i do godinu dana kad je sve u najboljem redu, odnosno kad se radi o zemlji u kojoj ne bijesni rat.

- Pritom u Hrvatskoj postoje slučajevi u kojima se na odluku o međunarodnoj zaštiti čeka krajnji rok od 21 mjesec. Budući da migracije kao takve sve više postaju sigurnosno pitanje, ovisno o geostrateškim odlukama na najvišim razinama, u takvim situacijama su nemoćne i individue iz sustava koje rade na konkretnim slučajevima, i to unatoč njihovoj najboljoj volji. Za osobe porijeklom iz Palestine situacija se u tom smislu pogoršala od 7. listopada 2023., jer je otad povećana i razina sigurnosnih provjera - nastavlja Luka Kos.

Ozljede koje su palestinske izbjeglice pretrpjele nakon pušbeka koji je nad njima provela hrvatska policija 24. marta 2024. (Foto: Bloody Borders)

U kontekstu osoba porijeklom iz Palestine, najgrublji slučaj s kojim se bave u CMS-u vezan je uz spomenutog migrantskog radnika koji je u Hrvatskoj živio četiri godine i koji je nakon listopada 2023. godine, u momentu kad je njegov poslodavac ponovno aplicirao za radnu dozvolu, proglašen prijetnjom za nacionalnu sigurnost i javni poredak RH. Sve do tada je, govori Kos, u Hrvatskoj radio bez ikakvih problema, imao je i društveni život, sve je funkcioniralo.

- Tu odluku trenutno osporavamo pred Visokim upravnim sudom, kao i brojne druge predmete u kojima je Sigurnosno-obavještajna agencija (SOA) određene osobe potpuno arbitrarno proglasila prijetnjom za nacionalnu sigurnost. Razlozi navedeni u odluci vezanoj uz konkretni slučaj su apsolutno neosnovani. Osim činjenice da on sad proživljava traumu i iznimnu bol što su mu članovi obitelji i bliske osobe u opasnosti, umiru i prolaze kroz ogromne terore, morao je i napustiti Hrvatsku jer mu je uručeno rješenje o protjerivanju te zabrani bivanja u RH - kaže pravnik CMS-a.

U toj su organizaciji upoznati s cijelim setom konkretnih problema koji proizlaze iz ranije spomenute činjenice da domaće sudstvo i druga tijela javne vlasti ne prepoznaju međunarodne obveze koje se vežu uz izbjeglice i osobe bez državljanstva. Recimo, činjenicu koja bi se morala uvažiti u sudskim postupcima, kao što je nemogućnost pribavljanja dokumentacije iz države porijekla.

- Zbog toga se ljudima onemogućuje ostvarivanje prava ili se od njih zahtjeva da ih ostvare u nekoj drugoj državi. Imamo i treći set problema koji se vezuje za sve povratnike u Hrvatsku koji su državljani RH, ali nisu hrvatske nacionalnosti. Oni ne mogu ostvarivati prava Hrvata povratnika. Recimo, postoje posebne kvote za Hrvate povratnike na fakultetima i to je jedno od prava koje im je negirano - govori Luka Kos.

Dodaje kako ne mogu detaljnije govoriti o pojedinačnim slučajevima s kojima su se susreli, bilo zbog potrebe zaštite privatnosti i obiteljskog života pojedinaca, bilo iz drugih razloga koji bi potencijalno ugrozili njihovu sigurnost.

- Treba razumjeti kontekst unutar kojeg se ovdje nalaze osobe porijeklom iz Palestine. U Hrvatskoj vidimo da je generalno sve veća razina zločina iz mržnje motivirana rasnom pripadnošću, sve je više napada na strane radnike, vidimo da raste i islamofobija. U takvoj situaciji se ni ljudi koji su nam se obratili za pomoć ne osjećaju dovoljno sigurno i ugodno da javno pričaju o svojim problemima - objašnjava Kos i dodaje kako imaju i predmeta u kojima su takve osobe povukle prijavu u strahu da će na kraju na neki način ipak biti izložene.

- Generalno se ti ljudi nalaze u strašnoj situaciji. S jedne strane brinu o članovima svojih obitelji, a s druge o svom statusu ovdje. U smislu, hoće li im dozvole za boravak i rad biti produljene, hoće li dobiti otkaz od poslodavca, što automatski znači gubitak radne dozvole i dozvole boravka, hoće li imati probleme sa SOA-om ako, primjerice, izađu na propalestinski prosvjed i slično - zaključuje Andrea Jelovčić.