Legli ste u krevet, umorni ste, vruća je noć. Ugasili ste lampu i polagano tonete u san. I onda začujete taj zvuk jurišnog aviona koji juri prema vama, zatim još jedan, pa ih je sve više. Komarci! Nema čovjeka koji ih voli, a velika većina ih i mrzi. Piju nam krv, prenose razne bolesti, malarija je najučestalija. Čovječanstvo ima svoje uspjehe i poraze u borbi s malarijom. Borbe su se vodile isušivanjem močvarnih područja sve dok se nije shvatilo koliko su ta područja važna za biosferu. Danas pokušavamo neka od njih vratiti u život.
Druga borba, vođena kemijskim sredstvima, u jednom trenutku izgledala je potpuno dobivena. Ustanovilo se da kemijsko sredstvo popularno zvano DDT uništava komarce. I ne samo njih već i mnoge druge napasnike i to radi vrlo efikasno. DDT je u upotrebu uveden u drugoj polovini Drugog svjetskog rata da se spriječi širenje malarije i tifusa u trupama i među civilima. Tim se prahom obilato zaprašivalo vode, šume, glave djece kada bi se, kao u mojoj osnovnoj školi, pojavila epidemija ušiju. Lijepo su nas ošišali na nulu i potom zasuli obilatom količinom tog bijelog praha. Godina je bila 1954. ili 1955. i DDT je bio na vrhuncu slave.
Komarci uzrokuju brojne bolesti, npr. malariju, žutu, denga i zika groznicu. Ali, oni su i dio prehrambenog lanca. Od njih žive ribe, vodozemci, ptice, gmazovi, šišmiši. Na Arktiku su mužjaci komaraca jedini oprašivači
Zahvaljujući njemu malarija je bila praktički iskorijenjena u svim zemljama svijeta. DDT je bio u širokoj upotrebi i u poljoprivredi kao pesticid. Malo-pomalo skupljali su se dokazi o njegovom pogubnom utjecaju na populacije raznih životinja, posebno ptica, na stvaranje rezistencije kod komaraca i o drugim lošim učincima u okolišu. Zbog toga su ga postupno potpuno zabranili u gotovo svim zemljama svijeta. Nakon zabrane, u samo godinu dana broj oboljelih od malarije u Africi porastao je s jako malog na osamsto tisuća bolesnika. Borba protiv prenosioca malarije, komarca, nastavlja se i danas.
Bilo bi naivno misliti da komarci uzrokuju samo malariju. Za nju su specijalizirani oni iz roda anopheles. Žutu groznicu i denga ili kostolomnu groznicu prenose tigrasti komarci roda aedes. Bolesnik zaražen tim virusom pati od jakih bolova u zglobovima i ima visoku temperaturu, a bolest se može razviti i u hemoragijsku vrućicu. Aedes komarac prenosi i zika groznicu koja pogađa trudnice, uzrokujući moguće defekte fetusa. Bolest zvana chikungunya također je prenošena aedes komarcima. Virus Zapadnog Nila prenose culex komarci. Oboljeli iskazuju neurološke smetnje. Japanski encefalitis također prenose culex komarci. Vidimo, dakle, da komaraca ima raznih i da osim što su beskonačno dosadni i grizu ostavljajući crvene točkice po tijelu, mogu biti i vrlo opasni po zdravlje žrtve.
Sve ove gadne bolesti i njihovi prenosioci su tipični za tropska i suptropska područja svijeta. U Hrvatskoj su prisutni culex komarci koji prenose virus Zapadnog Nila. Iako ne česti, zabilježeni su neki slučajevi, uglavnom u ljetnim mjesecima. Druga česta vrsta u nas su aedes komarci, ali na sreću, pojave denga groznice ekstremno su rijetke.
Svima je poznato da se komarci razmnožavaju u vodama stajaćicama. Ne treba im cijelo jezero ili bara. Dovoljno je da u dvorištu imate neku otvorenu posudu s vodom koju ne mijenjate i eto novih obitelji ispod vaših prozora. Zaprašivanje komaraca jedan je od načina da se na velikim površinama smanji njihov broj, međutim takva praksa prilično je upitne koristi, iz brojnih razloga. Prskanje negativno djeluje na pčele i druge oprašivače, upotrijebljeni insekticidi neselektivno djeluju i na ostale insekte iz prehrambenog lanca, razvija se otpornost komaraca na insekticid, on negativno djeluje na zdravlje sisavaca koji su izloženi prskanju itd.
Zbog svega se navedenog borba protiv komaraca odvija na više frontova. Jedna od strategija je da komarca koji vas ubode kaznite smrću. Naravno, to svi mi pokušavamo kada osjetimo da nam je na koži. Međutim, oni vole djelovati pod okriljem mraka, osim onih tigrastih koji se ne drže tog prešutnog dogovora.
Nedavno je otkriveno da lijek Nitisinone, koji je prethodno bio odobren i namijenjen za liječenje rijetkih metaboličkih bolesti, može čak i kod niskih terapeutskih doza uzrokovati smrt komarca anopheles gambiae, prenosioca malarije. Nitisinone uništava ključni enzim komarca koji je potreban za probavu ispijene krvi. Jednako je efikasan za sve dobne skupine i za sada je najefikasnije sredstvo za ovakav način ubijanja komaraca.
To su sve bila laboratorijska istraživanja i čovjeka zbilja raduje da se ozbiljno radi na tome da se malarija može u principu suzbiti na još jedan način. Ja sam ipak skeptičan u odnosu na ovo kao praktično rješenje. Prvo pitanje koje čovjeku odmah padne na pamet jest kakva je korist od toga što malarični komarac umre nakon što me ugrizao, uštrcao mi virus i napio mi se krvi.
Drugo pitanje je kolika je korist ako recimo deset milijuna ljudi bude ubodeno i deset milijuna komaraca tako usmrćeno, ako znamo da komaraca ima mnogo puta više nego ljudi. Možda će se rješenje naći u tome da se komarcima ponudi prava ili umjetna krv zaslađena Nitisinoneom, nešto kao fast food restoran za komarce, pa da izaberu to kao lakši način prehrane nego borbu s debelom kožom ljudi i životinja. No mi znamo kako je dovoljno da nekoliko komaraca preživi Nitisinone pa da se razvije nova otporna vrsta. Baš kao i kod bakterija i mnogih drugih vrsta. Zapravo svih danas živućih vrsta. One koje su nestale ili nisu bile evolucijske sreće ili smo ih mi pobili.
I na kraju još nešto, zapravo najvažnije. Komarci su dio prehrambenog lanca. Od njih žive ribe, vodozemci, ptice, gmazovi, šišmiši i još poneki pauk. I ovo sigurno niste znali: mužjaci komaraca piju nektar cvjetova i pomažu oprašivanju. To je naročito značajno u području Arktika u kojem nema drugih oprašivača. Zato vas molim da kada putujete Arktikom i čujete zuj komarca, nemojte ga nagraditi pljeskom, nego mu dajte šansu da nađe neki lijep neoprašeni cvijet. Da nam bude ljepši ovaj svijet.
