Parquet Courts: Sympathy for Life (Rough Trade, 2021.)
Njujorški Parquet Courts spadaju u neveliku kategoriju bendova koji se vrlo pažljivo mijenjaju iz albuma u album. "Light Up Gold" iz 2012. predstavio ih je kao šlampavi, duhoviti bend na tragu Pavementa. Svaki sljedeći album uključivao je sve više utjecaja iz raznih razdoblja gitarske glazbe poput psihodelije i post punka, a sve to je kulminiralo prethodnim, poprilično hvaljenim "Wide Avake!", na kojem su djelovali poput suvremene inačice The Talking Heads iz faze "Speaking in Tongues". Njihov sedmi album "Sympathy for Life" pak uzima taj utjecaj i odvodi ga prema dance punk senzibilitetu bendova iz nultih poput !!! i LCD Soundsystem. Nastao editiranjem dugih, cikličkih jamova inspiriranih klupskom kulturom, album je na pola puta između brzog, živčanog garažnog rocka po kakvom su i otprije poznati i organske plesne glazbe. Najbolji upravo u tim hipnotičkim ritmičkim dijelovima, "Sympathy for Life" pomalo ostavlja dojam propuštene prilike da bend do kraja ispolji tu svoju novopronađenu plesnu energiju, no i ovako se radi o zabavnom ostvarenju koje raznolike utjecaje uspijeva posložiti u vrlo koherentnu cjelinu.
Idles: Crawler (Partisan, 2021.)
Nakon što su se prošle godine okliznuli s dosadnjikavim i pretjerano moralizatorskim "Ultra Mono", bristolski post punk kvintet Idles vraća se s četvrtim, možda i najzanimljivijim albumom. Frontman Joe Talbot i dosad je znao imati ranjive, introspektivne trenutke, no "Crawler" je njihov prvi album na kojem je oštrica kritike gotovo u potpunosti okrenuta prema njemu, a ne prema društvu. Tematsku promjenu prate i one zvukovne. Bend i dalje najčešće pribjegava prepoznatljivom frontalnom napadu barskog punk benda, no odstupanja od te formule itekako ima. Prvi singl "The Beachland Ballroom" dojmljiva je soulom inspirirana balada, a "MTT 420 RR" otvara album minimalističkim synth noirom. S druge strane, trideset brzih sekundi "Wizz" skoro pa nalikuje na rani Napalm Death. "Car Crash" pak predstavlja hibrid noise rocka i hip hopa te potencijalno zanimljiv zvuk za daljnja istraživanja. Raznolikost upućuje na to da su Idles ozbiljno shvatili pritužbe na jednoličnost prošlog albuma. Talbot je i dalje daleko od najsuptilnijeg tekstopisca, a njegovi refreni često zvuče kao motivacijski slogani, no čini se posve spremnim prigrliti tu činjenicu. Album zatvara "The End" u kojoj je citat Lava Trockog pretvoren u himnički refren, "In Spite of it All, Life is Beautiful". Najveća pobjeda Idlesa na ovom albumu je to što vas doista uspijevaju uvjeriti da je tome tako pa makar samo na tih 45 minuta.
SeeYouSpaceCowboy: The Romance of Affliction (Pure Noise, 2021.)
Metalcore je jedan od onih žanrova koji je ekspanzijom prema širem krugu publike polako poprimao klišejizirani i vrlo specifičan oblik pa današnji bendovi koji zvuče kao Linkin Park sa žešćim rifovima imaju malo ili ništa zajedničkog s underground počecima iz druge polovice devedesetih i ranih nultih. No, unutar svakog žanra postoje i oni koji stvari vuku bliže korijenima pa tako SeeYouSpaceCowboy iz San Diega pripadaju grupi bendova poput Knocked Loose i Wristmeetrazor koji se više oslanjaju na kaotičnu, zapaljivu energiju bendova iz ranih nultih poput Thursday ili The Blood Brothers negoli na modernu, digitaliziranu produkciju koja krasi aktualne uzdanice poput I Prevail ili The Architects. Na svom drugom studijskom albumu "The Romance of Affliction" SeeYouSpaceCowboy balansiraju između spazmičnosti fenomenalne rane kompilacije "Songs for the Firing Squad" i novopronađenog, premda vrlo povremenog melodičnog senzibiliteta. Glavna odlika albuma su ekstremna dinamika i isto takva emotivnost. Frontmenica Connie Sgarbossa tutnji pjesmama poput uragana, a kolekciji njenih maničnih režanja i vriskova suprotstavljeni su melodičniji, emom inspirirani prateći vokali gitarista i basista. Poput najboljih ostvarenja u žanru, "The Romance of Affliction" je to bolji što je nepredvidljiviji i nestabilniji. Trenuci koji zvuče kao da cijeli bend gubi tlo pod nogama vjeran su prikaz zbrkanog emocionalnog stanja koje Sgarbossa opisuje u tekstovima, a koje je (osim vokalnom izvedbom) prekriveno sarkastičnim naslovima poput "Life as a Soap Opera Plot, 26 Years Running" ili "Melodrama Between Two Entirely Bored Individuals".
