Javni prijevoz u sisačkom romskom naselju Capraške Poljane osiguran je samo za učenike. Osobe starije životne dobi do prve najbliže stanice gradskog prijevoza moraju pješačiti tri kilometra pa često mole vozače školskog autobusa da ih prevezu. Autobusna stanica na kojoj djeca čekaju prijevoz do škole u raspadnutom je stanju. Obrasla je raslinjem, drvena konstrukcija je istrunula i smještena je uz cestu na travnatoj površini. Za vrijeme kišnih dana djeci je otežan pristup stanici i zbog blata moraju stajati u neposrednoj blizini glavne ceste, što predstavlja rizik od nesreća. U ovom naselju velik problem predstavlja i pružni prijelaz koji prolazi kroz sredinu naselja, a koji je označen samo znakom: nema rampu i svjetlosnu signalizaciju. Neasfaltirane ceste u naselju veći dio godine su u blatu. Na putu prema školi, odlazeći do autobusne stanice koja više ne služi svrsi, djeca se zaprljaju i tako blatna dolaze na nastavu.
Pobrojane komunalne i prometne nedostatke koji utječu na život Roma u Capraškim Poljanama s nama je podijelio Dino Sivić, pravnik iz Projekta građanskih prava Sisak (PGP). Čak 320 pripadnika romske nacionalne manjine s područja Sisačko-moslavačke županije, u proteklih godinu dana zatražilo je pomoć PGP-a u rješavanju statusnih pitanja, socijalnih prava, mirovinskog i zdravstvenog osiguranja, radnog prava i imovinsko-pravnih pitanja. U 75 predmeta utvrđena je diskriminacija po rasnoj, etničkoj ili materijalno-financijskoj osnovi. Sivić govori da je taj broj daleko veći, ako se uzmu u obzir korisnici, pripadnici romske nacionalne manjine, koji se nisu izjasnili kao diskriminirani, ali su njihove poteškoće u ostvarivanju prava uzrokovane postupanjem službenih tijela ili osoba.
Navodi da se još uvijek čeka i na parcelizaciju zemljišta Capraških Poljana, što je zadatak Grada Siska i Republike Hrvatske. Značajan dio tog naselja izgrađen je na državnoj zemlji.
- Provedbom parcelizacije bi napokon bili uređeni vlasnički odnosi u Capraškim Poljanama. Tako se na jednoj čestici, koja je u vlasništvu RH, ne bi nalazilo 100 kuća. Nepostojanje parcelizacije svakako nije pridonijelo obnovi kuća poslije potresa, ali vidimo da je obnova izrazito slaba i na uređenim zemljištima - kaže naš sugovornik.
Romi na Baniji imaju goleme probleme i sa stambenim prostorom i pratećom infrastrukturom, kao što su priključci za vodu, struju i kanalizaciju. Najdrastičniji slučaj koji se ističe je obitelj majke M. N. , koja je s četvero maloljetne djece izgubila smještaj u kontejnerskom naselju, gdje je bila smještena nakon potresa 2020. Pravnici iz sisačke pravne udruge poslali su dopis pučkoj pravobraniteljici, a ona je u što kraćem roku zatražila očitovanje Grada Petrinje, Sisačko-moslavačke županije, Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine te Hrvatskog zavoda za socijalni rad. M. N. je s djecom privremeno smještena kod šire obitelji, a rješavanje ovog slučaja još uvijek se ne nazire.
- Imamo i primjer porodice koja ima četiri člana i neadekvatan smještaj nakon potresa. Njihova maloljetna kćer još uvijek nema doplatak za djecu. Također smo primijetili zabrinjavajući porast u broju romskih obitelji kojima se oduzimaju maloljetna djeca. Osim toga, primijetili smo da program poboljšanja uvjeta života romske nacionalne manjine često ne doprinosi poboljšanju. Primjerice, bijela tehnika dodjeljuje se obiteljima koje nemaju riješen priključak za vodu i ostalu osnovnu infrastrukturu - objašnjava Dino Sivić.
Pravnik iz Projekta građanskih prava Sisak Dino Sivić
Položaj pripadnika romske nacionalne manjine nakon potresa je izrazito pogoršan. U PGP-u Sisak bilježe da je 75 posto domova njihovih korisnika Roma do neke mjere stradalo u potresu. Od toga, 15 posto kuća ima crvenu naljepnicu što znači da su takvi objekti predviđeni za rušenje. Država se u trećoj godini nakon velikog banijskog potresa slabo snalazi u obnovi, zbog čega ispaštaju najsiromašniji. Neke od teško oštećenih kuća romskih obitelji još uvijek nisu uklonjene, a Romi u većini slučajeva nemaju dovoljno materijalnih sredstava da sami financiraju popravak i obnovu onih kuća koje nisu značajno nastradale.
Informativno-pravni centar Slavonski Brod (IPC) također već 20 godina pruža besplatnu pravnu pomoć socijalno ugroženim i marginaliziranim skupinama, a protekle dvije godine fokus je na borbi protiv diskriminacije nad pripadnicima romske nacionalne manjine. Romski medijatori iz IPC-a su u protekloj godini obavili preko 130 terenskih izlazaka u najveća romska naselja na području Hrvatske: u Slavonskom Brodu, Zagrebu, Čakovcu, Orehovici, Maloj Subotici, Kuršanecu, Pribislavcu, Donjem Vratnu, Piškorovcu, Paragu, Puli i Dardi. Rezultat njihovog rada je šest pritužbi podnesenih pučkoj pravobraniteljici.
Kako govori pravnica Anja Ostopanj, prema istraživanju koje je IPC proveo u sklopu projekta ERELA, 37 posto ispitanih Roma je izjavilo je da su se osjećali izloženi diskriminaciji temeljem etničkog podrijetla u posljednjih 12 mjeseci. No broj prijavljenih slučajeva, napominje pravnica, ne prati te brojke. Razlog tome je nepovjerenje u institucije. Jedan dio žrtava misli da se prijavljivanjem neće ništa promijeniti, a drugi da će biti samo još gore.
Medijatori su utvrdili da su tri čakovečka ugostiteljska objekta, javnim objavama na društvenim mrežama ili privatnom elektroničkom komunikacijom, zabranila ulazak Romima. Nedopustiv potez vlasnika kafića koji podsjeća na rasne zakone ubraja se u diskriminaciju u pristupu uslugama.
- Ostale pritužbe odnosile su se na fizički napad i prijetnje, ravnopravnost u javnom informiranju i medijima te na diskriminaciju pri zapošljavanju. Diskriminacija u području rada i zapošljavanja pokazala se najčešćom. Posebno su ugrožene žene Romkinje koje su dvostruko diskriminirane. Usprkos tomu, zbog straha od viktimizacije, žrtve se rijetko odlučuju pritužiti. Terenski obilasci pokazali su da je diskriminacija Roma česta i u području zdravstvene zaštite, obrazovanja, uslužnih djelatnosti, postupanja policije te ostvarivanja prava iz sustava socijalne skrbi - govori Ostopanj. Naglašava da su žrtve diskriminacije s kojima su medijatori razgovarali, najčešće socijalno ugrožene i nisu upoznate s mehanizmima zaštite.
- Zato im je pravno savjetovanje bilo od iznimne važnosti na više razina: u podizanju svijesti o diskriminaciji i mehanizmima zaštite, u vraćanju povjerenja u institucije, u povećanju broja slučajeva diskriminacije koje prijavljuju Romi, i konačno – u podizanju javne svijesti o tome što je točno diskriminatorno ponašanje - zaključuje Anja Ostopanj.
