Svjetskim se društvenim mrežama u utorak munjevito proširila vijest da je u 84. godini preminula Astrud Gilberto, poznata kao jedan od najslavnijih ženskih glasova bossa nove, brazilska pjevačica koja je svijetu otpjevala "The Girl from Ipanema".
Bossa nova je muzički žanr, jedan od krunskih dragulja brazilskog muzičkog, kulturnog i općeg identiteta. Sam naziv znači otprilike "nova fora", tj. samba komponirana, svirana i pjevana na nov način. U svijetu su Astrud, bossa nova i brazilska glazba uopće, postale poznate upravo po njezinoj izvedbi te danas već kultne pjesme.
Izvorni je tekst napisao Vinicius de Moraes (1913. – 1980.), diplomat, vrstan pjesnik, tekstopisac, esejist, muzičar, pjevač i dramaturg, pod nazivom "Garota de Ipanema", "Cura s Ipaneme", a muziku drugi od dvaju pionira bossa nove, Antônio Carlos Jobim, znan i kao Tom Jobim (1931. – 2019.). Napisali su je dok su na terasi bara besposličarili srčući slamkama caipirinhe, brazilske koktele od limete, šećera i tučenoga leda, zalivenog rakijom od soka šećerne trske, i studirali cure kako idu na kupanje prema obližnjoj Ipanemi, pored Copacabane i Leblona jednoj od triju najglasovitijih pješčanih plaža Rija.
Gle tu krasotu
Punu čara
Djevojka koja dolazi i prolazi
U nježnom ljuljanju na putu prema moru
Cura zlaćana tijela od sunca Ipaneme…
Kći Brazilke i Nijemca, Astrud Evangelina Weinert rodila se u Salvadoru, Savezna država Bahia, i kao dijete odselila u Rio de Janeiro gdje je odrasla. Još kao klinku ju je opčinila muzika. Krećući se u muzičkom miljeu Rija krajem pedesetih, gdje se upravo rađala bossa nova, i sama je počela pjevati, ali samo na tulumima, nikad javno. Prijateljica, pjevačica, ipak ju je nagovorila 1960. da nastupi na povijesnom koncertu "Noć ljubavi, smiješka i cvijeta", održanom u velikoj dvorani Fakulteta arhitekture u Riju, na kojem su nastupila brojna, danas već legendarna imena bossa nove.
Prelijepu curu uhom je i okom zapazio João Gilberto (1931. – 2019.), drugi utemeljitelj bossa nove, pjevač, gitarist i kompozitor, čiji je put prema svjetskoj slavi upravo počinjao. Za njega se Astrud i udala.
Krajem ožujka 1964. otišla je otpratiti supruga na snimanje albuma u New Yorku što ga je s njim dogovorio sjevernoamerički saksofonist Stan Getz (1927. – 1991.). Getz je već bio jedan od vodećih svjetskih saksofonista, pijanac i ovisnik, i do tada svirao, u brojnim postavama, uz takve legende jazza kao što su Miles Davis, Gerry Mulligan ili Dizzy Gillespie. Dvije godine prije već je bio objavio album "Jazz Samba", klasificirajući bossa novu zapravo kao podžanr jazza (to misli i Hrvatska enciklopedija Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža), a ne izvorni brazilski žanr ili bar odvjetak brazilske sambe.
U studiju se na snimanju nalazio i Norman Gimbel (1927. – 2018.), koji je prepjevao tekst s brazilskog portugalskog na engleski. On je pak bio poznat pisac tekstova i aranžer, i veoma plodan stvaralac prepjeva, naročito iz latinskoameričke glazbene baštine, otprilike kao kod nas Mario Kinel (no ne i na Kinelovoj razini majstorstva). Gimbelov je npr. prepjev meksičkog bolero-mamba "¿Quién será?" svjetskog hita pod naslovom "Sway" kad ga je prvi snimio Dean Martin (mislim da ga je kod nas među prvima, možda i prva, snimila Nada Knežević pod naslovom "Želim da sam s tobom", a danas ga često pjeva Marko Tolja).
Aranžmane je za snimanje napisao Tom Jobim. Bilo je dakako predviđeno da pjesmu otpjeva João Gilberto. No nakon nekoliko mučnih pokusa Getz i Gimbel utvrdili su da on ima, usprkos briljantnom muzičkom daru, tako očajan izgovor engleskog da se s tim naprosto ne može izaći u javnost. Poslije kraćeg natezanja, jedni tvrde da je Getz (koji ju je otprije poznavao), a drugi da je Gilberto predložio da Astrud, koja je govorila više jezika, pokuša otpjevati engleski prepjev. Tako je i bilo. Krasan senzualan glas lijepe Astrud s prekrasnom muzikom, sinkopama i harmonijama bossa nove, i Gilbertove gitare s najlonskim žicama, uz topao, mekan zvuk Getzova tenor-saksofona, odmah su osvojili publiku i "The Girl from Ipanema" munjevitom je brzinom postala američki i svjetski hit.
Album "Getz/Gilberto", s melodijama koje je komponirao Tom Jobim, doživio je naprosto zvjezdani uspjeh i oborio sve dotadašnje rekorde u prodavaonicama gramofonskih ploča, s oko pet milijuna prodanih primjeraka. Na idućoj dodjeli nagrada, 1965., osvojio je Grammy kao najbolji album godine. Sama Astrud je osvojila drugo mjesto u kategoriji muzičkih otkrića odmah iza Beatlesa, kao i u kategoriji najbolje ženske izvedbe, gdje je samo Barbara Streisand dobila više glasova od nje. Na Billboardu je pjesma (izdana i na singlu), ostala nevjerojatnih 96 uzastopnih tjedana.
Gotovo je nemoguće povjerovati da Astrud nije na omotu ni na samom vinilu niti spomenuta, pa nije poslije ni ubirala tantijeme od reprodukcije albuma i singla. Dobila je honorar od 120 dolara, u današnjoj vrijednosti oko 1.100 eura, prema tarifi za jednu večer snimanja sindikata američkih muzičara. João je za ploču ubrao tadašnji milijun dolara, danas nešto manje od deset milijuna eura. Računica je bračnoga para možda bila da se ne kompliciraju stvari i ne mijenjaju unaprijed potpisani ugovori, kad ionako sve ostaje u obitelji, na čemu je insistirao beskrupulozni Getz. No kalkulacija se baš i nije pokazala posve točnom. Astrud je naime ubrzo otišla od Gilberta, udala se za drugoga, a potom živjela neko vrijeme i s Getzom.
Menadžeri Franka Sinatre ubrzo su uočili kako Getzovi i Gilbertovi producenti zadovoljno trljaju ruke i lisnice i zaključili da melodijom i ritmom ta pjesma pristaje kao salivena u dijapazon glasa i tehniku Frankova pjevanja. Odmah ju je snimio . Uz ionako već veliku popularnost pjesme, snaga američke diskografske industrije i ime Franka Sinatre u času su je dodatno raspjevali na svjetskim radijskim stanicama i u televizijskim showovima, Astrud je nastavila s karijerom u Brazilu i u inozemstvu. Ubrzo je izdala svoj najpoznatiji "The Astrud Gilberto Album" gdje je na gitari prati João Gilberto, a na klaviru João Donato. Potom je objavila brojne albume s repertoarom bossa nove, na portugalskom i u engleskim prepjevima. Njena možda najpoznatija (nakon "Cure...") je "Quiet night of quiet stars" (link), prepjev numere "Corcovado" Toma Jobima.
"The Girl from Ipanema" jedna je od najizvođenijih pjesama svih vremena. Navodno su ispred nje samo "Yesterday" i Beatlesi.
