Sjeverna Irska još se oporavlja od desetodnevnog nasilja koje je početkom mjeseca potreslo regiju. Cigle i molotovljevi kokteli letjeli su prema policiji svake noći, a u jednom je incidentu 7. aprila grupa mladića zapalila autobus. Iako sukobi između zajednica ovdje nisu rijetkost, nedavni događaji uvjerljivo su najgori u nekoliko zadnjih godina. Tridesetogodišnji oružani sukob između pretežno katoličkih irskih republikanaca i pretežno protestantskih britanskih unionista, koji je proizveo više od 3.500 žrtava, zaustavljen je 1998. potpisivanjem takozvanog Sporazuma na Veliki petak. Njime je potvrđeno kako Sjeverna Irska ostaje dio Ujedinjenog Kraljevstva, ali je istovremeno osigurana zastupljenost republikanaca u vlasti te otvorena mogućnost eventualnog ujedinjenja s Republikom Irskom, ako se pokaže da to podržava većina stanovnika sjevernog dijela otoka. Unatoč prijetnjama "disidentskih" grupa o obnovi nasilja, mir je ipak održan, kroz suradnju Sinn Féina, političkog krila Irske republikanske armije, te Demokratske unionističke partije, povezane s unionističkim paravojnim grupama. A ublažavanju tenzija doprinijelo je i povezivanje dvaju dijelova Irske kroz bezgranični režim Evropske unije.

No sve se promijenilo nakon izlaska UK-a iz EU-a početkom prošle godine. Implikacije Brexita za mirovni proces praktički nisu bile na dnevnom redu prije referenduma, no otada su se pretvorile u jednu od ključnih političkih tema između Ujedinjenog Kraljevstva i EU-a. Republika Irska i EU zahtijevali su od Velike Britanije da ne vraća takozvanu tvrdu granicu (odnosno carinske i granične kontrole) između dva dijela otoka, na što je London naposljetku morao pristati. No jedina alternativa "tvrdoj granici" na irskom otoku bila je granica na Irskom moru, odnosno između Sjeverne Irske i ostatka Ujedinjenog Kraljevstva. Sjevernoirski protokol, potpisan između Britanije i EU-a u decembru prošle godine, na neki je način udaljio Sjevernu Irsku od Britanije, a približio je Republici Irskoj, s kojom ostaje u carinskoj uniji, iako je i dalje dio Ujedinjenog Kraljevstva. Takav razvoj događaja izazvao je veliko nezadovoljstvo među unionistima koji se osjećaju izdano od strane britanskih vlasti. Pojedina istraživanja javnog mnijenja sugeriraju da potpora ujedinjenju Irske raste, a Sinn Féin bi na izborima koji se održavaju sljedeće godine mogao prvi put postati najjača stranka. Sve to je kod dobrog dijela unionista ostavilo dojam da će se uskoro neželjeno naći unutar ujedinjene Irske.

Takav scenarij, čak i ako do njega doista dođe, zasad je još vrlo daleko. Ipak, početkom marta unionističke paravojne organizacije povukle su svoj potpis s mirovnog procesa "do ukidanja granice na Irskom moru". Prema novinskim izvještajima, njihovi članovi su sudjelovali u organizaciji posljednjih nereda. Protesti početkom aprila izbili su u lojalističkim četvrtima Derryja i Belfasta, nakon objave kako funkcioneri Sinn Féina neće biti kažnjeni zbog kršenja epidemioloških mjera na prošlogodišnjoj sahrani veterana IRA-e Bobbyja Storeyja. Ubrzo su se neredi premjestili na "granična područja" uz takozvane zidove mira koji dijele kvartove i stanovništvo najvećih sjevernoirskih gradova. Prekinuti su tek nakon što je 9. aprila proglašen dan žalost zbog smrti princa Phillipa, supruga engleske kraljice, koja uživa veliko povjerenje sjevernoirske unionističke zajednice. No radilo se izgleda tek o privremenom zatišju, a protesti su posljednjih dana obnovljeni jer uzroci nezadovoljstva nisu ni na koji način uklonjeni.

A ti uzroci možda i nisu samo politički. Naime, Sjeverna Irska je najsiromašniji dio Ujedinjenog Kraljevstva, koji se bori s ozbiljnim problemima zloupotrebe teških droga, nezaposlenosti, samoubojstva i obiteljskog nasilja, dodatno pogoršanima u pandemiji. Neredi su najžešći upravo u naseljima koja su i ranije prepoznata kao najproblematičnija po siromaštvu.