Kakva je postizborna situacija u Rijeci i Primorsko-goranskoj županiji?
Izborni rezultati za nas u SDSS-u nisu iznenađenje; ostvarili smo bolje rezultate nego na lanjskim izborima i dobili tri izuzetno kvalitetna zastupnika. Već prije izbora mnogi Srbi u Rijeci reagirali su na izjave Zorana Milanovića koje su bile jedan od razloga njihove apstinencije, iako bi bilo efikasnije da su dali glas našoj opciji jer smo ovako imali samo njihovu psihološku podršku. Tako je odziv Srba koji su glasali na općoj listi bio mnogo manji, što je i rezultat SDP-a učinio slabijim. U Rijeci je inače velik broj Srba koji su izuzetno angažirani u SDP-u s kojim mi kao koalicioni partneri na lokalnoj razini dobro surađujemo, iako na parlamentarnim izborima ta suradnja završava. Nastojimo te ljude privući našoj stranci, što je teško. Na nama je da pokušamo, a rezultati lokalnih izbora 2017. bit će dobar pokazatelj. I dok su simpatizeri SDP-a ostali kod kuće, dio onih koji su ranije simpatizirali naše konkurente iz Demokratske partije Srba nam se vratio, tako da su naši rezultati znatno bolji nego do sada. Ljudi su shvatili da te ‘nove snage’ nisu ni dovoljno snažne.
Kakvo je stanje manjinskih organizacija u gradu?
Nažalost, radi se jako malo. Zadnje tri sjednice vijeća nismo imali kvorum, što znači da ljudi jednostavno ne vide kako bi svojim radom u tom vijeću mogli nešto učiniti, pa čekaju da se stvari riješe same od sebe. U ‘Prosvjeti’ je situacija vrlo složena dugi niz godina. Mnogi nisu svjesni što se događa. Dijelu ljudi je zabranjen pristup u ‘Prosvjetu’ i nemaju mogućnost sudjelovati u kulturnom životu Srba u Rijeci, pa se osnivaju nova srpska kulturna društva. Čak i pokušaj da se ujedinimo oko obilježavanja 300-godišnjice dolaska Srba u Rijeku, za sada nije urodio plodom, ali se nadam da ćemo se u nekoliko mjeseci uspjeti konsolidirati. Mene kao članicu županijskog vijeća ljuti što njegov predsjednik Jovica Radmanović u javnim istupima kaže da govori u ime 14.000 Srba u županiji, iako je u Rijeci od 8.600 deklariranih Srba dobio samo 98 glasova, što najbolje govori o uticaju koji ima.
Što bi trebali biti prioriteti u rješavanju problema zajednice ?
Zadovoljni smo dosadašnjim tokom pregovora naših zastupnika s Andrejem Plenkovićem. Ono na što bi se trebali bazirati poznato je godinama jer se nagomilani problemi sustavno ne rješavaju. I u ovoj kampanji vidjeli smo u kakvim uvjetima žive pripadnici naše zajednice po Lici, Baniji, Kordunu i drugdje. Gdje god dođemo priča je ista - ljudi žive bez struje, vode i puteva, da ne pričamo o priznavanju mirovina i radnog staža, što se već godinama pokušava dovesti u red. Druga situacija je u gradovima gdje je na djelu tiha asimilacija i gdje je problem nemogućnosti djece da se izražavaju na svom jeziku. Djeca za spski jezik pokazuju interes u vrtićkoj dobi kad pohađaju vjeronauku i radionice koje organiziraju SPC ili ‘Prosvjeta’, ali interes slabi kad krenu u školu. Nastava srpskog postojala je do prije 15 godina, a kasnije nije bilo interesa, prije svega roditelja. Oni iz straha ne žele eksponirati djecu koja opet nemaju naviku međusobnog druženja, izjašnjavanja i bavljenja tim dijelom svoje tradicije i običaja.
Koliki su nezaposlenost i iseljavanje mladih?
Nezaposlenost je izuzetno velika, bez obzira što je to lučki grad, a zadnjih godina i turističko središte. Mladi ljudi nemaju mogućnost sigurnog zaposlenja, pa su prisiljeni odlaziti, na brodove ili u Italiju. Osipanje mladih naročito se osjeti među Srbima; mladi nakon nekoliko pokušaja dobivanja posla i odbijanja, jednostavno odustaju i odlaze. Rijeka sebe ističe kao multikulturalni grad pun različitosti koje su sve jednake. To je naizgled tako, ali kad se zagrebe, vidi se da tu nema velike razlike između Rijeke, Osijeka ili Splita, samo što se o tome u Rijeci ne priča.
