Četvrt stoljeća nakon sklapanja Sporazuma od Velikog petka kojim je završeno tridesetogodišnje razdoblje sjevernoirske povijesti znano kao Nevolje i sukob republikanskih, proirskih i separatističkih katolika s jedne i monarhističkih, unionističkih i probritanskih protestanata i britanske vlasti s druge strane, najčešća imenica kojom otočki (i britanski i irski) mediji opisuju taj Sporazum je krhkost. Razdoblje Nevolja u kojem je ubijeno oko 3.500 ljudi je završeno, mir je sklopljen, a nakon početne navale, istina umjerenog, optimizma, uslijedilo je razdoblje stagnacije, nazatka i sve veće zabrinutosti.
Glavno uporište Sporazuma koji je njegovim arhitektima Johnu Humeu i Davidu Trimbleu donio Nobelovu nagradu za mir je devolucija, odnosno prijenos ovlast iz Londona u Belfast što je utjelovljeno u uspostavi sjevernoirskog parlamenta i vlade te podjela vlasti između katolika i protestanata. Podjela vlasti zapravo znači dogovornu demokraciju, neku vrstu konsocijacije. Ako je premijer protestant, njegov zamjenik mora biti katolik (i obrnuto), ako premijer da ostavku, posao je automatski izgubio i njegov zamjenik. Upravo to uporište ne funkcionira od veljače prošle godine kada je Paul Given iz Demokratske stranke unionista (DUP) dao ostavku. Nakon izbora na kojima je relativnu većinu osvojio katolički Sinn Fein vlada nije formirana, a nejasno je i kada će i hoće li biti formirana. Razlog za Givenovu ostavku i posljedično odbijanje DUP-a da odredi zamjenika premijera (dosad su davali isključivo premijere) Sjevernoirski je protokol kojim je reguliran status tog dijela Velike Britanije prema Irskoj. U korijenu toga je autohtona britanska ludorija zvana Brexit. Potpuno otvorena granica između Republike Irske i Sjeverne Irske bila je jedno od najvažnijih postignuća Sporazuma od Velikog petka, a britansko istupanje iz Europske unije ga je ugrozilo, time i sam Sporazum. Protokol je to trebao spasiti i njime su uvedene kontrole za robu koja s britanskog dolazi na (sjeverno)irski otok. No Given i DUP zaključili su da je riječ o slabljenju Ujedinjenog Kraljevstva i koraku prema separaciji Sjeverne Irske. Protokol je trebao biti rješenje, a postao je problem koji bi trebao, upitno je i hoće li, biti riješen Windsorskim protokolom koji su u veljači ove godine sklopili britanski premijer Rishi Sunak i predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen. Na deblokadu i nastavak mirovnog procesa pozivaju manje-više svi, od Sunaka do američkog predsjednika Joe Bidena kojega se zbog vjere i korijena smatra najirskijim predsjednikom SAD-a u povijesti i koji je ovoga tjedna u četverodnevnom posjetu Sjevernoj Irskoj i Republici Irskoj. Biden pazi da širi optimizam. Posjet Belfastu nije počeo odlaskom u Stormont, sjedište parlamenta i nepostojeće vlade, nego među studente u 350 milijuna eura vrijedan novi kampus. Umjesto u fizičko središte političke krize zaputio se u novo mjesto nade u budućnost.
Sadašnjost je nešto turobnija od novog kampusa. Osim kriza vlade (aktualna nije prva), Sporazum zamišljen kao okvir za složno funkcioniranje dvije zavađene zajednice često funkcionira kao sredstvo za međusobne blokade vetom. Sve to itekako se odražava na društvo. Problemi i podijeljenost u zdravstvu i obrazovanju jedva da su išta manji nego prije četvrt stoljeća. Mnogi vjeruju da Sporazum od Velikog petka i njegova arhitektura omogućavaju cementiranje daljnje i dublje polarizacije irsko-katoličke i britansko-protestantske zajednice u Sjevernoj Irskoj. Istraživanja javnog mnijenja pokazuju da je povjerenje u političke institucije uporno na niskoj razini. Sve to otvara pitanje revizije Sporazuma (koji je jednom, prije 16 godina dijelom revidiran). Teza da je Sporazum dao svoje itekako je utemeljena, baš kao i teza da će novi, drugačiji sporazum biti gotovo nemoguće postići. Supotpisnik Sporazuma i bivši irski taoiseach (premijer) Bertie Ahern tvrdi da ne postoji ambicija da se stvori novi sporazum. Bivši predsjednik sjevernoirskog parlamenta lord Alderdice tvrdi da je novi sporazum neizbježan. Zbog Brexita su britansko-irski odnosi lošiji. Svoj doprinos daje i Sunak koji namjerava nastaviti politiku eliminacije europskih propisa iz britanskog zakonodavstva. Do kraja godine namjerava "pokopati" nekoliko tisuća propisa što sigurno neće pridonijeti stabilizaciji stanja u Sjevernoj Irskoj. Sunak je najavio i da bi Velika Britanija mogla istupiti iz Europske konvencije o ljudskim pravima čime Europski sud za ljudska prava Vijeća Europe više ne bi bio nadležan za Veliku Britaniju. A ta je Konvencija jedan od ključnih dokumenata Sporazuma od Velikog petka.
