Irski premijer Leo Varadkar 20. ožujka na konferenciji za novinare objavio je da podnosi ostavku, a za taj iznenadni potez navodno unaprijed nisu znali čak ni njegovi stranački kolege. Rekao je da za tu odluku ima i privatne i političke razloge, te da nakon sedam godina "više nije najbolja osoba" za posao šefa vlade koja želi novi mandat na izborima početkom iduće godine.
Njegova stranka Fine Gael – ona predvodi koalicijsku vladu u kojoj je i konzervativna Fianna Fáil te zeleni – već je 24. ožujka njegovim nasljednikom imenovala dosadašnjeg ministra visokog obrazovanja Simona Harrisa. Varadkar je čelnik irske vlade postao 2017. nakon relativno kratkog bavljenja politikom i strelovitog karijernog uspona, a ujedno je postao najmlađi i prvi otvoreno gej premijer, pritom miješane rase (otac mu je indijski imigrant).
Iako je Fine Gael stranka desnog centra, a samog Varadkara opisuje se i kao "tačerista", na polju svjetonazorskih politika za sobom ostavlja nekoliko bitnih progresivnih poteza, prije svega uspješan referendum iz 2018. o ukidanju zabrane pobačaja. Tri godine ranije građani nekoć turbokatoličke članice EU-a podržali su i legalizaciju istospolnih brakova, no 8. marta ove godine održan je referendum kojim se smjeralo na dodatno jačanje prava žena, a koji je zbog nejasnih razloga propao.
Cilj te inicijative bio je modernizirati 87 godina star ustav tako da definicija braka uključi i druge oblike dugotrajnog odnosa, te da se iz ustava izbriše rečenica prema kojoj je primarna uloga žena ona koju obavljaju u kući. Sporna rečenica trebala je biti zamijenjena rogobatnom konstrukcijom iz koje se razabire stav države da je skrb koju si međusobno pružaju članovi obitelji važna za dobrobit društva, što se moglo čitati i kao odricanje odgovornosti države za skrb o primjerice osobama s invaliditetom. Uz izlaznost od 44 posto, prijedloge ustavnih izmjena podržalo je samo 32 posto birača.
Među uspješne poteze bivšeg premijera ubraja se i vješto upravljanje krizom izazvanom referendumom o izlasku Ujedinjenog Kraljevstva iz Evropske unije 2016., koja je prijetila ponovnom uspostavom tvrde granice između Irske i Sjeverne Irske. Leo Varadkar također je i jedan od rijetkih zapadnih državnika koji su otvoreno kritizirali izraelsku vojnu kampanju u pojasu Gaze, a Irska jedna od rijetkih država koja nije suspendirala donacije organizaciji za palestinske izbjeglice UNRWA nakon izraelskih optužbi da su se u nju infiltrirali Hamasovi operativci.
Unatoč tome, Fine Gael danas podržava samo 20 posto birača (15 poena manje nego 2020.), prije svega zbog rastućih ekonomskih nejednakosti i krize stanovanja koja je, kako navode neki komentatori, poprimila "opscene" razmjere. Irska je zahvaljujući niskim porezima i prisutnosti američkih tehnoloških giganata postala bogata zemlja, barem kada su u pitanju klasični ekonomski pokazatelji, a zbog toga i meka za imigrante i strane radnike svih profila. No politika favoriziranja korporacija i status Irske kao porezne oaze rezultirali su i porastom emigracije, naročito mladih profesionalaca, a zbog neobuzdanog rasta cijena nekretnina eksplodirao je i broj beskućnika i mladih koji ponovno žive s roditeljima.
Varadkarovog nasljednika, 37-godišnjeg Harrisa, u političkom smislu njegovog klona, sada se promovira kao veliku zvijezdu, a zbog popularnosti na društvenim mrežama naziva ga se "TikTok premijerom". No prema drugačijim tumačenjima, takve ekonomske okolnosti idealne su za skorašnji trijumf opozicijskog Sinn Féina, "bastiona socijalističkog euroskepticizma" koji je trenutno za deset postotnih poena popularniji od vladajuće stranke.
