Ratni zločini klešu srca i kuju otpor, piše na velikom transparentu duž sjeverne tribine stadiona Hamadi Agrebi. Iznad tribine se lelujaju gigantska platna na kojima su oslikane sive zgrade kako se ruše. U centralnom dijelu koreografije stoji lice dječaka zalivenog krvlju. Dječak u desnoj ruci drži stari ključ. Preko očiju mu brojke 06405. Pirotehnika na stadion donosi dim i buku rata. U službi strave, a ne slavlja. Koja će se utakmica uopće ovdje danas igrati, i koga briga kako će završiti?
Ultrasi Cluba Africaina, jednog od najpopularnijih tuniških nogometnih klubova, svoje su napravili. Cilj njihove utakmice bio je skrenuti pozornost na Palestinu koreografijom kakvu se teško zaboravlja. Nije ovo prvi put da će se pamtiti njihov stadionski performans. Prije dvije godine, u jeku polemika oko uvođenja Superlige kao novog elitnog nogometnog natjecanja, na internetu je masovno cirkulirala fotografija gigantskog transparenta "Stvorili siromašni, ukrali bogati", izvješenog na jednom stadionu. Tuniški novinar Firas Kéfi kazat će medijima kasnije da su originalni transparent izradili ultrasi Cluba Africaina, za prijateljsku utakmicu koju su u januaru 2017. godine igrali protiv Paris Saint-Germaina (PSG).
Club Africain je osnovan 1919. godine pod francuskom kolonijalnom vlašću, a historijat mu se veže uz radničku klasu i otpor kolonijalistima, pa je ostao omiljeni narodni klub u zemlji. Osvojio je mnoge titule od 1960-ih do 1980-ih, a nakon toga su došla teža vremena. U tim su se vremenima sve jače i šire organizirali nogometni navijači i navijačice, što je kulminiralo početkom 2011. godine, revolucijom koja je dobila ime po jasminu. Više od 60 grupa ultrasa osnovano je u Tunisu u posljednja dva desetljeća, a tijekom revolucije mnogi od njih su, kao i u Egiptu, bili važni mobilizatori i među prvima se borili protiv policijske represije na ulicama.
Ultrasi Africaina ispjevali su i najpoznatiju navijačku pjesmu u Tunisu, "Ja Hajetna" (O, živote naš). Pjesma je nastala 2019. godine, nakon što je 12 poljoprivrednih radnica poginulo, a 20 ozlijeđeno u sudaru kamiona na putu za posao. Radnice su bile natrpane u stražnji dio kamiona, a navijači su nakon pogibije poručili da se prema slabo plaćenoj, uglavnom ženskoj radnoj snazi, vlasnici poljoprivrednih kompanija odnose "kao prema stoci". U "Ja hajetna" tako pjevaju: "Sustav mrzimo tako nemilosrdno / Nikada nećemo zaboraviti poginule u sudaru kamiona / Ili majku koja je rodila dijete u kartonskoj kutiji / Kakva šteta što one umiru, a vi ostajete živi."
Ta je pjesma u međuvremenu zaživjela i na drugim stadionima sjeverne Afrike, pjevali su je ultrasi u Maroku, Egiptu. A zadnjih se godina zajednički pamti i lik i djelo Omara Labidija. Labidi je bio član ultrasa Africaina, a ubijen je 2018. godine, u dobi od 19 godina. Igrala se tada utakmica između Cluba Africaina i Médenine Olympica, a završila je policijskim nasiljem i tlačenjem navijača. Policijska brutalnost proširila se i izvan tribina, dok su progonili navijače po ulicama. Prema svjedočenjima očevidaca, Labidi je bačen u rijeku. Molio je za pomoć, ali su mu se policajci rugali da "nauči plivati". Utopio se. Nakon više od četiri godine pritisaka, sud je optužio 12 policajaca uključenih u slučaj za "ubojstvo iz nehaja".
Prije četiri godine tuniške su vlasti uvele zabranu dijeljenja tribina s ultrasima, u želji da ograniče doticaje i dosege njihova rada. Četiri godine kasnije, na tribinama je Palestina, i to čuje čitav svijet.
Tekst je izvorno objavljen u prilogu Novosti Nada - društvenom magazinu Srpskog demokratskog foruma
