Ovogodišnje izdanje festivala "Improspekcije" održava se od 16. do 25. rujna na više zagrebačkih lokacija. Što stoji iza njegove tematske odrednice "Rašavljivanje svijeta i (ne)otpornosti tijela"?
Festival se odvija u Muzeju suvremene umjetnosti, Centru kulture na Pešćenici – KNAP, Akademiji dramske umjetnosti te TALA PLE(j)S-u. Zajedno sa svojim kolegicama iz programsko-kustoskog i produkcijskog tima, Teom Kantoci i Anikom Cetinom, zahvalna sam svim ovim institucijama i prostorima na dugogodišnjoj suradnji i podršci. Temu rašavljivanja svijeta i (ne)otpornosti tijela mislimo kako kroz trenutne procese dezintegracije svijeta i sistema u kojem živimo, tako i kao generativne strategije umjetničkih radova koje smo odabrale, te tim ukrštavanjem pokušavamo domisliti potencijal za djelovanje.
U plesnim, kazališnim, novomedijskim i likovnim radovima osluškujemo kako se rašavljuju priroda i društvo (Jan Rozman, "Predmetanje"), izvedba roda (nika pećarina, "zbogom formi"), jezik (Luka Švajda, "Matèrie Ecrite i Immediate Irreality", Anne Juren, "Lekcija iz fantazmičke anatomije #1 Jezik, koža i želja za jezikom"), pogled (Dora Brkarić: "Striptease"), kazalište (Niko Mihaljević: "Dvorana Ana", izložba "za-ki-va-nje" kustosice Tee Kantoci) i što to čini tijelima, ljudskim i neljudskim.
Program je podijeljen na dva segmenta – izvedbeni i "diskurzivno-iskustveni", kako ga nazivate. Predstavite nam ih ukratko.
Opisani izvedbeni program sastoji se od dva međunarodna gostovanja i jedne suradnje sa studentima Akademije dramske i Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, te izložbe u prostoru izvedbe. Diskurzivno-iskustveni dio programa važan nam je jer želimo da festival, osim reprezentacije, bude i prostor učenja i razmjene.
Ovaj dio programa je besplatan i osmišljen u suradnji s mladom slovenskom kazališnom kritičarkom i teatrologinjom Mašom Radi Buh. Sastoji se od razgovora s umjetnicima i publikom nakon svake izvedbe, sesija dijeljenja metodologija na kojima koji svi zainteresirani mogu upoznati rad umjetnika, te završnog izrađivanja publikacije – zine-a kojim ćemo dokumentirati kolektivno iskustvo festivala.
Moglo bi se reći da plesna scena u Zagrebu godinama prolazi neka svoja rašavljivanja i testiranja vlastite otpornosti. U najavi spominjete da festival "tvori nekakav prijedlog u vremenu i prostoru u kojem živimo" – kakav prijedlog je potreban u ime plesne scene da bi se poboljšao njen status?
Nadam se da će festival sinergijom događanja proizvesti neki još nedomišljeni odjek, no plesnoj sceni konačno treba funkcionalna strategija, i zagrebačkog Gradskog ureda za kulturu i Ministarstva kulture. To podrazumijeva preuzimanje odgovornosti za mišljenje dugoročnog razvoja ove grane umjetnosti, osiguranje fer naknada i uvjeta za rad, prostora i institucija – kako ponovnim promišljanjem ustroja Zagrebačkog plesnog centra, tako i npr. centra za arhiviranje suvremenog plesa u Hrvatskoj, daljnjih institucija za plesne produkcije itd., i to prije nego se neke nove generacije opet preiscrpe.
