MPB, kratica za música popular brasileira ili brazilsku popularnu glazbu, žanr je koji se formirao sredinom šezdesetih kao modernizirana verzija bossa nove i sambe. Preuzimajući utjecaj mnogih stranih stilova popularne glazbe, ipak zadržava izrazito brazilski identitet ukorijenjenošću u lokalnim žanrovima kao što su samba ili choro te tekstovima pisanima gotovo isključivo na portugalskom.
Pomalo zaboravljeni kantautor Carlos Walker autor je jednog od najvećih remek-djela MPB-a, albuma "A Frauta de Pã" iz 1975., koji krase androgin vokal, raskošni aranžmani, suptilnost, melankolija i sofisticiranost tako karakteristični za brazilsku glazbu, zatim utjecaji psihodeličnog folka i baroknog popa te tekstovi koji se dotiču okultnih i mitoloških tema. Jedan od najupečatljivijih vokala MPB-a, raspona od četiri oktave i sposoban za interpretaciju najrazličitijih žanrova, Walker je koristio svoje znanje o fiziologiji glasa koju je studirao na konzervatoriju.
Beth Carvalho odrasla je u kvartu na jugu Rio de Janeira, u obitelji srednje klase. Otac ju je vodio u siromašne sjeverne četvrti grada da sluša vježbe u školama sambe, a ti će je ritmovi i duh inspirirati da počne s pjevačkom karijerom. Oslanjala se na različite stilove sambe modernizirajući je bez podlijeganja pop trendovima. Njen zadimljeni, grubi alt obično su pratile udaraljke i cavaquinho, tradicionalna mala gitara, kojoj se često pridružuje živahni prateći zbor. Pjevala je o ljubavi, siromaštvu, ljudskim pravima i samoj sambi. "Samba je otpor", rekla je u intervjuu za Brasil Online 2016. "Umjetnik mora biti angažiran."
José Mauro kultni je brazilski umjetnik, koji je 1970. snimio 24 pjesme u studiju Odeon u Rio de Janeiru. Sesije su rezultirale dvama albumima. Unatoč slaboj distribuciji i prodaji, njegov prvi album "Obnoxius" zaradio je izuzetne pohvale zbog sanjivog spoja MPB-a, afro-brazilske religije candomblé, jazza, folka, psihodelije i klasične orkestracije. Ostatak pjesama objavljen je tek 1976. kao album "A Viagem das Horas". Oba su albuma remek-djela melankoličnog, poetičnog MPB-a. Maurov bariton natopljen je čežnjom ili saudadeom, a tekstovi su kriptični, tajanstveni, u duhu afronadrealizma, puni religijskih i snolikih dadaističkih referenci.
Osamdesetih se pojavljuje i najzanimljiviji brazilski glazbeni pokret nakon tropicalije: vanguarda paulista, koja je ujedinila umjetnike različitih glazbenih stilova koji zbog svog eksperimentalnog, avangardnog izričaja nisu imali pristup etabliranim diskografskim kućama
Mauro je nakon izdavanja albuma praktički nestao. Prema nekim glasinama, poginuo je u automobilskoj nesreći na putu kući iz studija, dok su drugi izvori tvrdili da ga je brutalna brazilska vojna diktatura, koja je progonila mnoge njegove suvremenike, zarobila, mučila i ubila, unatoč tome što je njegova glazba bila apolitična. Nakon reizdanja "Obnoxiusa" 2016. godine nađen je živ i zdrav u malom predgrađu Rija.
Među mnoštvom sjajnih umjetnika koji su žarili i palili u zlatnom razdoblju sambe i MPB-a, tu su i Nana Vasconcelos, Lula Côrtes (autor psihodeličnih remek-djela "Satwa" i "Paebiru"), majstori "tradicionalne" sambe Velha Guarda da Portela, Baden Powell i Vinicius de Moraes s albumom "Os Afro-sambas" iz 1966. godine, Martinho da Vila, koji je u sedamdesetima snimio niz bezvremenskih hitova, uključujući veličanstvenu "Festa de Umbanda".
Kako zalazimo sve dublje u osamdesete, u Brazilu se sve više razvija post-punk scena: bendovi poput Fellinija počinju više-manje kao kopije Joy Divisiona i Stranglersa, ali postepeno razvijaju eklektičniji, autentičniji stil, kombinirajući tmurni post-punk s MPB-om i sambom. U to vrijeme pojavljuje se i najzanimljiviji brazilski glazbeni pokret nakon tropicalije: vanguarda paulista (u doslovnom prijevodu: "avangarda iz São Paula"). Ujedinio je umjetnike različitih glazbenih stilova koji zbog svog eksperimentalnog, avangardnog izričaja nisu imali pristup etabliranim diskografskim kućama. Jedan od najzanimljivijih albuma je "Corredor Polonês" benda Patife, koji je teško opisati: izrazito eksperimentalan, maničan, tjeskoban, mjestimično atonalan i disonantan, koketira s mnogo različitih žanrova kao što su jazz, punk, post punk, math rock, funk, post hardcore te tradicionalna i popularna brazilska glazba.
U zadnjem desetljeću vanguarda paulista doživljava revival, pojavljuju se novi mladi bendovi koji dalje razvijaju i usavršavaju njen izraz. Tu je, primjerice, bend Passo Torto, čiji članovi o svojem albumu "Passo Electrico" kažu da je "dijagnoza bolesnog grada, u kojem nema mjesta nadi, pjevamo o smrti São Paula". Serena Assumpção, prerano umrla od raka dojke (2016., u dobi od 39 godina) iza sebe je ostavila sjajan album "Ascensão", objavljen posthumno, na kojemu se kombiniraju eksperimentalne tendencije vanguarde pauliste i duhovna glazba candombléa. Jedan od najvažnijih bendova na sceni je Metá Metá, koji koristi elemente "kontroliranog kaosa", jazza, afrobeata i rocka. Njegovi članovi Kiko Dinucci i Juçara Marçal objavili su i zapažene solo albume.
Bend El Efecto na svom remek-djelu iz 2012., albumu "Pedras e Sonhos", na impresivan način spaja post hardcore, progresivni rock i tradicionalne brazilske instrumente i ritmove. Na svojoj internetskoj stranici navode da se nastoje "pridružiti pokretu koji umjetnost shvaća kao rovovsku bitku, kao prostor za organizaciju ideja posvećenih borbi za društvenu pravdu".
Brazilska scena je 2020. iznjedrila jedan od najboljih i najoriginalnijih metal albuma svih vremena: Kaatayrin "Só Quem Viu o Relâmpago à Sua Direita Sabe". Navikli smo da black metal bendovi dolaze s hladnog sjevera i evociraju atmosferu ledenih šuma, ali Kaatayra su iz Brazila i njihov zvuk je zvuk tropskih prašuma. To je jedinstvena, hipnotična, atmosferična fuzija akustičnih instrumenata iz tradicije brazilskog folka, black metal urlanja i blast beat bubnjeva.
Radi se o one-man-bandu umjetnika pod imenom Caio Lemos, koji projekt drži više-manje pod velom misterije i tajnosti. Četiri pjesme na ovom albumu potpuno su akustične, uobičajeni zid distorziranih gitara zamijenjen je slojevima akustične pratnje. Brazilski folk se na njemu ne pojavljuje tek tu i tamo da razbije monotoniju black metala, nego je potpuno stopljen s njime i prisutan je od početka do kraja, a nigdje to nije tako zadivljujuće izvedeno kao na petnaestominutnoj "Desnaturação de Si-Mesmo". Još jedan sjajan bend koji kombinira atmosferični black metal s autohtonim folkom su Corubo – njihova "Ajuricaba" iz 2021. konceptualni je album o otporu amazonskih plemena portugalskoj kolonizaciji.
"Mil Coisas Invisíveis", prošlogodišnji album kantautora Tima Bernardesa iz São Paula, napravljen je u najboljoj tradiciji MPB-a – topao, nježan, romantičan, nevjerojatno sofisticiran zvuk prepun malih suptilnih detalja koji se otkrivaju sa svakim novim slušanjem i s utjecajima folka, psihodelije, sambe, bossa nove. Tu su prekrasan, delikatan vokal i aranžmani, intimna atmosfera, nevjerojatne harmonije... Bernardes je puno toga odsvirao sam na tom albumu, inače je i član sjajnog benda O Terno, a surađivao je s legendarnom Gal Costa i Fleet Foxesima.
Mateus Aleluia još je jedna brazilska legenda koja je ostala uglavnom nezapažena u ostatku svijeta. Njegova duga karijera kao glazbenika i istraživača panafričke glazbene ostavštine Brazila započela je sedamdesetih u gradu Cachoeira, kada se pridružio bendu Os Tincoãs. Osamdesetih u Angoli provodi antropološka istraživanja. Njegov povratak u Brazil označio je početak kasnog procvata u kojem je izdao tri hvaljena albuma. Album "Olorum" snimio je 2020., u dobi od 76 godina, a krasi ga eklektični spoj brazilskih stilova poput afoxéa i candombléa s utjecajima zapadnog popa, pa čak i klasike Bacha i Palestrine, zavodljivi bariton, poliritmični bubnjevi te tekstovi i zvukovi koji istražuju afričku duhovnost. Mateus Aleluia moli Ọlọruma, vrhovno biće afričke kozmologije, da ujedini roba s Božanskim: "Moja je obitelj izgubljena u ropstvu / U svakom čovjeku kojeg sretnem vidim brata / I na koljenima vičem, Ọlọrume / Napusti svoje kraljevstvo i dođi do mene / Tvom narodu je dosta patnje."
Brazil je još od šezdesetih naovamo neiscrpan izvor sjajne muzike, a ovo je bilo samo kratko predstavljanje izvođača koji su manje poznati međunarodnoj publici, premda neki od njih u samom Brazilu uživaju veliku popularnost ili čak kultni status. Od homegrown žanrova poput sambe i MPB-a pa sve do indie rocka, folka i metala, brazilska scena prebogata je draguljima koji tvore svojevrstan "paralelni glazbeni kanon", kao alternativu općeprihvaćenim klasicima iz anglosfere.
